foto: Dženat Dreković/NOMAD

Ovčina: Zelena će na sjever

Iz magle. Desno pored pumpe pa brže do spoja na deblju cestu zapućenu s juga. Sunce u odsjaju s leđa nad skalamerijom nakupljenom do izlokanog prestarjelog puta. Plavobijelonarandžasta tabla. Distrikt. Vozila dalje zapadnije brže. Svijetao dan. Ja sjeveroistočnije osamdeset kilometara po satu. Komad zemlje desno do puta u dugom pravougaoniku preoran. Kuće s obje strane stotine metara daleko. S radija uvjerljivo muški glas kroz pitku melodiju kap sna još ko djetinjstvo jaka zima okolo danima bljutava mlaka godina potrošena naslagana ko zadnja svaka po mom trijemu proljeća bez ičijih koraka u brdu iza kuće ostavljeni pogledi čežnje predaka kroz prozor sve češće praznog sunca traka ekran bez poruka još nekad u svježini jutarnjeg zraka odvadim koje zrno da ti kafa nije prejaka na tvoj broj ja neću ni znaka pa nek na mene još težine i tišine sve do onog zadnjeg mraka. Na neobnovljenoj kući sprejom iscrtana zastava. Zelene linije dijagonalno povučene na sivoj neobojenoj podlozi. Plava između te dvije dolje a zelena iste dužine i položaja gore. Ja auto sa strane. Zrak prijatan. Vedro. Kameru u zastavu. U okolinu. Onda dalje. Na odometru mog svifta skoro dvjesto šezdeset hiljada za nepunih deset godina. Drugi program radija nedaleke države čistog signala. Zaslušan tog radija ko malo zatečen da nije ljeto. Ko da je taj program prateći element vožnje na more. Žuta pumpa s tamnim slovima lijevo. Dva auta do tankova. Čovjek u radnom odijelu s logom firme na leđima. Pored mene ka jugu kamion s prikolicom. Ispred folksvagenov crn pikap nazvan amarok. Otamo pasat karavan austrijskih tablica. Sivoplavi pravougaonici na tamnožutoj fasadi škole. Nevelika. Primjerena. Ko da su u manjim zgradama kraći časovi. Prazno dvorište. Praznici su. Crteži na prozorima. Dalje jednakom brzinom. Nad spomenikom pobijenim zastava u tri boje s bijelom u sredini. Prazan hambar. Na njemu ko mural ova neviđena do sad zastava sa zelenim linijama. Čista. Nikog okolo. Na kružnom prozračno. Desno za jedan grad lijevo za drugi. Ovaj četrdesetak kilometara istočnije a onaj sto sedamdesetdevet zapadnije. Nezavršen motel s pumpom lijevo. Ime ulice na plavoj tabli. Prodavnica odjeće. Veterinar. Svadbeni salon. Auti sporije ka centru s kružnog. Javnu ustanova dom zdravlja. Lijevo bolnica. Desno sporo ka centru. Srednjoevropsko ravničarsko nešto u žutim odmjerenim stogodišnjim zgradama do kanala. Pješački most prema zanatskim radnjama u čaršiji. Ko nova džamija s ukusno izvedenom drvenom kapijom i kružnim zidom oko dvorišta. Ja polukružno. Željezni most nad smirenom poširokom rijekom. Dolje povezani čamci. Druga obala druga država. Od one šikare ujednačena u papirima sa sličnim državama do atlantika i crna mora pa skroz gore do nasred jezera peipus. I još sjeveroistočnije. Nad prelazom isprana zastava s trouglom. Spora voda dolje a sporija kolona vozila na željezu u zraku. Iz grada petšest auta u čekanju. Čovjek nakupljenih godina pod kapom s izvozanim biciklom držeći ličnu do kontejnera sa stražom. Pun parking uz glavnu ulicu. Šparkase u kući obojadisanoj u plavo. Gradska vijećnica u ciglastoj. Valjda u pseudomaurskom fazonu. Lijepa u kakvom god. Ispred dva službena auta. Preko ulice spomenik jednoj vojsci a ovdje drugoj. Sportvižn dobro opremljen s druge strane ulice. Masa naroda spremno u autobus gradskog saobraćaja. Dačia alo taksi pod sva četri. Na drugoj strani