ilustracija: I. Hadžić, 2017

Hadžić: Pesma kao pristupnica

Tajni život mojih prijatelja

Nalazim se u nekoj sali, možda je to sala 11 na Filološkom fakultetu. I tu će se održati godišnja skupština Mikološkog društva Srbije. Gledam, sala je poluprazna. Slabo pristižu članovi, a minut je do 12. Odjednom neko predloži da svaki član mora da otpeva po pesmu. Vidim Dževada Sabljakovića kako pročišćava grlo (očigledno nije odavno pevao) i pusti melodičan i nežan glas: Kad bi ove ruže male.

– Ja bogami više ne znam – reče i dohvati gljivu sunčanicu, koja je bila ispred njega, i poče da gricka po obodu kružni šešir.

I ja se pripremam da nešto otpevam. Bojim se da ne ispadnem smešan s pesmom Durmitor, Durmitore, visoka planino.

Prodavac magle, 2017

Ibrahim Hadžić

Ibrahim Hadžić
Hadžić: Kum Milisav
Hadžić: Maloletnica
Hadžić: Jagnjeći jezik
Hadžić: Danilo Kiš
Hadžić: Kazna
Hadžić: Flamingo
Hadžić: Redakcija
Hadžić: Povrtlar
Hadžić: Citat, Majakovski
Hadžić: Gde je vozač
Hadžić: Eto ti tvoje lepe
Hadžić: Panika
Hadžić: Cigarete
Hadžić: Peta dimenzija
Hadžić: Prijateljica
Hadžić: Tanjiri ili pečurke
Hadžić: Tuđe oči
Hadžić: Pisma moga dede
Hadžić: Vođenje dnevnika