Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo početkom je marta objavilo javni konkurs za sufinansiranje projekata kulture i sporta za ovu godinu. U skladu sa tradicionalno lošom praksom, osim administrativnih kriterija, ne postoje drugi u kojima bi se mogla nazirati određena politika kada su kultura i sport u pitanju. Sedmog maja objavljena je lista svih aplikacija pristiglih na poziv a onda su 28. maja objavljeni rezultati javnog poziva. I ponovo u skladu sa još jednom lošom tradicijom, objavljeni su u petak poslijepodne. Zgodan termin za objavu informacija.
I ovaj put rezultati su prezentirani bez navođenja imena članova komisije koja je odlučivala o dodjeli sredstava, bez broja bodova dodijeljenih projektima, bez objašnjenog načina procjene projekata i slično.
Ukupno 1.451.100 KM dodijeljeno je za 95 projekata iz kulture i 1.129.380 KM za 76 projekata iz sporta. Vlada Kantona Sarajevo je, s obzirom na pandemiju, očekivano najavila smanjenje prihoda a samim tim i budžeta što može biti razumljivo u vrijeme pandemije i krize ali samo pod pretpostavkom da se uštede kao princip dosljedno provode. Analizom dodijeljenih sredstava najbolje se vide kriteriji po kojima je Ministarstvo kulture i sporta sredstva raspodijelilo.
Ukupno 49,13% ili 712.900 KM namijenjeno je za šest državnih institucija kulture što ih je populistički u ovaj dio budžeta uveo prošli ministar (Kenan Alikadić, SDA). Iako ta sredstva ni približno nisu dovoljna da se riješe svi dugogodišnji nagomilani problemi institucija od izuzetnog državnog značaja koje bi trebale biti finansirane prvenstveno na državnom nivou. Ali, prethodni je ministar bez osiguravanja dodatnih sredstava opteretio ionako siromašan budžet za kulturu u najbogatijem kantonu. Gotovo polovina sredstava dodijeljenih po javnom pozivu za 2021. godinu uložena je u šest institucija kulture.
Nakon Zemaljskog muzeja, najveći pojedinačni iznos dobio je Obala Art Centar za Sarajevo Film Festival – 170.000 KM. Za SFF očigledno nema krize jer je ovaj festival prošle godine dobio 150.000 KM, a ove godine sredstva su uvećana za 20.000 KM. Osim za 27. izdanje sarajevskog filmskog festivala, Obala Art Centru je dodijeljeno dodatnih 14.000 KM za još dva projekta čime je ovoj organizaciji dodijeljeno oko 13% od ukupnih sredstava raspodijeljenih po ovom javnom pozivu ili 184.000 KM.
Ni nacionalna kulturna društva neće osjetiti krizu. Barem ne ove godine i barem ne u Kantonu Sarajevo. Alikadić je prošle godine drastično povećao izdvajanja za Preporod, Napredak i Prosvjetu, dok je mnogim projektima nezavisne kulture ukidao ili drastično smanjivao sredstva. Naprimjer, Preporod je prošle godine umjesto planiranih 58.000 KM dobio 135.500 KM ili 233% više.
Novi ministar Samir Avdić (NiP) slijedi praksu svog prethodnika, pa su i ove godine znatna sredstva planirana nacionalnim društvima, Preporodu tek hiljadu manje nego lani a Prosvjeti 3.000 KM više.
S obzirom da ministar kulture, po opisu radnog mjesta, određuje i provodi kulturnu politiku, njegova je odluka koje projekte i kojim iznosom će podržati kao što je stvar njegovih kriterija zbog čega se nekome dodjeljuju golemi iznosi a nekome ništa.
Postoje i druge nedosljednosti i kontradikcije u ovogodišnjim rezultatima javnog poziva. Iako je jedan od administrativnih kriterija da se potpora Kantonalnog ministarstva ne može koristiti na tekuće troškove, i tu se mogu uočiti nepravilnosti: kao jedan od sedam finansijski podržanih projekata Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, odobrena su sredstva i za projekat pod nazivom „Administrativno-režijski troškovi u 2021.“ (!)
Isto tako, neki projekti uzeti su u obzir i podržani iako su aplikacije podnesene nekoliko dana nakon isteka roka za podnošenje prijava, što je u suprotnosti sa kriterijima, gdje se ministarstvo nalazi u kontradikciji samo sa sobom odnosno sa vlastitim kriterijima.
Jedino što se vidi kao pozitivan pomak u odnosu na prošlu godinu je podrška Muzeju ratnog djetinjstva koji je prošle godine prognan iz budžeta uz botovsku hajku.
