foto: Dženat Dreković/NOMAD

Hadžić: Zašto plaćamo naknade za usluge koje ne možemo koristiti?

Mnogi od vas do sada su imali priliku raditi putem raznih ugovora o djelu ili dobiti novac iz inostranstva za svoj rad. Specifičnost kod ovih uplata jeste da vam se obračunava ili sami trebate obračunati doprinos za zdravstvo u iznosu od 4%. Ono što je sporno je da plaćate uslugu koju ne možete koristiti. Ova situacija nije uopšte neobična za našu vlast, koja gleda gdje god može uzeti novac iz džepova građana, a po mogućnosti da ništa ne da nazad istim tim građanima koji su ustvari poreski obveznici.

Naime, u Bosni i Hercegovini postoji nekoliko načina kako možete legalno raditi i zarađivati novac. Prvi i standardni način jeste da radite za nekoga ili imate svoju firmu gdje vas poslodavac prijavljuje kao radnika i za vas se, iz vaše bruto plate, isplaćuju doprinosi za PIO, zdravstveno i nezaposlenost, te porez na dohodak. Vi ste time osigurani, a to znači da imate pravo na korištenje usluge zdravstvenog osiguranja, te vam se evidentira staž za penzioni, kojeg ćete moći koristiti kada odete u penziju. Specifičnost ovog načina rada jeste da za vas poslodavac uplaćuje 72% doprinosa i poreza iz vaše neto plate. Ako ste dobili na ruke 1.000 KM, onda će poslodavac za vas uplatiti još oko 720 KM za ove doprinose i poreze. Slično je i za obrte, s tim da u ovom slučaju drugačije obračunavate doprinose.

Drugi način koji je poprilično zastupljen, kao model zapošljavanja radnika, jeste angažovanje radnika po osnovu ugovora o djelu ili autorskog ugovora. U posljednje vrijeme, značajan dio naših građana, uspio je riješiti svoj problem nezaposlenosti kroz rad za inostrane klijente, gdje ta osoba sama sebi pronalazi posao i naplati ga direktno na svoj račun. U slučaju ugovora o djelu i autorskih ugovora, poslodavac koji vas je angažovao za vas obračunava i isplaćuje doprinose za PIO i zdravstveno, gdje je ova stopa dosta niža od onih koje se obračunavaju za stalno zaposlene. Slično, na svaku uplatu iz inostranstva, ukoliko takva podliježe oporezivanju, dužni ste sami sebi obračunati dio zdravstvenog osiguranja i porez na dohodak, te iste uplatiti. Porez na dohodak je u ovoj priči potpuno nesporan, jer ga svi plaćamo. Međutim, sporna je naplata doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Zašto je sporna naplata ovog doprinosa za zdravstvo?

Zakonodavno rješenje, koje je neko nekada propisao, obavezuje vas da morate plaćati uslugu koju ne možete koristiti. Neko je smislio da na svaku vašu uplatu ili iz inostranstva ili putem ugovora o djelu ili autorskog ugovora izdvojite dio novca koji ide manjim dijelom entitetu, a većim dijelom kantonu, tj. kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja. Koliko god se građani bunili i protestovali vezano zbog plaćanje nečega što ne mogu koristiti, napravljen je i dodatak da ukoliko ne platite, onda ćete imati problem sa poreskim organima, koji vas mogu u konačnici čak i prijaviti za poresku utaju.

Naravno da se može postaviti logično pitanje zbog čega se ovo radi, ali se odgovor zna. Vlast se ne želi odreći dodatnog izvora finansiranja, koji i nije baš tako mali. Zvanični podaci pokazuju da je samo po osnovu ugovora o djelu u FBiH za period 2015-2019. ostvareno čak 772 miliona KM dohotka i to za 507.399 ugovora. U istom periodu, po osnovu autorskih ugovora ostvareno je 84,7 miliona KM i to po osnovu 49.570 ugovara. Prijavljene uplate iz inostranstva su bile dosta manje i iznosile su 31,7 miliona KM. Svi ovi podaci su bitni, jer na svim ovim transakcijama se uzimaju doprinosi za zdravstvo čije usluge ne možete koristiti. U pitanju su desetine miliona naših teško zarađenih maraka koje nam neko uzima, a ne znamo zbog čega.

Jedan je ovo od razloga zašto sam prije nekoliko godina napisao žalbu instituciji ombudsmena za zaštitu ljudskih prava, gdje sam upravo naveo ovaj slučaj. Tada sam u žalbi obrazložio da se „povreda prava ogleda u tome da sam obavezan platiti 4% od iznosa uplate na ime zdravstvenog osiguranja, koje ne mogu koristiti. Ukoliko sam zaposlena osoba, ili nezaposlena na evidenciji službe za zapošljavanje, plaćam za uslugu koju već imam, a ne mogu ni na koji dodatni način koristiti istu. Ukoliko nisam registrovan na evidenciji, plaćam opet uslugu koju ne mogu koristiti. Da bih mogao, moram pored ovog iznosa, uplaćivati još i dobrovoljno zdravstveno osiguranje, što predstavlja kršenje mojih prava na korištenje plaćenih usluga.“

