Zove me prije nekoliko dana prijatelj Cile, zajedno smo studirali i družili se. Nakon završetka fakulteta, svako je otišao svojim putem za poslom, ali uvijek smo se znali čuti svakih par mjeseci. Prije par godina je našao dobar posao u Sarajevu, gdje je prešao sa porodicom. Uglavnom, sada kada me zvao, prvo pitanje, a ujedno i odgovor je bio „Znaš li šta ima novo? Evo me u Njemačkoj, sve se nekako brzo desilo, dobio sam jako dobre uslove“. Nastavljamo razgovor i pitam ga da li mu je uslov bio njemački jezik za posao, a on kroz smijeh odgovara „Ma kakvi, samo je bitan engleski, niko me nije ni pitao da li znam njemački“. Doduše, trebat će mu vjerovatno kasnije ako želi aplicirati za državljanstvo, što mu i jeste namjera, ali napraviti taj korak na kraju 30-ih godina života, mora da je imao jak razlog. Pitao sam ga naravno i za razlog, kaže „nepravda, korupcija, loš sistem, neću da mi dijete ovdje odrasta“ i još mi kaže da je red za vize ispred ambasade Njemačke bio sve do iza hotela Marriott i da su autobuske stanice pune naših građana raznih godina koji odlaze.
Nije prvi koji je naveo ove razloge. Prije više od godinu isto mi je rekao i kolega Dino, sa kojim sam zajedno napisao knjigu „Nova ekonomska politika“ 2018. godine. Gotovo identične riječi, a sada je i on u Njemačkoj. Kum je tokom studija otišao u Austriju, gore živi i radi, oženio se i otišao sa ženom. Kuma je isto tako prije nekoliko godina otišla u Njemačku. Nije potrebno biti neki veliki stručnjak da se vidi kojim putem ide naša država. Brine me jer to više nije samo pitanje plate i mogućnosti zaposlenja, već odlaze zbog ukupnog ambijenta. Sada nam na naplatu dolazi sve ono na šta godinama upozoravamo da će se desiti i na što su me stranački plaćenici i osobe uhljebljene na razne pozicije sa raznim privilegijama napadali, što i danas doduše rade, krijući se iza lažnog patriotizma, radeći sve što je u njihovoj moći da se stanje ne promijeni, jer bi to značilo gubitak onoga što su nezasluženo stekli.
A situacija je vrlo ozbiljna koliko god vlast manipulisala statističkim podacima. U Federaciji BiH u prošloj 2022. godini je po prvi put broj novozaposlenih radnika bio manji nego u Republici Srpskoj i ujedno najmanji od 2014. godine. Poredeći decembar 2022. i decembar 2021. godine, imamo samo 5.278 novozaposlenih radnika. U trenutku kada su objavljeni ovi podaci, nije bila dostupna struktura zaposlenosti, da vidimo u kojim sektorima je došlo do povećanja ili smanjenja broj radnika, što ustvari daje jasniju sliku stvarne jačine naše ekonomije, ali i stvarnog standarda zaposlenih radnika, ako analiziramo prosječne neto plate u pojedinim sektorima. Od prije nekoliko dana su i ovi podaci dostupni i iznenađujući su. Pozitivan podatak je svakako da je najveći broj novozaposlenih zabilježen u sektoru „Informacije i komunikacije“, gdje je neto povećanje broja radnika iznosilo 1.330 (povećanje sa 18.676 na 20.006). Na drugom mjestu, našao se sektor „Prerađivačke industrije“, gdje je broj novozaposlenih iznosio 939 (povećanje sa 105.832 na 106.771). Prerađivačka industrija u FBiH, sa i dalje vrlo niskom prosječnom neto platom (prosjek u ovoj grani industrije je za 2022. godinu iznosio 859 KM), je inače motor naše ekonomije, tako da mali broj novozaposlenih u odnosu na ukupni broj radnika iz ovog sektora, izgleda veoma skromno. Na trećem mjestu, našao se sektor „Obrazovanja“ sa 867 novozaposlenih radnika (povećanje sa 44.694 na 45.561), što sigurno predstavlja veliko iznenađenje s obzirom da se broj učenika i studenata značajno smanjuje svake godine. Broj novozaposlenih u sektoru Obrazovanje je veći u odnosu na drugi najveći sektor po broju radnika, a to je sektor „Trgovine“, gdje je broj novozaposlenih iznosio 698 (povećanje sa 96.793 na 97.491), ali i gdje je prosječna neto plata u 2022. godini iznosila 861 KM ili sektora „Hotelijerstvo i ugostiteljstvo“, gdje je zabilježen broj novozaposlenih radnika od 802 (povećanje sa 25.556 na 26.358) i gdje je prosječna neto plata u 2022. godini iznosila ponižavajuću 671 KM. Vrijedi još reći da je „značajniji“ broj zaposlenih registrovan u sektoru „Zdravstvene i socijalne zaštite“, gdje je broj novozaposlenih iznosio 673 (povećanje sa 36.634 na 37.307). Smanjenje broja radnika je zabilježeno u više sektora, ali najveći pad je svakako sektor „Građevinarstva“, gdje je smanjen broj radnika za 644 (smanjenje sa 26.075 na 25.431). i gdje je prosječna neto plata u 2022. godini iznosila samo 808 KM, te sektor „Vađenja ruda i kamena“, gdje je smanjenje iznosilo 451 (smanjenje sa 11.857 na 11.406).
