Kada je Hakeem Jeffries, potencijalni budući predsjednik Kongresa iz redova Demokratske stranke, prikazan na ekranu bruklinske prostorije u kojoj je progresivno krilo čekalo rezultate unutarstranačkih izbora, okupljeni su počeli skandirati “Ti si sljedeći! Ti si sljedeći!”
Htjeli su poručiti da će i taj utjecajan demokrat uskoro biti zamijenjen nekim iz lijeve frakcije stranke. Kada su se nešto kasnije iste večeri zatvorila birališta, ispostavilo se da je devet od deset progresivnih kandidata koje je podržao gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani pobijedilo kandidate stranačkog establišmenta. Jeffries je pokušao relativizirati taj uspjeh progresivaca pa novinarima rekao da “nekoliko primariesa nipošto ne znači da će se zbog toga promijeniti demokrati u Zastupničkom domu Kongresa”.
Njujorški kandidati koji su pobijedili na unutarstranačkim izborima u studenom će se natjecati na nacionalnim izborima na kojima se biraju svi članovi Zastupničkog doma i trećina senatora, kao i članovi zastupničkih tijela državne i lokalne razine i državni odvjetnici.
Demokrati se nadaju dobiti većinu, prije svega u Zastupničkom domu, kako bi s tog mjesta mogli zauzdati predsjednika države Donalda Trumpa i njegove republikance, koji dominiraju u svim institucijama. No kandidati koji u posljednje vrijeme odnose pobjede na unutarstranačkim izborima Demokratske stranke nisu pripadnici većinske, centrističke struje, već “stranački pobunjenici” koji politiku žele pogurati čim više ulijevo, što najblaže rečeno ne nailazi na odobravanje centrističkog vodstva i članstva.
Svi progresivci ujedno su i članovi ili simpatizeri Demokratskih socijalista Amerike (DSA), zagovaračke skupine koja kao relativno minorna organizacija postoji od 1980-ih godina. No nakon tog dugog perioda hibernacije, njezini su članovi u posljednjih desetak godina u gotovo svim saveznim državama osvojili oko 250 funkcija na različitim razinama vlasti. Najpoznatiji od njih su njujorški gradonačelnik Mamdani, bivši predsjednički kandidat i senator Bernie Sanders i zastupnice u Kongresu Alexandria Ocasio-Cortez, Ilhan Omar i Rashida Tlaib.
Tijekom dosad održanih unutarstranačkih izbora kandidati DSA-a pobijedili su u njih 35 i osvojili kandidature za funkcije na federalnom, državnom i lokalnom nivou, strategijom koja se bazira na izgradnji lokalnog utjecaja odozdo, regrutiranju mladih kandidata i kanaliziranju frustriranosti politikom stranačkog establišmenta. Njihov program uključuje univerzalnu zdravstvenu zaštitu, priuštivo stanovanje, liberalniju imigrantsku politiku, zaštitu okoliša, smanjenje vojnog budžeta i ukidanje vojne pomoći Izraelu.
Rezultati stranačkih izbora i ankete među biračima pokazuju da je popularnost američke verzije socijalizma među demokratskim biračima u dramatičnom porastu, pa je u anketi Gallupa s kraja prošle godine samo 42 posto birača Demokratske stranke imalo pozitivno mišljenje o kapitalizmu, dok je njih 66 posto imalo pozitivan stav o socijalizmu.
Analitičari uočavaju i kontinuiran pad povjerenja birača Demokratske stranke u sposobnost i volju stranačkog vodstva da se odupre Trumpovim politikama te navode da se stranka diskreditirala i elektoralno, prije svega isticanjem Hilary Clinton i Joea Bidena kao predsjedničkih kandidata, i politički, naročito u smislu podrške izraelskom genocidu u Gazi i vojnim intervencijama u Venezueli i Iranu.
Istraživanje provedeno uoči predizbora u New Yorku tako je pokazalo da skoro 80 posto tamošnjih birača smatra da se stranka “prosječno” ili “loše” bori za radnike, a isti toliki postotak smatra i da se nedovoljno suprotstavlja Trumpovoj administraciji.
