foto: Dženat Dreković/NOMAD

Ovčina: Godine trnja

Stijene visoke. Odsječene. Dolje rijeka. U njenom imenu željezo. Cesta poslije krivina kroz proplanak ka jugoistoku. Kijevo. Džamija do puta. Ispred kuće na sprat plastenik. Do druge podzid. Lijevo ka istoku blaga brda pa sve oštrija i zelenija. Jahorina. Trava razrasla. Sunce jako. Sjene oštre. Suzuki naprijed. Bogatići. Velike metalne cijevi za vodu s brda ka jezeru. Natpis ćirilicom. Elektrodistribucija pale. Zatvorena žuta škola. Za makar hiljadu đaka. Ohrndana. Djeca negdje drugo decenijama. Desno ispod stijena sad zelena voda. Mutna. Nekoliko kišnih julskih dana. Put stiješnjen između akumulacije i masivnog kamenja. Čovjek s ribarskim štapom iz starog žutog pasata karavana. Jezero blago. Trava visoka iz vode. Brana zatvorena. Skretanje desno za bjelašnicu. Policijska stanica i upravna zgrada. Pokošeno okolo. Do puta plakat s lažnom dobrodošlicom u jednu republiku. Žuta tabla s imenom gradića u dva pisma. Trnovo. Auto naprijed kroz mjesto. Škola crkva džamija lijevo. Opština centar za kulturu samoposluga desno. Vodomaterijal do nje zatvoren. Mural đokovića u plavom dresu s trijumfalnim stavom na zgradi na trgu. Policijski mali radar do ceste. Policajac u crnoj majici u hladu i zaklonu do milicijske stanice. Zatvorena pekara. Na njoj broj telefona za kontakt. Uska kuća do nje. Prazna. Svift naprijed preko mosta pored groblja. Na crnim spomenicima s krstovima oslikana lica umrlih. Naprijed cesta pored table turovi rajski do. Dvjetri montažne kuće. Žena u policijskoj uniformi na proširenju za autobuse. Japanski supermini nazad sporo prema gradiću. Pored škole naprijed ka pumpi. Plavobijela. Parking iza prostran. Unutra dvije djevojke u uniformama preduzeća. Jedna oko računa druga oko pizza i peciva. Ispred dostavno vozilo mljekare pađeni. Vozač veselo s djevojkom za pultom. Kafa za ponijet na spratu. Gore kafić. Stakleni zid prema istoku. Zeleno napolju. U ćošku policajac s društvom. Kafa s mlijekom marka. Trojica od pumpe pored pristojne zgrade opštine obojadisane u žuto. Na njoj ploča da su partizani s igmanskog marša dočekani i pomognuti tu. Na oglasnoj tabli plakat o srpskim sinovima s trobojnom pozadinom. Bista. Komandant jedinice beli vuk. Upucan devedeset osme u nekom političkom obračunu. Trojica ka malom trgu. Bašta kafane s nekolicinom ljudi. Jedan dobro istetoviran. U prizemlju zgrade prostorije. Espe. Udarnički. Esenesde. Patriotizam. Do na nekom starom frižideru u praznom prostoru logo. Udružena poljoprivredna industrija. Upi. Ispod klas. Pa susjedna u staklu druženje penzionera. Slijedeća napuštena s natpisom str vlaški. Do neka kancelarija za geodetske poslove. Republička uprava opština istočna ilidža pa podružnica tu. Iz kafane odmjerena muzika. Oni lijevo. Kuća velika zatvorena. Druga dugo nekorištena. Jedna još spaljena. Dvije od grubih blokova bez nosećih stubova. Ko da je još u ratu. Na plavoj tabli ulica miladina rističevića. Golf dvica raščerupan na panjevima ispred kuće. Iza zatvorenih prozora na spratu veš. Okačena nindža kornjača. Mikelanđelo. Na balkonu bez ograde susjednog praznog stana zahrđo bojler. Desno u dvorištu auto beogradskih tablica. Prostrano. U oštrom brdu desno nekoliko povelikih gusto