Where discoveries are made piše na ulazu u Los Alamos, rodno mjesto nuklearne bombe, koje novu “popularnost” doživljava zahvaljujući Nolanovom blockbusteru, a čije vlasti očekuju da će film Oppenheimer osim porasta broja turista dovesti u grad i veći broj protivnika nuklearnog oružja što će pojačati antinuklearne prosvjede.
Ovaj gradić u Novom Meksiku sa 19.000 stanovnika i više od 17.000 zaposlenih u nacionalnoj laboratoriji (LANL), koju je oformio Oppenheimer, ima 82% nižu stopu zločina od američkog prosjeka te, očekivano, drži rekorde kao mjesto sa najvećim brojem doktora nauka po glavi stanovnika i po kvadratnom kilometru. U gradu naučnika, u krugu od nekoliko kilometara ima i dvadesetak različitih crkava.
Los Alamos je među najbogatijim gradovima Amerike, sa najvećim brojem milionera u odnosu na broj stanovnika – iznad 11%. Iako je Novi Meksiko jedna od najsiromašnijih saveznih država, od ove školske godine sva djeca u javnim školama imaju besplatan doručak i ručak. Život je ovdje skuplji nego u većini Sjedinjenih Država a cijene nekretnina u stalnom su porastu, nedostaje prostora za gradnju, veliki dijelovi zemlje nacionalni su parkovi – indijanski rezervati i zaštićena prirodna područja.
Od internata za djecu bogataša do vladine top secret lokacije
Do dolaska J. Roberta Oppenheimera i vladinog Projekta Y na mjestu današnjeg Los Alamosa nalazio se tek Ranch School, prestižni privatni internat za dječake iz bogatih porodica, uzrasta od 12 do 18 godina, većinom sa dijagnozom astme ili bronhitisa, kako bi na svježem planinskom zraku dobili kvalitetno obrazovanje čiji su sastavni dio bile fizičke aktivnosti, planinarenje, jahanje, kampiranje, pecanje, plivanje… Svaki bi učenik na školskoj ergeli na početku školovanja zadužio konja o kojem bi brinuo do mature; dan je započinjao redovitim 15-minutnim vježbama, nastavljao se doručkom i nastavom, a tokom ručka za svakim stolom je bio i jedan od nastavnika koji je poticao diskusiju na određenu temu. Tokom cijele godine dječaci su spavali na natkrivenoj verandi, a vikendom su odlazili na konjima u planine, noćili na otvorenom i vodili život izviđača.
Navodno su učenici bili sretni u ovoj prestižnoj školi, a među nezadovoljnim bila su i dva pisca William Burroughs i Gore Vidal. Prvi nije maturirao a potonji je tu izdržao tek tri mjeseca. U svojoj biografiji spominje kako je Los Alamos Ranch School bio najgore mjesto koje se može zamisliti. „Očekivali su od vas da izlazite napolje svaki dan i da petljate s prljavim konjima!“
1943. godine Los Alamos je doživio populacijski bum. Škola je iseljena, posljednja generacija učenika maturirala je dva mjeseca ranije, a u nekadašnju školu na mesi (zaravnjeno brdo izdignuto u odnosu na krajolik i nepristupačno zbog strmih litica nastalih erozijom) širokoj nešto manje od 2 km i dugoj 6 km, izgrađeni su dodatni objekti za laboratoriju i smještaj naučnika.
Iako se pretpostavljalo da za projekat atomske bombe treba tek 150 naučnika i drugih radnika, po završetku projekta u gradu je, na kraju Drugog svjetskog rata, bilo 7.000 stanovnika. Sigurnost je bila na najvišem nivou, teren nepristupačan i izoliran, sa osnovnom infrastrukturom, a prekrasan romantični i dramatični krajolik trebao je biti inspirativan. I bio je. Za 27 mjeseci napravljeni su Little Boy i Fat Man, a samo u prvoj godini na „Brdu“ su rođene 83 bebe. Današnji stanovnici Los Alamosa znaju reći da se njihov grad zove Lost Almost. Po više osnova.
Na mjestu prvobitne laboratorije izgrađene oko vještačkog jezera, napravljenog kako bi se polaznici Rancha mogli baviti vodenim sportovima (voda je iz planinskih izvora dovedena do škole), danas je uređeni park, svojevrsno središte gradskog života a u neposrednoj blizini je i gradska biblioteka, sa čitaonicama, učionicama i izložbenim prostorom. U biblioteci se mogu iznajmiti i različiti teleskopi, indukcijske ploče, na četiri sedmice moguće je posuditi uokvirene postere i umjetnička djela, a iz Biblioteke sjemena može se besplatno dobiti sadni materijal autohtonih i egzotičnih vrsta voća, povrća, biljaka. Tek jedna vitrina sa babuškama i eksponatima iz Rusije otkriva da je Los Alamos, nakon što su 1957. godine uklonjene dvostruke sigurnosne ograde koje su ga opasavale, postao grad pobratim sa Sorovom u Rusiji, nekada „svetim gradom“, gradom-manastirom koji je bio jedna od ruskih nuklearnih lokacija poznata kao Arzamas-16. Među naučnicima se Sorov često spominje kao Los Arzamas jer je svojevrsni pandan američkom Los Alamosu.