vlada distrikta u bijeloj višespratnici do graničnog prelaza. Naprijed poslije kružnog slobodno mjesto za auto ispred pekare. Parkomat s druge strane ulice s po dvije trake. Marka sat. Na zgradi iz šezdesetih mural radijskog novinara s kitnjasto ispisanim osrednjim aforizmom. Do njega iscrtan nasmijan lokalni navijač kluba obučen u crvenobijelo. Tih malo njegovih godina uokvireno brojevima. Kafić kafeterija pun. Na telefonu zvuk. Ko da je onaj vodeni. Mejl. Nešto drugo. Onda vajber. Broj nula šest nula tri tri pa dalje. Poruka naštimana na deset sekundi. U njoj vidimo vas sad a vidimo se kasnije. Upozorenje o podešenom brisanju nad porukom. Iščezla. Na gradskoj šetnici sajam i prodaja hrane malih proizvođača. Suhog mesa naslaganog na štandu. Tamo meda. Vamo sokova. Imena mjesta iz ovog sjeveroistočnog kornera zemlje. Akcenti osjetniji a dužine drugačije. Pošta jednog entiteta vamo desno a tamo drugog. Banka ova banka ona. Ja pored vijećnice prema prelazu. Do njega na neočekivanom mjestu prostorija saveza logoraša. Neki osjećaj širine od rijeke. Blizine svijeta. Prema plaži ficibajer nikog. Voda smeđa. U kafiću na obali ekipa. Oglašena zabava za novu godinu. Tihe kuće do rijeke. Na vanjskom zidu iscrtane one zelene linije s plavom u gornjem a vodoravnom zelenom u donjem trouglu zatvorenom tim dijagonalnim linijama. Ko britanska a opet nije. U kortu ledena kafa zbregov marka dvadeset plus kifla dado čokolada kola s crnim slovima. Potijesno oko kase. Prodavačica drugoj da su neradni dani i prvog i drugog. Meni rutinski nasmiješena upit za kesu na šta ja teatralan kratak odgovor njoj neočekivan simpatičan. Podne s džamije. Čaršija živa. Čovjek u ispranoj crnoj varijanti emšezdesetpet unoseći nešto u zaustavljen auto. Kifa meka. Dvije žene jedna drugoj čekajući autobus o potrebi pristojnosti u javnom prevozu uključujući stajališta. Troje s cigaretama ispred zgrade vlade. Nazad do auta pa ka istoku pored silosa i punionice ulja. S radija o turizmu pa nazad na našu stanicu malograđanske orijentacije gdje euforični voditelj hrabro najveće banalije kao savjete usred ovog čistog dana podržan umiljatim glasom voditeljice sa zadatkom da bude gluplja nego je. Što nije lako. Tamo tabla lika pristanište. Odatle plovno ka istoku. Do mora. Ja za čokoladu dado bez puno dileme. Postrojenje s instalacijama gasa u dvorištu. Tamo brezik. Negdje ražljevo. Deset kilometara dalje gredice. Prodajni centar u nekoliko povezanih prizemnih objekata s istaknutim brendovima odjeće kućinskih stvarčina kozmetike. Žut objekt. Smeđa šikara iza njega prema zemljanoj rijeci. Nezavršena bijela zgrada nečeg patetičnog a ružnog pod skelom. Ko kakav internacionalni univerzitet u razvoju. Selo piperci. Policijska škoda lagano ka istoku. Sunce jako kroz rijetku šumu s juga. Neki opel ispred mene na istok. Tabla za mjesto s poljem i brezama u imenu. U ravnicu negdje povučeno skoro zagubljeno. Pumpa rakić pa nezavršena plavkasta bepepetrić. Do nje ona tabla za distrikt. Ja auto tu na praznu širinu. Zbregov taman hladan a prijatan. Fudbalsko igralište efka vršani tamo niže od table. Ime nekog čovjeka u nazivu kluba ispisanom na betonskoj ogradi. Ničeg mi na telefonu. Sunce sad s lijeva kroz razelenjene krošnje. Dalje entitet. Cesta emčetrnest tačka jedan privučena savi. Ja pravo pored emberadić i rotal pumpi pa tad mi jasne oznake za plažu dalje u grad zaklanjujući sunce lijevom rukom. Tamo džamija azizija. Vamo brezopoljka