postavljenih kuća. Više njih šuma. Crvena hrđom nagrižena ograda oko skladne prazne vikendice. Ulica tiha. U dvorištu lijevo za stolom dvoje. Daleko su. Oni naprijed do napuštene kuće s prostorom za prodavnicu pa lijevo ka magistralnoj cesti pored zgrade vodovoda. Do puta plava poluprazna zgrada na dva sprata. Iz pedesetih il šezdesetih. Prizemlje iseljeno. Na spratu na prozoru prostirka u hvatanju topline. Iz podrumskih prozora neki karton namjesto stakla. Nacijepana naslagana drva do zgrade. Pored crkve prema istoku. Napušteni poslovni prostori. Nikog. Otvorena kapija na dvorištu crkve. Dva hrasta do kapije. Hlad velik od njih. Lipa. Nekoliko borova preko ulice. Vruće. Podne. Dvadeset prvi juli. Mjesec do rođendana. Četrdeset osmog. Oni još k istoku u bočnu ulicu. Desno dom zdravlja u velikoj žutoj zgradi. Dvatri auta ispred. Prema njima nervozan velik pas. Čovjek s njim. Njima dobar dan. Ispod mosta rijeka. Po guglu i to željeznica. Visok izvor do mosta. Voda snažno s visine ko pod pritiskom. Vikendica s autom u dvorištu. Oni nazad. Napuštena kuća lijevo. Na njoj tabla s brojem osam. Još nekog zaostalog sijena u prizemlju u prostoriji bez vrata. Ulica nikolaja velimirovića. Na magistrali škola. Prostrana. Svetog save. Nikog u dvorištu. Stara lipa do željezne kapije. Hlad. Stolarija nova na dijelu zgrade prebojene u žuto. Cestom porše suv. Vjerovatno ka hercegovini. Možda dubrovniku. U hladu stare zgrade do škole čovjek u kolicima. Do njega na suncu žena. Nečiji bazen bez vode ofarban u plavo. U otvorenoj garaži jaguar. Pasat nikšićkih tabli sporo prema sarajevu. Na centru za kulturu ploča s imenom. Stihovi ispod slike. O prkosnoj glavi i hristu i svetom savi. Spomenik stradalim srpskim borcima ispod krsta s pločama s imenima. Ostavljeno cvijeće. Vijenci s crvenoplavobijelom zastavom. Do njega obnovljeno prazno igralište. Žućkaste i crvenkaste zgrade na dva sprata u socijalističkom stilu. Jedna ko da je viđena u ljeto devedeset pete iz neke šume zapadno. S padina treskavice. Planina u ljetnjem suncu. Ko u snu. Kroz njega slike. Toponimi. Hojta. Ledići. Lupoč. Trebečaj. Kragujevac. Brdo nedaleko od ovog mjesta. U tek zauzetim rovovima večernje novosti. Sanduci municije. Čelina. Na njoj noć. I dan pod suncem u šumi. Tišina. Zrikavci. Haubice. Dozivanja. Jezera. Klanci. Miris šume. Magla u zoru. Surdupi. Ime za kameni predio pod nebom. Kilometri kroz goru. Dvadeset i više godina star osjećaj snage u pjesmi o tom. A skoro jednako i star onaj tren. Njegov stih kao naslov miljenkove zagrebačke zbirke bosanske poezije. Ispod riječi ovdje živi conan na komadu srebrnastog metala utisnutog na plave korice. Tad ga to negdje gore. U zadovoljstvo. Još u njemu tog. Zauvijek. Potaknut toplo neku noć sad pjesmu pred sebe na zaslon u novoj varijanti. Ko izazov hrabrosti. Ti stihovi iz mladosti još svježi. Sinoć ih tek malo u ritam.

Treskavica
Uz jezero u kratak san
za dug ljetnji dan.
U zoru mitraljez bučan
On uz klanac u koloni pospan
Ni gladan ni žedan ni umoran
Kroz rat ko kroz san
Od straha slobodan
Ko conan.

Damir Ovčina

Ovčina: Ko sam ti ja
Ovčina: Afrika
Ovčina: Polja trnja
Ovčina: Dubina

Plath: Jutarnja pesma
Kirin: Brod na Kupi
Zlatar: Mentalno zdravlje
Hasanović: Oglasio se mobitel