Statistika nam ne daje, nažalost, tačan uvid koliko je ovih radnika zaista novozaposlenih, a koliko je uvedeno u sistem, koji su već radili na crno. Bez obzira, katastrofalno vođene ekonomske politike, te stalne političke blokade dovele su do toga da danas u Federaciji BiH imamo ovakve ekonomske rezultate, gdje je „pohvalno“ da u godini koja bilježi najmanji broj novozaposlenih radnika od 2014. godine, minimalno trećinu čine novozaposlenih radnici u javnom sektoru. Istovremeno statistika nam otkriva tužnu činjenicu realnog sektora, a to je da su prosječne neto plate isplaćene u 2022. godini u većini industrijskih sektora ispod prosječne plate u FBiH. Žele li zadržati svoje radnike poslodavci će se morati odreći dijela svog profita na račun povećanja plata, s obzirom da država ne kani smanjiti poreska opterećenje rada.
U isto vrijeme, tokom 2022. godine Federacija BiH je dobila 4.622 nova penzionera, dok je Republika Srpska imala povećanje od 3.918, što ukupno znači povećanje od 8.540. Izdaci za penzije su također narasli, ali ni blizu koliko su trebali zbog inflacije koja je opustošila novčanike građana i napunila budžete kojima upravljaju političari. Veći izdaci za penzije u Federaciji su iznosili 178,8 miliona KM, čime je dostignut godišnji nivo od 2,37 milijardi KM, dok je u Republici Srpskoj povećanje iznosilo 155,8 miliona KM uz godišnji nivo izdataka od 1,36 milijardi KM. Prema ovome, ukupno smo imali veće izdatke za penzije u iznosu od 334,6 miliona KM, uz ukupne izdatke od 3,73 milijarde KM.
Zbog velike smrtnosti tokom pandemije covida-19 znatno je usporeno povećanje broja penzionera, što kroz njihovu povećanu smrtnost, što kroz povećanu smrtnost onih koji su bili blizu odlaska u penziju. Ovo pokazuju i podaci o kretanju broja novorođenih i umrlih za prošle godine. U prošloj 2022. godini broj novorođenih je smanjen za sa 16.390 na 16.070, što je smanjenje za 320, dok je broj umrlih također smanjen nakon rekordne 2021. godine, te je iznosio 22.431. Kada govorimo o 2022. godini, dobijemo negativni prirodni priraštaj od 6.361. Od ovog broja najveću razliku između umrlih i rođenih imamo u Tuzlanskom kantonu i to 1.342, zatim u Hercegovačko-neretvanskom kantonu 944, te na trećem mjestu u Srednjebosanskom kantonu 895. Prema vitalnom indeksu, najgore je stanje u tri kantona i to Posavski kanton (26), Kanton 10 (40), te Bosansko-podrinjski kanton (45). Podatak u zagradi govori koliko se djece rodi na 100 umrlih. Posavski kanton je trenutno u najgoroj situaciji, tamo je rođeno tek 119 beba. Političari će možda morati razmisliti da u narednom periodu urade reorganizaciju Federacije BiH, gdje će se pojedini kantoni morati spajati, bar zbog ekonomskih razloga, tako me ne bi iznenadilo i da imamo novi kanton tipa „Tuzlansko-posavski kanton/županija“.
Ne mogu da ne napravim usporedbe dvije godine i to 2019. i 2022. godine. Ciljano sam izbacio 2020. i 2021. godinu koje su obilježene povećanom smrtnošću zbog pandemije covida-19, koji je sada u dugoročnim trendovima. Dakle, u 2022. godini u odnosu na 2019. broj novorođenih je smanjen sa 17.490 na već spomenuti broj od 16.070, što je manje za 1.420, dok je broj umrlih na godišnjem nivou povećan sa 21.248 na 22.431, što je više za 1.183.
Ove godine će, zbog negativnih efekata inflacije i usklađivanja penzija, samo u Federaciji BiH za oko 600 miliona KM biti povećani izdaci po osnovu isplate penzija, koje naravno trebamo osigurati, mi građani-radnici. Povećanje će biti sigurno i u RS-u za minimalno 200 miliona KM, što stvara naravno pritisak kada je u pitanju obezbjeđivanje tog iznosa. Rast zaposlenih u javnom sektoru i stagnacija / smanjenje broj radnika u privredi stvara opet pritisak za dodatnim izdacima kako bi se i tim našim sugrađanima osigurale plate. Te doprinose i poreze su plaćali Dino i Cile, kao i hiljade naših prijatelja koji više nisu ovdje. Paradoksalno, i tragično, roditelji koji su se borili za ovu državu, sada se bore da njihova djeca odu iz ove države i da sreću potraže negdje daleko, što dalje od Bosne i Hercegovine.