Sigurnost ili profit
Posljednjih godina Los Alamos doživljava novi porast populacije, Nacionalna laboratorija zapošljava dodatnih 2.500 radnika kako bi realizirala planove vlade Sjedinjenih Država. Los Alamos je postao središte industrijske proizvodnje radioaktivnih plutonijskih jezgri za nuklearno oružje. Iako je masovna proizvodnja obustavljena nakon Hladnog rata, uz podršku Obamine administracije i dodatne pritiske Trumpove zatraženo je da se svake godine proizvede 80 novih jezgri uz skroman trošak od 9 milijardi dolara. Nakon brojnih sukoba ko će dobiti ugovor i ogroman novac, ali i još odgovorniji posao, odlučeno je da Los Alamos proizvodi 30 jezgri godišnje, iako prethodnu deceniju nije proizveo nijednu, a preostalih 50 Savannah River u Južnoj Karolini koja je potpuno nova u ovom poslu.
Ali, nisu svi zadovoljni tom odlukom u Los Alamosu. Zamjerke se odnose na činjenicu da su pogoni za proizvodnju iz vremena Hladnog rata, da je oprema zastarila i da postoje ozbiljni sigurnosni propusti. Iako su posljednjih godina izgrađeni i novi moderni pogoni, posljednji izvještaj Nacionalne nuklearne sigurnosne agencije (NNSA) ocjenjuje Odjel za preradu plutonija PF-4 Nacionalne laboratorije kao mjesto sa „značajnim nedostatkom pažnje i brige“ kada su u pitanju zaštita radnika i građana. Kao osnovne zamjerke navodi se neispravna oprema i nedovoljno kvalificirano i/li preopterećeno osoblje. Objavljen u maju ove godine, izvještaj upućuje na četiri nuklearna sigurnosna incidenta koja su se dogodila u tek pet mjeseci 2021. godine.
Da bi dobio potpuniju sliku Searchlight je u zvaničnim izvještajima nezavisne vladine agencije Defense Nuclear Facility Safety Board (DNFSB), od maja 2018. do maja 2023. ustanovio 95 različitih incidenata – od građevinskih nesreća i požara do poplava i kontaminacije radnika – udisanja praha plutonijevog oksida, najsmrtonosnijeg oblika plutonija, potom slučajeva kontaminacije kože, povrede oka laserom, nepravilnog skladištenja nuklearnog otpada… Nisu svi događaji imali potencijal da izazovu katastrofu, ali u nekim dijelovima laboratorije poput postrojenja za preradu plutonija, popularnom PF-4, posljedice mogu biti daleko pogubnije nego na drugim mjestima. Uz pobrojane sigurnosne incidente, ostaje i stalna bojazan od zemljotresa jer se Los Alamos nalazi unutar rasjeda Pajarito a sva oprema u laboratoriji ne zadovoljava važeće seizmičke standarde.
Kako navodi Searchlight najgori mogući scenarij bio bi kataklizmički potres koji bi izazvao požar u postrojenju. Gotovo dva desetljeća DNFSB je tvrdio da je “sistem pasivnog zatvaranja” zgrade – sposobnost sprečavanja ispuštanje radioaktivnog materijala u slučaju nezgode – nedostatan kao i da broj inžinjera koji se bave provedbom sigurnosnih protokola treba biti najmanje utrostručen. NNSA je 2022. godine nakon manjih poboljšanja smatrala da su značajnija unapređenja sistema nepotrebna – uprkos snažnim preporukama DNFSB-a.
Najopasniji incident koji se opisuje kao „nečuven događaj“ desio se 11. augusta 2011. godine u odjeljenju za preradu plutonija. Science piše kako su tehničari željeli impresionirati nadređene te su bez ovlaštenja i ignorirajući upozorenja postavili osam plutonijskih šipki jednu do druge da bi „uslikali kako lijepo izgledaju“. Bilo bi to naivno hvalisanje da nije u pitanju plutonij čija veća količina na jednom mjestu postaje kritična, izaziva spontanu nekontrolisanu lančanu reakciju. To je jedno je od osnovnih pravila koje bi moralo biti dobro poznato svima koji rukuju nuklearnim materijalima bez obzira na nivo obrazovanja, a osam šipki je premašilo kritični limit naznačen na brojnim upozorenjima u laboratoriji. Srećom, nadzornica se vratila s pauze na vrijeme, ali na nesreću i ona krši protokol – umjesto da naredi evakuaciju osoblja, naređuje uklanjanje šipki, što je potencijalno moglo dovesti do nezgode i samo pukom srećom izbjegnuta je katastrofa.