Taj slučaj je tada nažalost zatvoren, jer je uvažen odgovor iz vlade da će navedeni problem biti riješen novim prijedlogom zakona koji je u proceduri. Jednu ipak stvar nisu spomenuli, da se taj zakon nalazi u proceduri od 2016. godine i da su njime povećane stope doprinosa na čak 13,5%, a da opet nećete moći koristiti uslugu koju plaćate. Ustvari, novim zakonskim rješenjem se izjednačuju po obavezama oni koji imaju stalni rad i oni koji su povremeno angažovani kroz povremenu aktivnost, bez mogućnosti korištenja istih prava.

Kod nas često možete čuti izreku da se ne treba bosti sa rogatima. Međutim, dovedeni smo u situaciju da nam se na bezobrazan način uzima teško zarađeni novac, a ne pruža ništa za to što plaćamo. Kada pokušate ukazati na taj problem i kod nadležnih, svi okreću glavu ili sliježu ramenima govoreći „da je takav zakon i da su nemoćni“. Rješenje je vrlo jednostavno. Nećete vjerovati, potrebno je izbrisati samo jedan stav zakona kako bi se ukinula naplata nečega za što bacate novac u bunar.

Mnogi bi se naravno obeshrabrili nakon što dobiju odgovor da eto, iako smo svi svjesni trenutnog stanja, neko je obećao da će novim zakonom to biti riješeno i trebamo strpljivo čekati dok dođe na dnevni red. Upravo to strpljenje su izgubili mnogi mladi iz naše države, koji su trajno napustili Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina i otišli u uređene sisteme gdje se tačno zna šta se plaća i šta se za taj novac dobije. Da se vratimo na taj odgovor o „rješenju“. Bio sam iskreno zbunjen takvim odgovorom, pa sam ponovno detaljno pročitao prijedlog novog zakona. U njemu nigdje nije definisano rješenje ovog problema. Doduše, u jednoj rečenici je napisano da će se status ovih osoba riješiti izmjenama drugog zakona. Da vam to prevedem na naš obični i narodni jezik. Kada u jednom zakonu piše da će se nešto riješiti drugim zakonom, to vam u praksi znači – nikada. Ko će natjerati vlast za izmijeni taj drugi zakon? Tada pozovem kolegu, ekonomskog eksperta i sa njim se konsultujem i on mi isto potvrdi. Štaviše zabrinulo nas je što je u prijedlogu zakona stajalo da je cilj novih rješenja, ne da se omogući pravo, nego da vas natjeraju da svi pređete sa ugovora o djelu na puni rad i doprinose i time ćete imati kao sva prava. Prvo, povremeni rad i aktivnost se nikako ne može poistovjetiti sa prijavljenim radom. Šta sa onima koji su već prijavljeni, a rade povremene aktivnosti. Trebaju li plaćati duple doprinose? Je li želimo uništiti do kraja freelance sektor, koji doživljava masovnu ekspanziju širom svijeta. Po ko zna koji put ne vidimo šumu od drveta.

Mnogi ovi razlozi su me nagnali da napišem novu, ozbiljniju žalbu ombudsmenu, gdje je tačno, jasno i precizno ukazano na mnoge nelogičnosti, te također ukazano da ono što je prethodno obećano, nije ni planirano da bude riješeno. Natjerana uza zid, vlast je u svom odgovoru potvrdila da građani koji izdvajaju novac po osnovu ovog doprinosa ne mogu crpiti prava kao i drugi osiguranici. Možete misliti kakvu to frustraciju stvara ljudima kada moraju plaćati državi nešto što ne mogu koristiti, a što bi mogli za manje novca, da je zakonski dozvoljeno, dobiti od privatnih klinika.

Tračak nade je ipak došao prije nekoliko dana, gdje je napokon prepoznat problem i od strane državnih organa ove zemlje i gdje su izdate preporuke prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti da se ovo pitanje treba regulisati kako sadašnjim, tako i budućim zakonskim rješenjima. Preporuke poput ovih trebaju biti prvi, mali korak u jačanju društvenog aktivizma gdje će se ukazivati na besmislene namete i još besmislenije haračenje naših para. Podizanjem glave iz pijeska, cijeneći više sebe, svoje vrijeme i svoje teško zarađene pare, možemo tek tada očekivati da će nas i drugi više cijeniti. Alternativa nam je da nam narednim zakonom dodatno povećaju harač i tako jedan po jedan. Ovo nije rušenje sistema i uskraćivanja finansiranja, nego borba za efikasniji i produktivniji sistem.

Struka će ubrzo uputiti prijedlog izmjena zakona u proceduru, kako bi se naplata ovog doprinosa ukinula za povremene aktivnosti. Na tom zakonu će se tačno vidjeti kome je stalno do naroda, a kome do populizma. Nije slučajno rečeno da ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijer svoj trag pokaže.

Faruk Hadžić