foto: Dženat Dreković/NOMAD

Hadžić: Omikronomija

Vijesti iz Kine koje su stizale nekako u ovo doba prije dvije godine izgledale su nam nerealne. Mislili smo da se to dešava tamo negdje daleko i da mi nemamo ništa s tim događajima, ali smo zaboravili koliko je danas svijet globaliziran i međusobno povezan. Ubrzo su uslijedili strah, zabrinutost i neizvjesnost, sve ono što ekonomija ne voli. Kada dovoljno ne znate o neprijatelju koji dolazi, panika i neizvjesnost samo još više povećanju strah. Rezultat smo vidjeli kroz zatvaranje ekonomija, masovne otkaze, pravo lice politike i donosilaca odluka, bolje reći njihovo nesnalaženje kada je potrebno rješavati stvarne probleme građana. Naučili smo šta znači kada panika dovede do masovnog kupovanja zaliha i kasnijeg bacanja hrane. Naučili smo šta znači kad se obeća pomoć, pa se onda traži plaćanje poreza i za period kada su ti isti koji to traže, zabranili rad.

Dvije godine nakon pojave ovog virusa koji je sve okrenuo, naučili smo neke lekcije. Naučili smo živjeti sa virusom, neko se više, neko manje čuva. Neko vjeruje da virus postoji, neki kažu da je to velika prevara. Smrtnost se značajno povećala. Ove godine ćemo imati i historijski negativni prirodni priraštaj koji će biti preko 20.000 više umrlih nego rođenih. Kada na ovaj iznos dodamo i broj onih koji odlaze iz Bosne i Hercegovine, 2021. godina će biti zapamćena u historiji kao crna godina za Bosnu i Hercegovinu.

Bez obzira na proces vakcinacije koji ide kako ide, kao grom iz vedra neba došla je vijest posljednjih dana da se pojavila nova varijanta korona virusa nazvana omikron, izazivajući novu uznemirenost informacijama o mogućem velikom broju mutacija. S obzirom da još uvijek ne postoje jasne informacije i studije kakve posljedice možemo očekivati od nove varijante virusa, strah kod onih koji donose odluke je ogroman. Već su napravljene ogromne štete po ekonomije a pravi ekonomski oporavak nije moguć sve dok se virus ne stavi „pod kontrolu“. A širom svijeta nova varijanta je dovela do zabrinutosti zbog novog ekonomskog usporavanja, što može dovesti do komplikacija jer danas vladaju potpuno drugačije okolnosti nego na početku pandemije.

Šta se ustvari promijenilo u svijetu od početka pandemije do danas?

Hronološki, prvo smo vidjeli kolaps indeksa na berzama, kao posljedicu zatvaranja država. Kompanije su počele propadati, prije svega u sektorima koji su direktno pogođeni, a to su sektori ugostiteljstva, hotelijerstva, generalno povezani sa turizmom, uključujući i aviokompanije. Savjet „ostanite kući“ je doveo do pada potrošnje, a time i do pada ekonomske aktivnosti. Znajući da će doći do pada potrošnje, neke države se odlučuju na opštu ekonomsku terapiju tokom pada ekonomske aktivnosti – štampanje novca i „poklanjanje“ građanima kako bi imali trošiti. Manja potražnja i velika količina novca koja se na početku nije imala gdje potrošiti kasnije je dovela do drugog ekonomskog problema – inflacije. Kada su se ekonomije počele otvarati i kada je strah počeo jenjavati, svi su uradili ono što su smatrali logičnim – počeli su ga trošiti. Veća potražnja je dovela do problema sa lancima distribucije širom svijeta, pogotovo iz Azije, konkretnije Kine. Virus je doveo i do problema u radu mnogih fabrika, čime se ponuda još više smanjila. Kada imate u ekonomiju veću potražnju, a manju ponudu, rezultat je povećanje cijena, a ako na to dodate i skuplji transport, inflacija je neizbježna. Evropa ima dodatni problem, a to je proces dekarbonizacije, zbog čega je porast cijena – inflacija, dovela do još većih problema i značajnije inflacije. Pojava omikron varijante virusa i širenje opasnosti od novog talasa bolesti, kako je to u posljednjem broju Ekonomista tematizirano, ponovno visi nad ekonomijama širom svijeta povećavajući značaj tri trenutne opasnosti.

