ilustracija: I. Hadžić, 2017

Hadžić: Pisma moga dede

Tajni život mojih prijatelja

Majka mi na kalajisanom bakarnom poslužavniku donosi hrpu papira koje su nam dostavili neki rođaci, Albanci, a tiču se potrage mog oca za svojim ocem, koji je bio u zarobljeništvu u Albaniji, odmah posle Prvog svetskog rata, u nekom mestu koje se zove Monte Vićino.

Ja gledam u te papire-pisma koja je pisao moj deda Rašit. Jako mi je sve to dirljivo, pa plačem. Pisma počinju sa “Dragi mnogouželjeni moji”, sa navedenim datumom i satom pisanja. Ja sam svestan da je moj deda u zarobljeništvu završio svoj život, kao što sam svestan i uzaludne potrage mog oca za njim. A, eto, nismo ni znali da se on dopisivao sa nekim rođacima Albancima, koji nam, tek sada, kada je i moj otac mrtav, predaju ta dragocena pisma.

Pisma su pisana ćirilicom, lepim okruglim slovima, sličnim rukopisu mog oca.

Prodavac magle, 2017

Ibrahim Hadžić

Ibrahim Hadžić
Hadžić: Kum Milisav
Hadžić: Maloletnica
Hadžić: Jagnjeći jezik
Hadžić: Danilo Kiš
Hadžić: Kazna
Hadžić: Flamingo
Hadžić: Redakcija
Hadžić: Povrtlar
Hadžić: Citat, Majakovski
Hadžić: Gde je vozač
Hadžić: Eto ti tvoje lepe
Hadžić: Panika
Hadžić: Cigarete
Hadžić: Pesma kao pristupnica
Hadžić: Peta dimenzija
Hadžić: Prijateljica
Hadžić: Tanjiri ili pečurke
Hadžić: Tuđe oči
Hadžić: Vođenje dnevnika