peter. Agrotehnika petrol pa lijevo na kružnom obilaznica za dalje na zapad ka glavnom gradu ovdje distriktom prekinutog entiteta spojena južno negdje kod fisa. Čovjek s hrastovima na traktoru sporo prema čaršiji. Topionica olova. Zoka plastika. Ja pravo bliže rijeci slijedeći ovaj put na zaslonu pored stadiona efka gredica i majevičke kuće ka središtu. Tad mi vidljiv mural čovjeka u dresu partizana na zgradi do kružnog. Bajro župić bajro mi te volimo na engleskom. We do. Kružnim nazad pored prelaza i čaršije pune naroda i korta pa merkatora desno ka lončarima osvrćući se na lijevu stranu. Obnovljene nagužvane kuće. Nerijetko svijetlih fasada a spuštenih vanjskih žaluzina. Pumpe gazproma hife antunovića ovog onog. Kroz pamet onomad s radija toponimi omerbegovača grbavica. Na podzidu prazne kuće ko sinoć nafarbana zastava. Zelene linije s plavom na dnu. Vamo megadiskont. Gust promet. Velik beemve austrijskih tabli ablendujući upozorenje na policiju postavljenu na proširenju. Plavobijelonarandžasta tabla doviđenja. Distrikt gotov. Lončari. Dvojica policajaca pod bijelim kapama ozbiljno oko kombija brze pošte. Čovjek na kući na skeli dovršavajući veliko z ispod nacrtanog zlotvora pod nekom kao krupnom šajkačom. Ja lijevo s puta pored nekog neiskorištenog poslovnog objekta. Mercedes pokvaren na rubu. Dalje pored zastave sa zelenom ka centru. Poruka. Onaj broj. Splav za petnestak. To onaj kod ficibajera s pogledom na most. Kroz usku ulicu među starim kao zaturenim zgradama bez namjene i živosti. Parking šezdeset feninga sat. Topla zima u zraku. Esemes na broj nula osam tri dva nula jedan dva do sat a duže na skoro isti broj. Il po kartu u kiosk. Dosta auta a nikog okolo. Neki otamo četrdesetih godina iza mene zapričan u mobitel a zagledan u brojeve za parking. Ja niz stepenice do rijeke. Nikog na nasipu. Voda blatnjava. Miris težak. Na splavu starija gospođa umorno kantom iz rijeke pa po prolazu metlom. Unutra zagušljivo. Tričetri stola s ljudima. Naborani ko za svadbeni salon ružičasti stolnjaci i bjelkaste stolice okolo. Žena ljubazno da se može sjedit i nad rijekom mada se ne grije. Toplo vani. Ja nad rijeku. Komadi drveća i koještarija plitajući ka istoku. Na mostu kolona. Sunce po hladnoj mutnoj vodi. Prohladno na natkrivenoj terasi. Na zaslonu ničeg. Domaćica otamo kroz klizna vrata pa mi vedro jelovnik s preporukom pljeskavice naspram lazanja. Vijesti na portalima naporne. Muzika malo preglasna i malo tuđa pa ko da je malo tiša a puno bliža. Nijednog čamca niz vodu. Petarde kod mosta. Staklena vrata pomjerena pa vamo čovjek ranih četrdesetih u svijetloplavoj jakni. S njim žena tridesetih. U sivim farmerkama i crnom kaputu. Usmjereni nedaleko od mene. Iznutra muzika i poneki glas jače. Na vrata tad muškarac pedesetih. Na njemu tamnoplav pikout a zelene sportske hlače. Ispod kaputa svjetlije plava dukserica. Kapa u dvije nijanse plave. Brada od par dana. Ono dvoje tad slobodno smireno u mene. Ovaj prema meni pružajući ruku. Ja svoje ime i prezime a on blagim pokretom glave kao shvatanje te činjenice. Odozgo s cerade nakupljene vode u kapima. Čovjek stolicu na čelo stola. Ovo dvoje za naš stol preko puta mene. Domaćica otamo.
gospodin je tražio pljeskavicu. šta ćemo za vas
Čovjek u kratkom kaputu sa sidrima na dugmadi da bi i on pljeskavicu al je na dijeti do tri pa sad samo kafu s bogdom hladnog mlijeka. Džentlmen u svijetloplavoj jakni kolu bez šećera a žena zelen čaj.