U intervjuu televiziji ABC News nakon predizbora u njegovom gradu Zohran Mamdani, kojega je New York Times nazvao “kingmakerom u kulturnoj i financijskoj prijestolnici nacije”, rekao je da rezultati tih izbora pokazuju da njegova pobjeda na lokalnim izborima krajem prošle godine “nije bila anomalija” te da ona “nije označila kraj, već početak politike koja nikada ne zaboravlja na radnike”.
Otkad je u studenom prošle godine 35-godišnji Mamdani postao gradonačelnik New Yorka, uspio je osigurati besplatne jaslice za svu djecu, dok su projekti besplatnog javnog prijevoza i otvaranja pet gradskih trgovina živežnih namirnica, sa cijenama nižima od tržišnih, u poodmaklim fazama realizacije.
Ti su potezi, očigledno, pozitivno rezonirali među progresivnim biračima Demokratske stranke, pa je na stranačkim izborima koji su se održali 23. lipnja pobijedilo devet od deset kandidata koje je Mamdani podržao. Među njima je i Darializa Avila Chevalier, studentska, sindikalna i propalestinska aktivistkinja koja je pobijedila stranačkog veterana Adriana Espaillata, zastupnika u Kongresu u čak pet mandata.
Chevalierin slučaj paradigmatski je za uspjeh, ali i za kampanju demoniziranja koju protiv SDA-a vode republikanci i desničarski mediji, ali i sam vrh Demokratske stranke. Espaillat je u kampanji protiv Chevalier potrošio više od četiri milijuna dolara, dok su demokrati establišmenta protiv Mamdanijevih kandidata potrošili ukupno 8.4 milijuna dolara “tamnog novca” i lobističkih skupina, uključujući one proizraelske.
Chevalier se prozivalo zbog neiskustva, ali još više zbog njezinih abolicionističkih stavova u vezi zatvora i deportacija nedokumentiranih imigranata te navade da bivšeg predsjednika Joea Bidena naziva “ratnim zločincem”. Protiv njene kandidature otvoreno se zalagao i sam vođa demokrata u Kongresu, ranije spomenuti Hakeem Jeffries.
I dok desnica progresivce pokuša oblatiti nazivajući ih komunistima koji će ukinuti demokraciju, zatvore i granice i dovesti do posvemašnje ekonomske bijede, centristički mediji izražavaju zabrinutost da Demokratsku stranku preuzima radikalna manjina koja nije ništa drugo doli zrcalna slika Trumpovog pokreta MAGA.
Stvar je u tome, kaže primjerice komentator televizije CBS News, da je stranka institucionalno slaba pa je organizirana manjina koju odlikuju vitalnost i energija u prilici da gura svoje “ekstremne stavove”, naročito kada je u pitanju vanjska politika, nosivi stup američke moći u svijetu.
Osim u New Yorku, članovi ili kandidati koje je podržao DSA pobijedili su stranačkim establišmentom podržane oponente i na predizborima u Maineu, New Jerseyju, Kaliforniji i Pennsylvaniji, a dobro stoje u anketama uoči predizbora u Coloradu, Michiganu i Wisconsinu.
Posljednje dvije države spadaju u takozvane swing states, pa bi im pobjede u tim državama bile naročito važne jer bi pokazale da progresivci nemaju podršku isključivo u izrazito liberalnim saveznim državama. Još ranije, uz Mamdanija u New Yorku, gradonačelnicu iz redova DSA-a dobio i Seattle, a u anketama vode i njihovi kandidati za gradonačelničke funkcije u Washingtonu D.C i u Los Angelesu.
DSA trenutno ima oko 100 tisuća članova u 200 podružnica diljem zemlje, a organizacija na svojoj web stranici ističe da demokratski socijalizam podrazumijeva “sistem u kojemu obični ljudi imaju istinski utjecaj na svojim radnim mjestima, u kvartovima i u društvu”. Osim toga, kao jedan od ciljeva imaju i kolektivno vlasništvo nad “ključnim ekonomskim polugama koje dominiraju” životima ljudi, poput proizvodnje energije, prijevoza i zdravstvenog osiguranja.
Pozivaju na donošenje “novog demokratskog ustava koji će jamčiti građanska, politička i demokratska prava svima, temeljiti se na proporcionalnoj reprezentaciji u jedinstvenom federalnom zakonodavnom tijelu i dokinuti ulogu novca u politici”. Usto, zalažu se za promjenu načina izbora zastupnika u Kongresu i samog predsjednika države.
