foto: Dženat Dreković/NOMAD

Begagić: Kako se crta rat?

Savjeti kćeri za osnovnoškolski likovni konkurs

Ako hoćeš da naslikaš rat, uzmi jarke boje. Tu imaš potpunu slobodu, u ratu je sve dozvoljeno, ništa ni sa čim ne mora da se slaže, dapače, odlično je ako se ne slaže. Rat i slaganje ne idu skupa, to je kao rat i red, rat i mir.

Uzmi svega i razmaši se. Nacrtaj prelijepu ženu. Kako misliš kako, dosad si morala naučiti kako se slika lijepa žena: pomoći će Google, on radi i kad je rat, upiši: How to draw a beautiful woman.

Vidjet ćeš već sve: rumeno lice, širok osmijeh, bijel ten, jednako kao i zubi. Duga kosa, oboji je kako želiš: brineta, plavuša, crnka. Onda joj nacrtaj uniformu. Dobro, pitaj Google, kako da znam, nećeš pogriješiti sa maskirnom, sigurno. Stavi smeđu, kaki, bež, maslinastozelenu, kožnu. Onu što je vi zovete kožna, onu svijetlu, onu kako mi vidimo lijepu kožu.

Naslikaj joj onda i ponos. Neka se vidi na licu. Ne znam kako, to ne zna ni Google, neće upaliti How to draw a pride, odvest će te na stranputicu, ne probavaj.

Nacrtaj joj, opcionalno, to ti je ono kad možeš i ne moraš, i pušku, na ramenu.

Kako misliš zašto sve to? Jer možda, ako je ona lijepa, lijep će biti i rat. Jer je to druga strana rata. Ženska.

Ako hoćeš da naslikaš rat, uzmi sve boje iz palete. Rat uzima sve. I dobro, razumijem, ne želiš crtati lijepo, znaš da rat nije lijep i ne smije biti. Ali nemoj ni samo sivu i crnu.

Crtaj ženu kako plače (How to draw a crying woman). Opet ženu. Neka i ova bude lijepa, ali ne i sretna. Izgubila je dijete. Ili muža. Rat voli sliku žene. Ne zbog žene, već zbog priče. Rat je žena koja rađa sinove za borbu. Rat je žena koja oplakuje sinove. Rat je žena ponosna na sinove. Rat je žena majka žena sestra žena supruga.

Možeš nacrtati i muškarca ali ne kako plače. I neka mu se vide ruke radničke. Rat voli radnike pretvarati u ratnike.

Možeš još svašta, ako ne voliš ili ne umiješ slikati ljude, odrasle, ili djecu. Crtaj zastave. Rat voli zastave. Crtaj simbole, bijelog goluba ili peace. Crtaj parole. Crtaj bombe sa stripovskim Boom! oblačićima.

Ako baš toliko želiš tu nagradu, crtaj prazne kuće. Poskidaj im krovove. Otpusti i psa iz avlije, opustoši, razbij prozore, potrudi se nacrtati otvorenu kapiju (How to draw an open door), neka se vidi da su svi sa tvoje slike pobjegli, maločas.

Ako si baš vješta, nacrtaj kampove, ali ne kao na Hvaru. Zaboravi Hvar, rat ne voli more, ni ljeto. Rat voli pustoš i hladno. Nacrtaj mnogo šatora i kišu i puno, puno, puno ljudi. Crtaj čiča-gliše, ne prave ljude. Samo ispuni cijeli papir, dok te ruka ne zaboli.

I pazi da ne crtaš mrtve. Rat voli mrtve, ali nacrtanom je ratu to ipak malo previše. Uvijek moraš ostaviti sićušnu nadu, u uglu papira. Nadu da će žena obrisati suze, da će se muškarac vratiti u fabriku, da će se vratiti oni ljudi i obnoviti kuću. Za mrtve nema nade, ne crtaj mrtve, nećeš dobiti ni utješnu nagradu.

Ako hoćeš da naslikaš rat, nemoj ni da crtaš u nastavcima. Crtaj samo sada, samo jednu sliku. Nipošto ne crtaj šta je bilo poslije. Rat voli godišnjice, obljetnice, sjećanja, voli da živi u preživjelima i njihovim potomcima. Rat voli traumu, slađa mu je ako je transgeneracijska, ali ne crtaj nastavke, ne crtaj kako se sve završilo, jer se ne završi.

Ti, ako želiš nagradu, a rekla si da želiš, ne crtaj rat bez kraja. Ostavi ga u trenutku. Zabilježi i bježi. Ne crtaj mene.

Zašto bi crtala mene, čudiš se, pa ja sam ti mama, ovdje sam, živa sam, mir je, kakve veze imam sa temom. Ne crtaj moje deutsch als fremdsprache kursbuch, crtaj druge knjige koje pišem, u kojima nema ratova i ne ključa PTSP kao kaša u crtiću o Maši. I ne crtaj nikakve knjige, šta uopšte pričam, premda rat, iako ih rado i licne svojim plamenom, voli knjige, hinjski se uvuče u književnost, a ponosno ukorača u udžbenik historije.

Ali ti ne crtaj knjige. Ne crtaj ni tatu koji radi vani, ne crtaj ni baku, ni bakinu tvornicu, ni visoke peći koje bi, možda, na Googleu i pronašla, a ja sam ih, za neke druge zadaće, crtala gledajući ih s balkona.

Ne crtaj ni dedu u redu ispred pošte, ne crtaj ni hladne radijatore, jer kako se crta hladnoća. Ne crtaj ni svoju školu, ni prokisle sale za tjelesni i molim te, ne crtaj bolničke odjele i hodnike.

Ako hoćeš da naslikaš rat, nacrtaj, najbolje, krug. Slobodnom rukom ili precizno, šestarom. Rat i nije ništa drugo.

Nacrtaj krug i pošalji.

Oni koji u krugu budu tražili tačku iz koje si počela ili u kojoj si završila, ni ne znaju ništa o ratovima, pa i nisu kompetentan žiri.

Mi koji znamo, vodit ćemo te na sladoled.

Tačka početka nestane. Nestane i kraja. Ostane samo bezizlaz. Krug.

Ako i dalje hoćeš da naslikaš rat, ništa lakše – nacrtaj samo to.

Lamija Begagić

Begagić: San o skeli
Begagić: Rodovski rat
Begagić: Ljeto.
Begagić: Jakna za jedrenje
Begagić: Mogu sama
Begagić: Decembar.
Begagić: Mak na kolac