svijetao dan osvano
svijetao
ja zapamtio proljeće ovdje
meni rijeka ljeto
šta smijem objavit
sudeći po vašim dosadašnjim člancima možete šta držite potrebnim
alalvera
nit ima ko osporit nit će lako iko povjerovat
vi ste na čelu tog preduzeća
preuzet ću odgovornost al neću razglasit svoje ime ako ne budem moro
šta je cilj
da ništa ne moramo poduzimat
postojel neke priče o vama ovuda makar
skoro ništa. bar ja ništa čuo
vidio samo dvjetri iscrtane zastave dolazeći
i to previše. mi smo jednu a druge neko oponašo
nemate neku vezu s vlašću u distriktu il negdje
vježbamo u tajnosti ne vjerujući strukturama
što
pa jasno vam je što
pretpostavljam al možete reći
nemaju pameti ni obraza ni za mir ni za rat
s političkim strankama
hahaha ni s jednom
ni da na troslovna demokratija
hahaha
s ovim pravdoljubivim ni patriotima ni socijalistima ni građanima državistima
go kreten
Žena otamo s robom. Meni pljeskavicu s malo pomfrita lukom i korpicu peciva.
pljeskavica je za vas
lično
prijatno
bujrum
hahaha drugi put
vama kafa s malo mlijeka
bogdom hladnog
gospođa čaj
zelen
zeleni da
dobro zelen
i tebi kola
fala ti
mi se znamo
ako
uživajte
Gospođa diskretno nazad na grijani dio zatvarajući klizna vrata. Ova žena s čajem u kaputu zagledana u telefon.
s kolko ljudi mislite da raspolažete
dovoljno
tristo
našlo bi se
oružja imate
ima nešto
imatel osjećaj da vas traže nekakve službe
malo ljudi išta zna
tražit će poslije ovog
vi pišete fikciju
šta se sad dešava ovuda
pa oni izviđaju spremaju imaju plan kako ovladat i cestom i distriktom i pripojit ga njihovom entitetu kojeg bi putin proglasio teritorijom pod svojom zaštitom
da budu rusija ovdje
usred naših avlija rusija
Ovaj u plavoj jakni kratkim pokretima glave potvrđivanje. Žena s čajem licem nešto kao teško je povjerovat al je tako.
pridružena članica kad im se javi a javit bi se moglo lako i brzo
a vi
gledamo kako da se to ne desi
vi kao privatno preduzeće
neformalno preduzeće
kakav je njihov plan
predvidljiv i brutalan
da naprosto preuzmu distrikt
ima ta neka zamisao s nekakvim odredom i ruskim razrađenim sistemom a i s njihovim ljudima odavde koji su još onda bili
ta bia kako li se sad udba zove sve vodi kod njih od portira do predsjednika
da
ista priča isti ljudi ko i kad su srušili ovaj most a naroda potrpali u logore i pobacali pobijene onda se primirili dok je američka vojska ovuda vozila hamvijeve
sve im je napisano šta da rade i poslani im pomagači baš ko i onda
jesu li ta iskustva vaš motiv
ta ovdje a i na drugim mjestima. imam neki dug
vi lično
baš ja
šta su linije na zastavi
zelene rijeke plava more
Ovoj za stolom poruka.