Drugim riječima, unatoč razlikama u shvaćanju pojma socijalizma u SAD-u i drugim dijelovima svijeta, program demokratskih socijalista prilično drastično zadire u sve elemente američkog političkog i ekonomskog sustava i time ne samo da redefinira budućnost Demokratske stranke, već joj, prema nekim ocjenama, predstavlja i egzistencijalnu prijetnju. Mamdanija se pritom doživljava kao političara koji je spreman riskirati više od svojih prethodnika, a taj se rizik sada vraća u obliku uspješnog širenja ideje demokratskog socijalizma daleko izvan granica njegove izborne jedinice.
Trenutna postignuća demokratskih socijalista nisu, međutim, zasluga samo Mamdanija, već se nadovezuju na predsjedničku kampanju Bernieja Sandersa 2016. godine, koja se temeljila na frontalnom napadu na američku milijardersku klasu.
Stranački establišment na Sandersa je tada gledao kao na političkog ekscentrika sa zastarjelim razmišljanjem i na koncu sabotirao njegov pokret, a mainstream mediji kao što je primjerice portal Politico opisivali su ga kao “najpoznatijeg teoretičara urote u Americi” zbog njegove tvrdnje da je ekonomija “namještena” u korist najbogatijih.
No dok su ga korporativni komentatori ovakvim ocjenama nastojali prikazati kao kandidata kojega ne treba shvaćati ozbiljno, za tada 74-godišnjeg Sandersa te je godine glasalo više mladih do 30 godina nego za Hillary Clinton i Donalda Trumpa zajedno.
Sandersova, Mamdanijeva i retorika ostalih progresivaca PR kampanjama i medijskim spinovima stoga se ustrajno suprotstavlja ponavljanjem činjenica koje je teško osporiti i koje svjedoče o groteskno nabujalim socijalnim nejednakostima proizašlima iz nakaradnog ekonomskog sustava.
Na Demokratskoj konvenciji u Texasu, koja se održala 28. lipnja, Sanders je ilustrirao do koje se mjere povećao jaz između bogatih i siromašnih otkad je Trumpova administracija klasu bogataša obasula poreznim olakšicama, rekavši da danas jedan posto najbogatijih posjeduje više nego 93 posto svih Amerikanaca.
Tehnološki mogul Elon Musk ima više nego 50 posto najsiromašnijih američkih kućanstava, rekao je Sanders, dok izvršni direktori američkih korporacija prosječno zarađuju 350 puta veće iznose od prosjeka radnika.
Kako je nedavno podsjetio portal Truthdig, 2015. godine najbogatiji čovjek na svijetu bio je Bill Gates sa 76 milijardi dolara. U to nedavno vrijeme nije ni postojala kategorija “centi-milijardera”, onih čije se bogatstvo mjeri stotinama milijardi, dok je 400 bogataša s Forbesove liste zajedno posjedovalo 2.34 bilijuna dolara.
Deset godina kasnije Bill Gates s otprilike istim bogatstvom kao 2015. nije dospio ni u prvih deset, dok 400 najbogatijih sada ima skoro triput više nego tada (6.6 bilijuna), a ove godine svijet je u Musku dobio i prvog ikada bilijunera.
Branko Marcetic s portala Jacobin, čija uređivačka politika uključuje promoviranje ideje demokratskog socijalizma, piše kako je ustanicima s ljevice vrata stranke širom otvorila činjenica da se Demokratska stranka “valja u blatu zahvaljujući rasprostranjenom mišljenju da je preslaba i nesposobna da se suprotstavi Donaldu Trumpu”.
Demokratski socijalisti, piše Marcetic, ranije su se morali nositi s optužbama da su nelojalni i da nisu “pravi demokrati”, dok stranački izbori sada demonstriraju rastuću podršku njihovim politikama diljem zemlje. Osim toga, piše on, ovi predizbori su i težak poraz proizraelskog lobija te pokazuju da “bezuvjetna podrška Izraelu više nije dobra politika čak ni u New Yorku, gradu koji je nekoć bio srce američkog cionizma”.