Događaj je uprava pri tome pokušala ublažiti kako bi se izbjegli napisi u medijima. Science u opširnoj analizi sigurnosti u postrojenjima sa nuklearnim oružjem navodi da su u narednu godinu gotovo svi inžinjeri zaduženi za sigurnost ovog odjela PF-4 dali otkaz smatrajući da je uprava neosjetljiva na nuklearne rizike i da profit stavlja ispred javne sigurnosti. Tek je egzodus uposlenika potaknuo Washington da zatvori odjel, a radnike prekvalifikuje kako bi se zadovoljili sigurnosni zahtjevi. Ali ni to nije išlo po planu, umjesto kraće obustave rada, pogon je ostao zatvoren četiri godine, a svaki dan nerada državu je koštao 1,36 miliona dolara usljed gubitka produktivnosti. Izvještaj Ministarstva energetike pokazuje da je Los Alamos 2016. godine tri puta češće kršio nuklearne protokole nego 23 ostale lokacije u Sjedinjenim Državama zajedno.
Važno je napomenuti da ovom i sličnim lokacijama upravljaju privatne kompanije koje finansira Ministarstvo energije, a sankcije u slučaju incidenata više su nego minorne, kompanijama se dodjeljuju novi i veći ugovori uprkos opetovanim incidentima, čak i firmama koje su svoje radnike izložile opasnim količinama zračenja.
Iako je Oppenheimer zamislio izradu A-bombe kao jednokratni program, stvarnost je decenijama kasnije drugačija. Ponovo se sve vrti oko novca, ali vratimo se na onih 30 plutonijskih jezgri. Time prošlog mjeseca tekst započinje riječima: „Nešto se neobično dešava u postrojenju za preradu plutonija u Los Alamosu…“ upozoravajući da je nova trka u naoružanju ponovo počela te da je novo pokretanje američkog programa proizvodnje nuklearnog oružja najveći test od Projekta Manhattan. SAD više ne proizvodi plutonij, pa se recikliraju plutonijske jezgre iz „umirovljenih“ bojevih glava. Ove godine u Los Alamosu je napravljeno 11 jezgri ali ni jedna nije predviđena za bojeve glave, to se očekuje krajem naredne godine. Los Alamos je početkom 2000-ih proveo eksperimente koji su otkrili da su se plutonijeve jezgre mijenjala tijekom godina na načine koji mogu uticati na učinkovitost oružja, ali o tome se još uvijek premalo zna.
Stari narativ – novi film
U ovom gradu teško je pronaći nekoga ko ne radi u laboratoriji ili kome članovi porodice i prijatelji nisu zaposleni u LANL, čak su i nazivi ulica svjedoci kontroverzne prošlosti: Oppenheimer Drive, Trinity Drive, Manhattan Loop. Ukoliko utrka u naoružanju ponovo uzme maha, brojne su negativne posljedice koje se mogu očekivati a o kojima se ne želi govoriti.
Novi film Oppenheimer na svojevrstan način rehabilitira neslavnu prošlost ovog grada i uklapa se u osam decenija dug narativ koji ignoriše prisilne deložacije i oduzimanje zemlje, kontaminaciju okoliša i trajne posljedice po stanovništvo. Iako bi se, gledajući film, dalo zaključiti da je riječ o napuštenim nepreglednim prostranstvima, procjenjuje se da je 13.000 stanovnika, živjelo u prečniku od 75 km od lokacije Trinity testa. Downwindersi naziv je za stanovništvo koje je živjelo „niz vjetar“ nakon testne eksplozije a koje generacijama kasnije trpi smrtonosne posljedice radijacije. Treba li spomenuti da se radi većinom o stanovništvu domorodačkog i španskog porijekla? Oni nikada nisu upozoreni ili evakuirani, ni prije ni poslije probne eksplozije a posljedice se osjećaju i 80 godina kasnije. Iako je 2011. godine 27. januar ustanovljen kao nacionalni dan sjećanja na downwinderse, Senat je tek ove godine odobrio da se novomeksički downwindersi uključe u Radiation Exposure Compensation Act, ali da bi zakon stupio na snagu neophodna je podrška i u Zastupničkom domu.
Osim vrlo izvjesnih novih testiranja i već dramatično povećane količine nuklearnog otpada koji se skladišti u pustinjama Novog Meksika, posljedice novih globalnih geopolitičkih previranja prijete dodatno naštetiti stanovnicima i okolišu a o razornim posljedicama za čovječanstvo, suvišno je govoriti.
Bez obzira na bolju ili goru budućnost koja dolazi, krajolik i okolina Los Alamosa nastaviće oduševljavati svojom ljepotom prema kojoj je sve što je donio čovjek sa sobom u Los Alamos beznačajno. Osim, kao što to obično biva sa našom vrstom, u slučaju destrukcije.
