Bečka pošta
Odavno u austrijskoj politici postoji nepisano pravilo: ako hoćeš zataškati vlastiti neuspjeh ili naći krivca za probleme u zemlji, svali probem na migrante. Ovim trikom poslužio se nedavno i kancelar Sebastian Kurz i izazvao neviđenu lavinu reakcija koje su doprle i do balkanskih medija.
Obrazlažući najavu uvođenja obaveznog desetodnevnog karantina za sve putnike koji se tokom božićnih i novogodišnjih praznika odluče da otputuju iz Austrije, savezni kancelar Sebastian Kurz rekao je na konferenciji za štampu 2. decembra da su niski brojevi zaraženih koronom u toku ljeta naglo porasli dolaskom jeseni i povratkom “posebno onih ljudi koji su u svojim zemljama porijekla proveli ljeto i virus dovukli sa sobom natrag u Austriju”.
Svima je odmah bilo jasno da šef austrijske vlade ovim optužuje migrante – posebno one s korijenima u bivšoj Jugoslaviji i Turskoj – da su najviše odgovorni za porast brojeva zaraženih u Austriji.
Prema podacima kancelara oko trećine novih infekcija krajem ljeta otpadalo je na putnike, a od te trećine većina je povezana sa Zapadnim Balkanom uključujući Hrvatsku. Posebno od oktobra broj zaraženih u Austriji naglo raste, u novembru je ova zemlja čak bila i rekorder u broju novozaraženih slučajeva. Rezultat: prvo lahki lockdown od 3. novembra, a zatim i onaj strogi od sredine tog mjeseca koji bi se trebao ponovno pretvoriti u lockdown light 6. decembra.
Kurzova izjava izazvala je buru u javnosti, posebno opozicija i mnogobrojni migranti kancelaru su spočitali rasizam. Vijest o ovoj izjavi dospjela je ubrzo i u njemačke i balkanske medije. Čak je i najpoznatiji austrijski voditelj dnevnika na javnom servisu ORF Armin Wolf u jednom momentu spriječio Kurza da obrazloži svoj stav u toku TV-intervjua rekavši mu da ne govori istinu. Zaista, Kurzove izjave i argumente ni dan danas niko ne može dokazati.
Austrijska državna agencija za javno zdravstvo AGES vodi, doduše, statistiku o porijeklu zaraze pa je tako jasno da su i putovanja na Zapadni Balkan u ljeto doprinijela porastu brojeva, no i dalje niko ne može reći da su za taj porast krivi migranti, a ne, recimo, i autohtoni Austrijanci koji su do polovine augusta iskoristili priliku i otputovali u obližnju Hrvatsku kako bi ove godine barem malo osjetili čari odmora na plaži.
Sebastian Kurz nije se, naravno, izvinio za svoje izjave, on to inače nikada ne radi. Mlađahni kancelar poznat je po perfektno razrađenoj PR-strategiji koja prati svaki njegov nastup – nijedna riječ, nijedna gesta nije slučajna. Sve je stvar savršenog insceniranja koje mu – i pored očiglednih teških propusta i velikog broja umrlih od pandemije koronavirusa u Austriji – i dalje osigurava solidnu podršku stanovništva.
Kurz je već odavno postao konzervativno-desničarski političar. Iako ga mnogi i dalje smatraju jednim od najvećih političkih talenata posljednjih decenija, Kurz, ipak, nema “štofa” koji bi ga činio velikim državnikom, a sve veći neuspjesi u hvatanju u koštac s podivljalim virusom u Austriji posljednja dva mjeseca mu ne idu u prilog. Svoje vlastito životno neiskustvo i donekle otuđenost od stvarnih problema Kurz i dalje uspijeva sakriti odličnim nastupom, elokvencijom i dobrim PR-om – no pitanje je koliko još dugo. Važnu ulogu u učvršćivanju vlastitoga imidža igra i odnos prema migrantima – u Kurzovoj taktici oni su dobrodošla moneta za potkusurivanje na kojoj se skupljaju brzi politički poeni.
Vješto diplomatski upakovana kritika doseljenika, posebno muslimana, postala je Kurzov zaštitni znak koji uvijek donosi oduševljenje u velikom konzervativnom i ksenofobnom dijelu njegovog biračkog tijela. Austrijski kancelar svojim glasačima, a posebno dobrostojećim elitama u toj zemlji, daje jasan znak: u austrijskom društvu nisu svi jednaki.
Takva je bila njegova politika od prvih dana preuzimanja dužnosti kancelara: bilo da se radilo o smanjenju socijalne pomoći za azilante, blokiranju preuzimanja maloljetnih izbjeglica iz grčkog kampa Moria pa do najnovijih mjera u suzbijanju koronavirusa i borbi protiv političkog islama. Vlada Sebastiana Kurza ne premoštava socijalne i kulturne razlike u zemlji, ona ih betonira. Stoga ne treba čuditi i njegovo posljednje prebacivanje krivice za porast brojeva zaraženih virusom korona na migrante. Zna Kurz da su upravo oni u političkom životu Austrije najslabija karika. Osim onih rijetkih doseljenika u visokoj politici i medijima – u javnome prostoru te zemlje gotovo da i nemaju glasa. Stoga u mnogo slučajeva ovise o lijevoliberalnim političarima, novinarima i intelektualcima koji se u javnosti redovno zalažu za prava i šanse migrantske populacije i protiv njihove diskriminacije.
No, ovaj put svi su ti glasovi bili posebno glasni i oštri: čak su i bulevarski mediji poput Kronen Zeitunga – tradicionalno više okrenuti konzervativnim vrijednostima i ne baš naklonjeni migrantima – u svojim komentarima kritizirali Kurzovo prebacivanje vlastite odgovornosti za manjkav menadžment u borbi s koronom na migrante.
Prije nekoliko godina ovakva široka kritika antimigrantske retorike u Austriji bila bi gotovo nemoguća, a danas je – i pored prisutne diskrimancije i rasizma prema doseljenicima – ona ipak znak da austrijsko mainstream društvo migrantima postepeno priznaje ulogu jednog od stubova društva bez kojeg ova razvijena zemlja ne bi mogla održati visok stepen kvaliteta života.