Prva opasnost su sve strožija ograničenja u razvijenim zemljama širom svijeta. Zemlje poput Izraela i Japana su u potpunosti zatvorili granice. Istina je da su ove godine ograničenja bila blaža, ali se u posljednjim sedmicama može primijetiti da se mnoge države mnogo brže zatvaranju nego otvaraju. Očekivanja u narednom periodu su usmjerena na još veće ograničavanje slobodnog kretanja, i vrlo vjerovatno uvođenje novih mjera i većih ograničenja prema nevakcinisanim osobama, pogotovo u hotelima, restoranima i kafićima, čime neće tako brzo doći do očekivanog oporavka uslužnog sektora širom svijeta, koji je možda i najznačajnije pogođen pandemijom.

Druga opasnost je da bi ova varijanta korona virusa mogla dovesti do veće inflacije. Trenutna inflacija širom svijeta je oko 5,3%, ali države poput SAD-a, Njemačke, Španije i Rusije imaju značajan rast cijena. U oktobru ove godine, SAD su imale rast cijena od 6,2%, u Rusiji 8,1%, dok su u novembru cijene u Njemačkoj imale rast od 5,2%, a u Španiji 5,6%. Ne treba zaboraviti ni Tursku sa rastom cijena od 19,9% u oktobru, za što postoje i dodatni razlozi pored pandemije. Razlozi su pretjerani fiskalni paketi pomoći koji su doveli do prebrzog pregrijavanja ekonomija. Iako neko može reći da će zbog pojave omikron varijante doći do smanjenja potrošnje, čime će se ublažiti nivo inflacije, ne smijemo zaboraviti da se nalazimo u periodu novogodišnjih praznika, kada inače postoji veća potražnje za različitim proizvodima, što može dovesti do još većeg pritiska na lance distribucije i uzrokovati veće troškove transporta, a time i više cijene proizvoda. Problem je što se novac iz različitih paketa pomoći prema građanima usmjerava isključivo prema nabavci različitih proizvoda, umjesto da se dio usmjeri u sektor koji je najviše pogođen pandemijom, a to su hoteli i restorani, što je gotovo nemoguće sa trenutnim zatvaranjima ekonomija. Zbog toga treba podsjetiti na stav MMF-a od prije par mjeseci kada su sugerisali državama širom svijeta na rastući nivo inflacije i da trebaju biti spremne da „povuku ručnu“, što znači povećanje kamatnih stopa, kako bi se obuzdala inflacija. To su nedavno uradili Rusija, Meksiko i Brazil. Suprotno od toga je uradila Turska, koja smanjuje nivo kamatnih stopa i rezultate vidimo – veliki pad vrijednosti turske lire, sa tendencijom kolapsa valute. Ako ovo već znamo, zašto i druge države odmah ne podignu kamatne stope i suzbiju inflaciju? Razlog je što povećanjem kamatnih stopa dolazi do smanjenja nivoa ekonomske aktivnosti, što može napraviti dodatni problem jer se države još uvijek nisu dovoljno oporavile od početnog negativnog efekta.

Treća opasnost za sve zemlje širom svijeta može biti usporavanje ekonomskog rasta Kine, koja je druga po veličini ekonomija svijeta. Kineska ekonomija ima i druge strukturalne probleme poput dužničke krize u sektoru nekretnina, što u kombinaciji restriktivnih covid mjera ima za posljedicu smanjeni ekonomski rast, koji je na najnižem nivou u posljednjih 30 godina.

Bez obzira na pojavu nove varijante, teško da opet možemo gledati situaciju sa početka 2020. godine, koja je praćena strogim lockdownom u ekonomiji, jer smo se svi na neki način „prilagodili“ životu i radu sa virusom, što znači da ne možemo očekivati veliki pad BDP-a kao prije. Da li to znači da trebamo biti opušteni i pustiti sve slučaju? Apsolutno ne! Omikron nam je ustvari samo podsjetnik da će proći još dosta vremena dok se ne vratimo u stanje prije pojave samog virusa. Do tada, živit ćemo u vremenu omikronomije.

Faruk Hadžić

Hadžić: Povećanje izvoza
Hadžić: Energetska recesija
Hadžić: Veliko resetovanje
Hadžić: Strujni udar
Hadžić: Mrtve duše
Hadžić: Lepine na ulju
Hadžić: Stezanje kaiša
Hadžić: Kriza i kamate
Hadžić: Upozoreni smo
Hadžić: Zima je stigla
Hadžić: Automobili za bogate