Dakle, da sumiramo: nešto više od 11% sredstava otići će Preporodu i Prosvjeti, oko 13% SFF-u, 49% za šest institucija kulture, a za sve ostale preostaje – 26%.
A među tim ostalim je uglavnom nezavisna kulturna produkcija, važni, možda i najvitalniji dio kulturne produkcije u nas naročito kada je riječ o međunarodnim uspjesima. Veliki dio projekata je podržan tek sa 1.000 do 3.000 KM. U isto vrijeme desetak javnih ustanova koje troše desetak miliona maraka na budžetu je Kantona Sarajevo i više od godinu pandemije je proživjelo uživajući primanja i naknade kao da rade punom parom. Krizu nisu osjetili, za razliku od nezavisne scene koja je bila i ostala prva na udaru, a posljedice udara tek ćemo vidjeti kada konstatiramo broj preživjelih organizacija i projekata.
Novi ministar kulture i sporta Samir Avdić (NiP) i nova kantonalna vlada Edina Forte (NS), iako su se deklarativno zalagali i i dalje se (još deklarativnije) zalažu za transparentnost, stručnost i pravičnost, nastavljaju demonstrirati stare prakse netransparentnog odlučivanja i nestručnosti pokazujući pri tome odsustvo bilo kakve ideje kada je u pitanju kulturna politika ili bar politika u kulturi ili ako ništa drugo – pozitivne prakse u kulturi. A sve ovo u kontekstu više nego krizne situacije koju živimo, ne samo ekonomske već i političke, zdravstvene, sigurnosne…
Da ne razumiju svoju svrhu odnosno svrhu postojanja Ministarstva kulture i sporta pokazuje i dodatno birokratiziranje procedure prijave na javni poziv, s jedne strane, dok s druge nije učinjen nikakav vidljiv napredak ni kada je u pitanju komisija za procjenu projekata (koja komisija?), ni način bodovanja projekata (kakvo bodovanje?), ni sistem određivanja visine podrške na osnovu kriterija (kojih kriterija?).
Kad već spominjemo javne ustanove, potpuno je jasno da ni ova vlada baš kao ni prethodne nema jasan pojam o stvarnim problemima na kulturnoj sceni, samim tim ni o prioritetima, niti pokazuje ikakvu želju da o tim problemima išta sazna. I umjesto da se, između ostalog, bave naprimjer reformom i resistematizacijom javnih ustanova koje su u svojoj strukturi anahroni modeli sklepani na ruševinama institucija socijalističkog sistema, u kontekstu u kojem su bile samo dio scene i kulturne produkcije – uz domove kulture, kulturno-umjetnička društva i slično – vlasti nastavljaju neodgovornu i diletantsku praksu koja će biti pogubna za kulturnu scenu koja se još uvijek nije oporavila ni decenijama nakon rata, barem ne u onom dijelu koji zavisi od političara.
Najjednostavnijim zahvatima u optimizaciji rada i troškova javnih ustanova, osim što će se rad ovih ustanova učiniti efikasnijim u smislu rada i produkcije, ostvarit će se uštede a samo 10% ušteda jednako je ukupnom iznosu sredstava dodijeljenih po javnom pozivu. Tako bi se, naprimjer, postojeći resursi koristili efikasnije a raspoloživa sredstva trošila svrsishodnije. Ničeg sličnog nema na vidiku, nezavisne produkcije u svojoj nevolji su potpuno marginalizirane odnosno zapostavljene i zaboravljene, a određene institucije apsolutno favorizirane. Tako ne ostaje ni minimalni prostor za nove inicijative i nove projekte na kulturnoj sceni.
To što nova vlada nastavlja staru proizvoljnu politiku svojih prethodnika, moglo bi koštati opstanka mnoge nezavisne produkcije i obeshrabriti nove generacije mladih ljudi. Ovakav podcjenjivački odnos prema kulturi, koja je jedna od posljednjih domena bh. društva iz kojeg još uvijek dolaze dobre vijesti, u kombinaciji sa pandemijom i opštom krizom, kulturna scena i ovo društvo teško će preživjeti. Imajući u vidu da je upravo kultura poligon gdje se najlakše, najbrže i najvidljivije mogu prakticirati i pokazati nove politike, nova vlada odnosno njen dio koji se bavi kulturom, o čemu je u ovoj analizi i bila riječ, nema ništa novo ponuditi u odnosu na katastrofalno loše i proizvoljne odluke prethodnika. Kada je riječ o kulturi, građani Kantona Sarajevo su sa novom vladom dobili novo staro.