foto: Dženat Dreković/NOMAD

Hadžić: Rasterećenje ili dodatno opterećenje?

Zakoni o porezu na dohodak i doprinosima za Federaciju BiH su ponovno upućeni u parlamentarnu proceduru. Prije nego prezentujem šta mislim o ovim zakonima, nešto mi uvijek nije jasno kod naših predlagača zakona, a to je da uvijek neophodne zakone, koji su većinski dobro pripremljeni, na kraju upropaste sa nekim nelogičnostima, pravdajući se da eto „nema idealnih rješenja“ i „bolje išta nego ništa“. Stvari su ustvari vrlo jednostavne. Ako neki dijelovi nisu dobro pripremljeni, u čemu je problem da se unaprijede rješenja prije usvajanja i napravi još bolji zakon. Često čujem da je to zato što je neko to predložio u toj formi, pa može biti problem sujete tih osoba ako neko drugi predloži nešto bolje. Prema ovome, mi nemamo problem u unapređenju zakona, već u sujeti predlagača.

Zašto se u javnosti diglo toliko prašine i nervoze vezano za dva poreska zakona?

Dva vrlo bitna i neophodna zakona koji trebaju Federaciji BiH i koji mogu znatno unaprijediti poslovanje. Prvim zakonom je cilj dodatno regulisati način plaćanja poreza na dohodak, dok je drugim zakonom neophodno regulisati plaćanje doprinosa. U ovom prijedlogu zakona je predviđeno uvođenje nove stope poreza na dohodak od 13%, umjesto dosadašnjih 10%, uz povećanje neoporezivog dijela od plate sa sadašnjih 300 na 800 KM. Niže plate bi zbog ovoga bile manje oporezovane, što godinama zagovaram ali do iznosa od 1.000 KM. Iznos preko 800 KM bio bi oporezovan stopom od 13%.

Drugim prijedlogom zakona predviđeno je smanjenje zbirne stope doprinosa na 32,5% iznosa bruto plate, ali uz povećanje osnovice. Do sada su dio toplog obroka, prijevoz, regres i druge naknade bile neoporezive, što po novom prijedlogu više neće biti slučaj. Jednostavno rečeno, smanjujemo poresko opterećenje, ali povećavamo dio koji se oporezuje, da bismo na kraju bili na istom što je takozvani neutralni efekt. Koja je svrha da mi država da 100 KM u jedan džep, a onda uzme 100 KM iz drugog džepa?

Stalno zaposleni koji rade za veće plate bi prema ovome trebali imati manje poresko opterećenje, dok bi niže plate bile više poreski opterećene, upravo zbog dosada neoporezivih naknada. Kako će se to odraziti na plate radnika, da li će poslodavci zadržati iste neto plate, što će njima povećati trošak, još uvijek je neizvjesno reći. Ali čak i ako ostavimo ove kategorije i kažemo da tu nema posebnih problema, dolazimo do onog dijela gdje su sada najveći problemi ovih zakonskih rješenja, a odnose se na ugovore o djelu, autorske ugovore, rad za inostrane klijente kao i obrtnike.

Prve tri kategorije čine „povremene slobodne aktivnosti“. Ovim kategorijama sada bi trebale značajno biti povećane poreske obaveze jer će se stope doprinosa izjednačiti sa redovnim radom. Ovaj dio je sporan. Sam naziv kaže da su u pitanju povremene slobodne aktivnosti, nikako puni radni odnos, te se u javnosti opravdano postavlja pitanje, zbog čega ove ugovore dodatno oporezivati?

Problem korištenja usluga zdravstvenog osiguranja je djelomično riješen, navedeno je da ako osoba ima zdravstveno osiguranje po drugom osnovu, neće plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje, ali će se i dalje trebati plaćati doprinos za PIO u iznosu od 17,5% plus porez na dohodak od 13%, bez prava na lični odbitak od 800 KM.

Osobe koje nemaju zdravstveno osiguranje, a koje rade po osnovu ugovora o djelu, autorskih ugovora ili koje primaju uplate iz inostranstva, najgore će proći. Oni će plaćati pune doprinose od 32,5%. Objasnit ću na primjeru. Objasnit ću na primjeru.

Ako ste zaradili 1.000 KM po osnovu ugovora o djelu, autorskog ugovora ili radom za inostranog klijenta, imate pravo na lični odbitak od 30% ili 300 KM, dakle 300 KM se ne oporezuje, a oporezuje se ostatak dohotka ili 700 KM na koji će se obračunati doprinosi od 32,5% koji će se platiti i oni će se dodati odbitku, što je 227 KM doprinosa koji će biti potrebno platiti.

Potrebno je platiti i porez na dohodak, gdje se sada, pored početnog odbitka od 300 KM može dodati i dio odbitka za plaćene doprinose, tako da će na kraju osnovica za obračun poreza biti 473 KM (1.000-300-227). Od ovog iznosa stopa oporezivanja je 13% ili 61,5 KM.