nije hrđava pljeskavica
haha
rade poso
zamislimo proglase kao nezavisnost entiteta
lako moguće
naprosto tim nekim pripremljenim snagama zatvore s juga i skupština njihova proglasi ukidanje distrikta ovoono vraćanje nekakvog šatro pravog dejtona
moguće
vi nastupate
prije nego proglase
kako ćete znat
zna se dosta toga
šta onda
ovladamo cestom kojom smo trebali i u prošlom ratu al nije bilo pameti
ko je kriv tad bio
onaj lažni filozof što je postavljo doušnike bezveznjake za komandante a i ovi s druge obale što su blefirali cijeli rat a i ja možda sam što nisam pruzeo nekako sve u svoje ruke tad još mlade
što je taj postavljo takve po vama
ograničen vlastohlapljiv licemjeran nedorasto ako ne i posredno uključen u njihov projekt
napadaju vas s dvije strane tad odnosno sad u tom slučaju rata
s četri pa i od rijeke ih očekujemo
vi s tristo ljudi zaustavite njihovu žandarmeriju policiju vagnere enute kobre kornjače kogal i tad već vojsku
tako je tako je mada nisam reko tristo al tristo je puno a dovoljno svakako za početak
kako
spremnošću a i znanje je dostupno kakvo hoćeš
ratujete sami privatno
zaustavimo ovdje dok se kakva smislena vojska ne uveže
možete to izdržat
ako ne probamo nećemo a čekamo li nato vlast ovog onog gotovo je
odakle vam oružje
nađe se
dovoljno ga
za par mjeseci a dotad ćemo i njihovo posudit ako zatreba
nemajul oni i tamo na zapadu a i na istoku entiteta dovoljno oružja
imaju svašta spremno al nedovoljno ako nemaju prolaz ovuda nemaju puno
vi ne date
uhvatila bi ih nelagoda da ne mogu ovuda uvezat a i onda su artiljerijom maltretiranjem obična svijeta ratovali a najviše svojim saradnicima na ovoj strani i dobrim odnosima s onim preko rijeke
napadnu sad i s istoka
napali bi i dolje s istoka i zapada nedaleko na jugu probavajući što više udebljat ovih parsto metara kolko su onda imali širine
nemate oklopna vozila minobacače protivoklope
to zadnje imamo
koje
hahaha nije džavelin al i ovo valja spajkovi ti i ose zolje
oni imaju oklopna vozila
par onih drotovskih krntija
a vi ni to
ima dobrih dostupnih japanskih auta u prodavnicama japanskih auta za postavit dobre puške naprimjer one haka dvaes jedan a i takozvane sijače ovdje odomaćene a bude i smirenih vozača i vještih strijelaca
gdje uvježbavanih
na sigurnom
vozila su obična
ima vrlo upotrebljivih. to je najlakše
oni bezbeli imaju dronova i toga
manjeviše znamo kako rade ta kina koja mogu zaimat
spremili ste i tamo prema istoku nešto
spremamo
kako povjerovat u to da neki nepoznat čovjek privatnom tajnom vojskom nepoznatog stepena obuke s nakupljenim oružjem s privatnom logistikom hoće spriječit putinov projekt
što manje ljudi povjeruje to bolje al imamo uvježbanih a i iskusnih a najvažnije karakternih pametnih ljudi. ne mislim na sebe
zašto ovo govorite ovako ipak za javnost
nije loše da se misli i o tom
njihova regularna vojska iz susjedstva bi im vodila poso
nema ni tamo više od jednog odreda sposobnog za hitru operaciju i neće ga cijelog dovuć ovdje
aaa
imaju jednu brigadu pokretniju al bi teško sporo i nevoljko vamo
kad kažete
pokazat ću vam nešto
hajte
On za telefon. Android. Na njemu oštećen ekran. Prstom na ikonu pa sliku.
vidjeli ste ovo mjesto možda sad kad ste dolazili
aaa jesam
Na slici široka plavožuta prodavnica fis ko u sumraku uslikana u pozadini iza postrojenih tridesetak ljudi. Druga slika petšest pikapa različitih boja starosti i kabina s montiranim mitraljezima. Ljudi u nejednakim tamnim odorama sa nekim šamazima preko lica u dvatri reda. Puške kalašnjikovi. Dvatri snajpera. Petšest mitraljeza. Ko da su sijači. Ona zastava ispred stroja.
vi sami zaključite izgledal ovo ko igranje vojske i djelujem li i ja sam tako
aaa niste u uniformama
imaju i uniforme i drugo na sigurnijem mjestu zatrebal
ako ne proglase nezavisnost
nas svakako nema pa ni ne smetamo al gledamo da sjeverna zelena linija ostane uvezana s ostalim linijama
zelena ravna za sjever
za sjever će s nama ovdje ukotvljenim il usmrćenim. dozlogrdili su vala

prvog januara dvije hiljade dvadeset četvrte

spinof romana CVII

Damir Ovčina

Ovčina: Ko sam ti ja
Ovčina: Afrika
Ovčina: Polja trnja
Ovčina: Godine trnja
Ovčina: Dubina
Ovčina: Brdo orlova
Ovčina: Bosnaekspresom
Ovčina: Zlato
Ovčina: Patton
Ovčina: Djelić tebe
Ovčina: Boje zmaja
Ovčina: Danijela ozme
Ovčina: Galipolje
Ovčina: Ko je taj njegoš
Ovčina: Tebece
Ovčina: Azov
Ovčina: CVII
Ovčina: Doba pleha

Brecht: Nepobedivi natpis
Rodić: Bijeg
Batinić: Izgubljena mjera