Pariška hronika: Prvi moderni umjetnik Pacifika
Somuk je rođen početkom dvadesetog stoljeća, u selu Gagan na Buki iz skupine Solomonskih otoka, u području Papue Nove Gvineje a pažnju pariških umjetničkih krugova privukao je tridesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući misionaru ocu Patricku O’Reillyju.
“Jednog dana otac Montauban i ja dali smo mu pero i tri bojice i zamolili ga da ilustruje priče koje nam je pričao svaku večer. Crtao bi na poleđini računa, na listovima istrgnutim iz sveske, na nepotrebnim papirima”, prisjećao se O’Reilly Somukovih umjetničkih početaka koji će dobiti sasvim novu dimenziju kada je zahvaljujući Jeanu Debuffetu, utemeljitelju umjetničkog pokreta poznatog kao Art brut, Somuk proglašen paragonom “brutalne umjetnosti”.
Nakon Drugog svjetskog rata, O’Reilly je otvorio galeriju u kojoj je izlagao crteže koje je donio sa svog misionarskog putovanja. 1951. godine izložio je Somukove crteže koji su privukli pažnju medija nakon čega su uslijedile i druge izložbe u Parizu dajući Somuku status kakav nije imao niti jedan umjetnik s Pacifika prije njega. Kasnije je Somuk pao u zaborav zajedno sa svojim radovima.
Somuk je crtao prizore iz legendi, svakodnevnog života svojih sunarodnjaka, običaje svog plemena. Danas znamo za 94 njegova originalna crteža, od kojih su 24 u stalnoj postavci pariškog muzeja Quai Branly, dok se 54 crteža nalaze u Rimu, u vatikanskim arhivima. Potpuno nesvjestan svoje evropske slave, Somuk je živio do 1965. godine i bio važna politička figura bugenvilske regije.
U Muzeju Quai Branly u toku je izložba posvećena ovom “prvom modernom umjetniku Pacifika”, koja sa 70 izložaka daje društveni kontekst u kojem su nastajali Somukovi radovi, ali i prikazuje neke od radova inspirisanih njegovim djelima.
Slijedeći tradiciju svojih prethodnika, francuskih predsjednika koji su inicirali gradnju monumentanih muzeja kao spomenika svog vremena, predsjednik Georges Pompidou zaslužan je za Centar Georges Pompidou, Valéry Giscard d'Estaing za Muzej d'Orsay, François Mitterrand za piramidu ispred Louvrea, projekt Muzeja Quai Branly doveo je do završetka predsjednik Jacques Chirac i smatra se “kulturnom zaostavštinom” njegovog mandata. Ovo je najnoviji od najvećih muzeja Pariza, koji slavi umjetnost Amerike, Afrike, Azije i Oceanije, a sadrži više od milion artefakata autentične umjetnosti domorodaca.
NOMAD – Đana Karavdić: Pariška hronika
Savršenstvo hiljadu listova
Štakori Pariza
Skriveni dragulj Pariza
Protest kao demokratska rutina
Šta bi Monet objavljivao?