„Rat je završio, i vratila se neka vrsta normalnosti, ali Žbanić ne nalazi utjehu u banalnosti činjenice da život ide dalje. Istina je da vrijeme protiče, da sjećanja blijede, da je istorija priča o milosrđu i divljaštvu. Ali je također istina – na čemu ovaj nezaboravni film insistira – da je gubitak trajan i ne nudi odgovore.“
U mraku pandemije teško je vidjeti nešto lijepo. Neophodna doza optimizma i ponosa doplivala je k nama sa Lanom Pudar, njenim rekordima i kvalifikacijom za olimpijske igre, a danas je stigla sa zebnjom očekivana vijest o nominacijama za ovogodišnju nagradu Američke filmske akademije. I desilo se. Film Quo vadis, Aida? Jasmile Žbanić nomiran je za Oscara u kategoriji za najbolji strani film. Svijet iznenada, na trenutak, izgleda ljepši.
Nominacija filma Quo vadis, Aida? veliki je uspjeh Jasmile Žbanić, Deblokade, Jasne Đuričić i svih uključenih u realizaciju filma koji tematizira jednu od najtežih tema i događaja novije bosanskohercegovačke istorije.
U konkurenciji za nagradu Američke filmske akademije u ovoj kategoriji namijenjenoj filmovima sa neengleskog govornog područja nalaze se još i Another Round iz Danske, Collective iz Rumunije, The Man Who Sold His Skin iz Tunisa te Better Days iz Hong Konga.
Nominacija za Oscara dolazi nakon brojnih priznanja kojim je posljednje kinematografsko djelo Jasmile Žbanić okićeno – dvije nominacije za nagradu BAFTA, za najbolji neengleski film i najbolju režiju, potom nagrada na festivalima u Miamiju, Rotterdamu, Parizu, Jerusalemu, Londonu…
Prije 15 godina Jasmila Žbanić je osvojila Zlatnog medvjeda na Berlinaleu za film Grbavica što je uz Oscara Danisa Tanovića iz 2002. godine najveći uspjeh našeg filma. Svi naši uspjesi individualni su rezultati i nisu proizvod podrške sistema u kojem živimo ili (nepostojeće) politike u kulturi. Iako Quo vadis, Aida? sa svih strana dobija sjajne kritike, velike šanse za pobjedu daju se danskom filmu reditelja Thomasa Vinterberga. Ipak, sama nominacija za Oscara velika je pobjeda i veliko priznanje. A ako se desi da naš film 26. aprila bude proglašen najboljim stranim filmom, bit će to zaista pravi trijumf.
Jasmila Žbanić je imala velik, važan i nimalo jednostavan zadatak, i još veću odgovornost. Napraviti nedovoljno dobar film na temu genocida u Srebrenici je prevelik rizik, kao što je važna pobjeda nezaborava – dobar, znalački snimljen i potresan film o stravičnim ratnim dešavanjima. Uz to, bez upadanja u zamku banaliziranja, moraliziranja ili samosažalijevanja. Priča je lična ali sa potrebnom umjetničkom distancom koja u konačnici kvalitetom filma garantira da Srebrenica ne bude zaboravljena. Ovaj film donosi poetsku pravdu preživjelim majkama, sestrama i kćerima Srebrenice, i nezaborav za njihove umorene muževe, sinove, braću i očeve.
U malom dijelu kratke istorije naših malih prostora, Quo vadis, Aida? je već sad svojevrsni ekvivalent Spielbergove Schindlerove liste ne samo kao dobar film već i kao važan dokument. Godinama nakon premijere, Schindlerova lista je prikazivana u školama, na univerzitetima, na bezbrojnim promocijama koje su imale edukativni a ne komercijalni cilj.
Ima neka posebna ljepota u činjenici da su u ovim teškim vremenima jedna sportašica i jedna rediteljica donijele lijepe vijesti u naše domove dajući nam pravo na nadu i ponos.