Dakle, sumarno, od 1.000 KM zarade, državi treba platiti 227 KM doprinosa i 61,5 KM poreza na dohodak, ili ukupno 288,5 KM. Ovo je okvirna računica ukoliko ovi prijedlozi budu usvojeni.

Naredna skupina prema kojoj neće biti ispravljena nepravda, koja postoji i u postojećem zakonu, jesu obrtnici. Sistem obračuna doprinosa za vlasnike obrta je nelogičan. Oni nemaju fiksni godišnji izdatak za doprinose, već se on mijenja, bolje reći povećava svake godine. Sistem je koncipiran da je osnovica obračuna doprinosa za vlasnike obrta prosječna bruto plata u Federaciji BiH. Ista je formulacija ostala i u novom prijedlogu zakona. Za očekivati je da će se prosječna bruto plata smanjiti, ali zato je povećan koeficijent za obračun doprinosa, što znači, da će svake naredne godine, vlasnici obrta plaćati veće doprinose, bez obzira da li imaju rast prihoda u poslovanju ili ne.

Najveće kontroverze je u javnosti izazvala najava da bi se trebali oporezovati pokloni i naslijeđene nekretnine. Ipak, ako se pažljivo čita zakon, taj dio nije do kraja jasno preciziran i može dovesti do nejasnoća u tumačenju onoga što je propisao zakon. Istina, u trenutno važećoj verziji zakona postoji poglavlje koje se odnosi na imovinu i imovinska prava, ali nije tačno navedeno da pod „otuđenjem imovine“ spadaju naslijeđe i poklon. Sada je kategorija zasebna i piše da takva imovina predstavlja dohodak te se na njega plaća porez na dohodak, osim pod određenim uslovima ako to nije drugačije definisano kantonalnim zakonima. Upravo ovakve formulacije ostavljaju mogućnost za dvostruko tumačenje, što znači da bi trebalo dodatno precizirati navedene odredbe zakona.

Ipak, na stranu sve pozitivno i negativno iz prijedloga zakona, treba napomenuti da su ovi zakoni pisani prije pet godina. Od tada, mnogo toga se promijenilo i više nije isto. Ako su ova rješenja tada možda imala smisla u ovoj formi, sada baš i nemaju. Od tada, svake godine smo ostajali bez nekoliko desetaka hiljada radnika zbog iseljavanja. Broj penzionera je značajno povećan. Radna snaga je smanjena. U posljednje vrijeme imamo i značajan rast cijena, plate nisu čak ni iste, nego su manje (za istu platu možemo kupiti manje). Danas živimo u potpuno drugom vremenu u kojem ovi zakoni trebaju ispuniti jednu sasvim drugu svrhu, a to je da se kroz značajnije rasterećenje poreza i doprinosa, osigura da poslodavci imaju manje izdatke za radnike, a da radnici imaju veće neto plate. Valjda bi to trebala biti svrha reformskih zakona, gdje će radniku ostati više od sadašnjih 600 KM od zarađenih 1.000 KM.

Dobra stvar u svemu je nada da ima i vremena i mogućnosti da se prijedlozi zakona unaprijede kroz amandmane zastupnika u Parlamentu FBiH. Ideje za njih mogu biti da se umjesto sadašnjeg prijedloga od 800 KM, ne oporezuje prvih 1.000 KM. Dalje, treba omogućiti i povremenim slobodnim aktivnostima da imaju pravo na lični odbitak u istom iznosu, ako nisu stalno zaposleni. Potom, ako će korištenja prava na PIO na osnovu uplaćenih doprinosa kroz povremene i slobodne aktivnosti i dalje biti siva zona, onda bi trebalo razmisliti da se doprinos za PIO uopšte ne naplaćuje dok se jasno ne utvrde procedure i načini korištenja. Slično važi i za doprinos za zdravstvo koji ne bi trebao biti opterećenje za povremene slobodne aktivnosti i uplate iz inostranstva, jer se navedena usluga ne može koristiti. Također, obrtnici bi trebali imati definisanu fiksnu osnovicu za obračun, što može biti minimalna plata, a nikako prosječna bruto plata koja se svake godine mijenja. Na kraju, zbirna stopa poreza na dohodak treba biti 10%, umjesto 13%, a potrebno je razmisliti da se zbirna stopa doprinosa dodatno smanji, kako bi rasterećenje bilo još značajnije. Dileme oko naslijeđene imovine, da li će se oporezovati ili ne, trebaju biti riješene kako ne bi moglo doći do dvostrukog tumačenja.

Ovi zakoni su previše važni i ne smiju se olako usvojiti na način da samo da je samo ono što je predloženo ispravno. Šta je onda smisao demokratije, ako drugi nemaju pravo ponuditi prijedloge koji će, ne oboriti zakone, nego ih unaprijediti da svima bude bolje i da dodatno unaprijedimo naš ekonomski sistem, zadržimo mlade i krenemo napokon putem ekonomskog oporavka.

Faruk Hadžić

Hadžić: Povećanje izvoza
Hadžić: Energetska recesija