„Zove li tebe ko od naših političara ili zastupnika da se konsultuje i porazgovara o idejama koje iznosiš u javnosti?“ Ovo je pitanje koje često čujem na ulici od sugrađana ili pročitam u komentarima na društvenim mrežama. Građanima Bosne i Hercegovine je generalno dosta priča od kojih nemaju koristi i koje im neće donijeti marku više u ovom teškom vremenu rasta cijena. Stalne svađe stvaraju oni koji žive više nego dobro i koji kreiraju narativ da nam je super, samo mi to ne vidimo, napadajući u startu sve ideje koje mogu dovesti do boljeg ekonomskog statusa građana. Razumijem motive borbe protiv progresivnih ideja koje bi mogle doprinijeti da građani za kratko vrijeme osjete napredak, čime padaju u vodu sve nebuloze koje budžetske patriote iznose uglavnom na mrežama.
2014. godine aktivno se počelo pričati o Reformskoj agendi čija je provedba trebala dovesti do ubrzanog ekonomskog rasta, a njen najveći nedostatak je bilo definisanje okvira šta je potrebno uraditi, ali ne i samih mjera kako ostvariti postavljene ciljeve. Zbog toga i danas govorimo o reformama poreskih zakona, iako su one davno trebale biti provedene. Tu se otvorio prostor za prijedloge, ideje i rješenja kako ostvariti postavljene ciljeve, i od tada redovno predlažem različita rješenja, ali malo tih ideja dolazi do onih koji odlučuju. Da budem do kraja otvoren, mnogi od njih su te ideje saslušali, ali na tome bi se i završilo, jer je prvi komentar uvijek bio „čiji si i ko stoji u pozadini tih ideja?“ Jednom mi je rečeno da nije problem u mojim idejama i razrađenim prijedlozima, već što su ti prijedlozi već izneseni u javnosti, te bi oni, ako bi ih prihvatili ispali nesposobni. Jer kako objasniti da toliki savjetnici primaju visoke plaće, a dobiju sa strane od nekoga besplatnu ideju koja je provodiva.
Znali su ponuditi i provoditi mjere i ideje potpuno suprotne, ali moja kritika nikad nije usmjerena protiv pojedinaca, već protiv loših ideja i rješenja. Rezultat ove inat politike i sujete pojedinaca je da danas imamo drastično manje učenika i studenata u školama i na univerzitetima, rast novozaposlenih koji je sve manji, broj penzionera je sve veći, kao i nivo izdataka, starenje populacije, iseljavanje uglavnom mladih, nemamo više ni precizne evidencije a imamo i veliki problem u pronalasku radnika. O svim ovim temama sam vrlo detaljno pisao u mnogim tekstovima za Nomad, ukazujući na sve ove probleme koje imamo, ne zato da bi se unosio defetizam (još jedna teza budžetskih patriota), već da bismo počeli rješavati probleme. Govoreći o lažnom ekonomskom napretku, samo nanosimo štetu jedini drugima, a vremena je sve manje.
Stvari su se ipak počele pomalo mijenjati u posljednje vrijeme. Ako ostavimo po strani dva zakona koja sam pripremio u vrijeme pandemije, koji su čak prošli i Predstavnički dom Parlamenta BiH, ali ne i Dom naroda. Kao da je kod izabranih zastupnika različitih nivoa više sluha za inicijative i prijedloze koje struka predlaže. U posljednjih nekoliko mjeseci urađeno je više nego za period 2014-2022. godina.
Krajem prošle godine i početkom ove godine, u parlamentarnu proceduru je upućen prijedlog izmjene zakona kako bi se donacije hrane oslobodile plaćanja PDV-a. Razloge za ove izmjene sam također detaljno obrazložio. Tokom dodatnih konsultacija precizirano je sprečavanje mogućih zloupotreba, kako bi ova plemenita ideja do kraja bila korisna za društvo. Ovdje treba istaknuti veliki doprinos zastupnika Saše Magazinovića (SDP) u realizaciji ove ideje.
Pored ove inicijative, tokom decembra i januara u parlamentarnu proceduru je upućeno više zakona, ideja i prijedloga kroz inicijative pa ću neke spomenuti. Većinu ovih ideja uputio je zastupnik Admir Čavalić. Jedan od prvih zakona koji je upućen u proceduru je zakon kojim se napokon u Federaciji BiH ukida nezaslužena privilegija, poznata pod nazivom „bijeli hljeb“. Ovaj zakon je rađen zajedno sa CIN-om prije nekoliko godina, međutim do sada nije bilo spremnosti da se ova nezaslužena privilegija političara ukine. Danas smo svjedoci da će se opet, po ovom osnovu, isplatiti pola miliona maraka zastupnicima kojima je prestao mandat a koji su tražili ovu naknadu. Da bi se ova privilegija ukinula, potrebno je brisanje samo jednog člana zakona.
Nedavno sam javno predložio da se u Budžetu Federacije BiH za 2023. godinu odvoje inicijalna sredstva za dugo očekivano povezivanje Tuzle i Sarajeva brzom cestom. Nakon ove ideje, javili su se mnogi zastupnici sa područja Tuzlanskog kantona, prije svega zastupnici Naše stranke, SzBiH i DF-a, kako bi se ovaj problem riješio. Rezultat je, nakon priprema amandmana, da su izdvojena prva sredstva da se izradi planska dokumentacija, kako bi se uopšte moglo krenuti sa gradnjom. Treba reći i to da je Vlada FBiH odbila ovaj amandman, a da ga je Parlament ipak usvojio. Reakcije su bile uglavnom pozitivne, jer svi dugo čekamo na povezivanje Tuzle i Sarajeva, ali ne postojećom magistralnom cestom koja bi se rekonstruisala, već novom brzom cestom, gdje bi se povezala naša dva najprometnija aerodroma i tako osiguralo da se može stići iz jednog u drugi grad za sat vožnje. Uvijek ima i onih koji kažu da će to biti skupo, jer je u pitanju nepovoljan reljef, ali zato kažu da nije skupo izdvojiti milijardu i pol maraka za tunel ispod planine Prenj. Treba nam i jedno drugo. Drugi opet kažu pa što se već ne gradi, zašto tek planska dokumentacija i sl., ali se ne govori da se o ovom pitanju nije radilo ništa 20 godina i da su nas mnogi dugo lagali oko putnog povezivanja Tuzle i Sarajeva.
U proceduru je otišao i prijedlog da se dostave informacije o ostvarenom registrovanom prometu preko fiskalnih uređaja za period januar 2014-decembar 2022. godine, na mjesečnom nivou, prema svakoj pojedinačnoj opštini u FBiH, kako bismo napokon znali gdje se ostvaruje najveći registrovani prihod i naplaćeni porez po stanovniku i kako bi se napokon izbjegle manipulacije. Kada podaci budu dostavljeni, predložit će se odgovarajući prijedlozi za unapređenje ovog segmenta.
U pripremi je i inicijativa kako bi vozači i korisnici Tag uređaja dobili popust od 50% na korištenje autocesta, čime bi se povećao promet na autocestama, a smanjio promet na regionalnim i magistralnim cestama u blizini izgrađenih dionica, čime povećavamo nivo sigurnosti.
U pripremi je još nekoliko zakona, koji su dogovoreni da se upute u parlamentarnu proceduru, a odnose se na radnike u privatnom sektoru, koji su tri i više godina zaposleni kod istog poslodavca; njima bi se ugovori automatski na određenog preveli na neodređeno vrijeme. Razlozi su što određen broj poslodavaca ovo zloupotrebljava, pa kada radnik bez prekida radi tri godine, da otkaz, te opet zaposli istog radnika nakon dva mjeseca, kako ga ne bi morao držati na neodređeno.
Ili, da mladi bez iskustva i osobe koje su duže od pet godina na evidencijama službi za zapošljavanje, imaju poseban poreski tretman prilikom zapošljavanja, tj. da se omogući da se za te osobe ne plaćaju doprinosi prvu godinu rada i da se ta mjera može koristiti samo jednom. Nezaposlena osoba može dobiti priliku za zaposlenje i mogućnost sticanja iskustva pored naravno plate koju će dobiti za svoj rad. Država neće morati izdvajati direktne poticaje preduzećima, što smanjuje mogućnost zloupotrebe. Određuje se za prvu godinu, dok traje period poticaja, gornja granica plate koju može dobiti radnik, a to je prosječna plata u FBiH (1.161 KM). Na kraju, raste nivo zaposlenosti, radnici imaju priliku da nakon perioda isteka poticaja nastave raditi i tako trajno riješe pitanje zaposlenja. Ovim bi se riješio i problem “poslodavaca i zloupotreba”, jer poslodavci ovom mjerom ne dobivaju poticaj u novcu, pa da nakon isteka programa zaposle nove osobe sa evidencija. Prijedlog temporalnog zakona će ubrzo biti u proceduri.
U pripremi su izmjene zakona kojima bi se promijenio način obračuna osnovice za obračun i uplatu doprinosa za slobodna zanimanja, samostalne djelatnosti obrta i srodne djelatnosti i samostalnu djelatnost u poljoprivredi i šumarstvu kao i za poduzetnika koji obavlja djelatnost trgovca pojedinca, jer prema postojećem zakonu, ovim osobama svake godine rastu poreske obaveze.
Općina Travnik je pokazala interes da postane prva općina u BiH koja će biti digital tax free, te zajedno sa kolegama radimo na pripremama prijedloga kako bi se to ostvarilo do kraja 2023. godine.
Za kraj, posebno me je obradovala vijest od prije petnaestak dana. Naime, kako je krenuo rast cijena – inflacija, u saradnji sa Samostalnim sindikatom šumarstva, prerade drveta i papira, pripremao sam analize koje su pomogle da se više puta povećaju plate radnika zaposlenih u ovom sektoru. Sindikat je uspio u prošloj godini zaključiti šest kolektivnih ugovora a pripremaju još tri. Pojedina preduzeća su i više puta na osnovu ovih analiza podizala plate radnicima, a jedno od njih je pored dva prethodna, u januaru dogovorio novo i treće prosječno povećanje plata radnika od čak 25%! Analiza je detaljno prikazala stvarno kretanje cijena osnovnih životnih namirnica, kretanja nominalnih i realnih plata za ove djelatnosti. Pored ovoga, drugi jedan sindikat sa kojim sam također sarađivao, javio mi je da su nedavno uspjeli, nakon 20 godina potpisati kolektivni ugovor!
Toliko je problema u našem društvu, da će trebati proći dosta vremena da se svi ti problemi adresiraju. Naučio sam da je veća šansa za uspjeh kada se ide sa mini intervencijama zakona i popravlja dio po dio. Šanse su veće jer sada ima zastupnika koji se žele baviti svojim poslom uz pomoć konstruktivnog dijela ekonomske struke.
Zamislite kakvo bi povećanje plata imali radnici, kakav bi napredak osjećali građani, kada bi političari zatomili svoje sujete i okrenuli se rješenjima umjesto fiktivnom ekonomskom napretku. Struka svoj posao radi, vrijeme je i da država krene istim putem.