Nedavno se Vlada entiteta FBiH pohvalila kako su penzije u posljednjih nekoliko godina porasle oko 35%, što bi trebao biti valjda neki dokaz da penzioneri bolje žive i da mjere koje su donijete popravljaju standard penzionera. Ne znam da li su se hvalili i povećanjem prosječnih plata, ali po istoj logici su se mogli, ako već nisu, pohvaliti kako je prosječna plata narasla 15% u posljednjih godinu dana. Čitalac koji nije upućen bi pomislio da je riječ o ekonomskoj supersili koja ima nevjerovatan ekonomski rast, čim se vlast može pohvaliti takvim rastom plata i penzija. Istina je sasvim drugačija – niti imamo takav ekonomski rast, niti smo ekonomska supersila. Jednostavno radi se o manipulaciji podacima koja ima za cilj stvaranje iluzije o napretku.
Jedan od naših velikih problema jeste što smo kao društvo generalno nepismeni. Brojni građani će znati odgovor na pitanje ko je učesnik ili pobjednik nekog reality showa, ali će mali broj znati kakva je razlika između bruto i neto plate, šta je nominalno, a šta realno povećanje plata, koje poreze plaćaju državi, koje nam akcize naplaćaju, kako se troše naše pare, koje privilegije imaju budžetske patriote. Upravo zbog toga onda oni koji mogu manipulisati podacima, to rado čine, jer znaju šta god da kažu, mnogi ih prvo neće razumjeti, a drugo imaju armiju botova koji će to rado, kao papagaji, ponavljati nadajući se da će za to dobiti neku privilegiju.
Na manipulacije se najbolje može odgovoriti stvarnim podacima i objašnjenima ekonomskih pojmova, kako bi se generalno podigao nivo ekonomskog znanja kod građana. U ekonomiji se statistički pokazatelji prikazuju u nominalnim i realnim veličinama. Prikaz u nominalnim veličinama je u tekućim cijenama, za razliku od realnih veličina koje uključuju usklađivanje sa inflacijom. U principu, sve dok nema inflacije, ne postoji velika razlika između realnih i nominalnih podataka. Manipulacija počinje onog trenutka kada se nalazimo u periodu inflacije, kada je na sceni rast cijena i kada je sve poskupilo. Tada nominalna vrijednost nema neku posebnu težinu, jer je potrebno vidjeti šta se tim povećanjem može dodatno kupiti. Objasnimo primjerom.
Ukoliko je penzija iznosila 400 maraka, prije nekih pola godine, cijena jedne litre mlijeka, iznosila je 1,40 KM. Prostom računicom, penzioner je mogao od svoje penzije kupiti 285,70 litara mlijeka. To je njegova nominalna, a ujedno i realna penzija, jer nema rasta cijena. Međutim, cijena litre mlijeka je povećana na 2,40 KM, zbog raznih inflacijskih uticaja i rasta troškova energije. Vlada odlučuje povećati penzije za 35%, tako da će sada penzija iznositi 540 umjesto 400 KM. Penzioneri su oduševljeni mjerom, plaču od sreće, napokon su dočekali taj dan da se obraduju zasluženim rastom svojih primanja. Problem je što bez obzira na ovaj rast, za svoju penziju ne mogu kupiti istu količinu mlijeka kao prije, jer je cijena mlijeka porasla. Čak i uz povećanje, penzioner sada može kupiti 225 litara mlijeka, što je za 60,70 litara i dalje manje nego prije. Dakle, penzioner iako ima nominalno veću penziju za 140 KM, u stvarnosti, njegova realna penzija je manja, a ne veća, jer njom ne može kupiti istu količinu proizvoda kao prije. Da bi njegova realna penzija bila ista kao prije i da može kupiti istu količinu proizvoda, nominalna penzija bi trebala narasti na nivo od 685,70 KM.
U julu 2021. godine, mjesecu za koji se vežu prvi znaci rasta cijena i dolazak inflacije, prosječna nominalna plata u Bosni i Hercegovini je iznosila 1.002 KM, što je – kada se preračuna u realne vrijednosti i uskladi sa inflacijom – 992 KM, dakle samo 10 KM razlike. Iako je nominalna prosječna plata nastavila da raste svaki mjesec, realna prosječna plata se smanjivala.
U međuvremenu, od jula 2021. do septembra 2022. godine, nominalna prosječna plata u Bosni i Hercegovini je narasla na nivo od 1.154 KM, što je povećanje od 152 KM ili 15,2%. Kada ovaj iznos uskladimo sa indeksom potrošačkih cijena, dobije se iznos realne prosječne plate, koja je, očekivano smanjena sa 992 KM na 964 KM, što je smanjenje od 27 KM ili 2,8%.
Ovo nam pokazuje da iako je plata povećana u nominalnim iznosima, u realnim vrijednostima je smanjena, što znači da radnici lošije žive, iako su dobili veće plate. Razlog je, uz očito nedovoljno povećanje plata, kako je i prethodno objašnjeno, takav rast cijena da za svoju zarađenu platu ne mogu priuštiti sve ono što im je potrebno. Neko će reći da je potrebno još više povećati platu, što se slažem posebno ako pogledamo prosječnu potrošačku korpu i procenat koji prosječna plata pokriva. Još gora je situacija sa minimalnom platom za koju možemo reći da je anticivilizacijski niska – trenutno iznosi 543 KM. Ali može se postaviti i pitanje koliko će stalno povećanje plata dovesti do novog rasta cijena, a onda novi rast cijena do manjih realnih plata radnika. O ovome sam već pisao u prethodnim tekstovima, ali ključni razlog je normalna suprostavljenost interesa radnika i poslodavaca. Naime, radnik platu gleda samo kao neto, a poslodavac kao bruto, ili ukupni trošak. U ovome slučaju jedno od mogućih rješenja za obuzdavanje inflacije je smanjivanje poreza, jer ako preduzeće poveća platu radniku za 100 KM, ukupni trošak će – zbog poreza i doprinosa koje plaćaju što radnik što poslodavac – biti 170 KM.
Slična situacija se desila i sa penzionerima, a za to ću uzeti primjer kretanja minimalnih penzija tokom vremena, jer su one najviše povećavane. S obzirom da su dostupni posljednji podaci za oktobar 2022. godine, radit ću usporedbe ovih mjeseci, uz izuzetak 2021. godine, kada ću, slično kao i za prosječne plate, koristiti podatke za juli, kao mjesec kada su počela poskupljenja.
U oktobru 2017. godine, minimalna penzija u Federaciji BiH iznosila je 326,17 KM, da bi se ista povećala u 2018. godini na 348,06 KM, u 2019. godini na 371,77 KM, te na 382,18 KM u 2020. godini.
Situacija sa pandemijom i onemogućavanja zakonskog usklađenja, dovela su do toga da je ovaj nivo minimalne penzije ostao sve do 2022. godine te se kao takav nije mijenjao. Ipak, tokom 2022. godine, minimalna penzija je narasla na nivo od 424,43 KM, što je i trenutno važeći nivo minimalne penzije.
Prema ovome, minimalna penzija u oktobru 2022. godine u usporedbi sa oktobrom 2017. godine je narasla za 98,26 KM ili 30,1%. Kada gledamo samo procentualni rast, onda 30,1% izgleda ogromno, a ustvari u pitanju je povećanje od samo 98,26 KM. Kao i u slučaju plata, ovdje je riječ o nominalnom, a ne stvarnom povećanju. Kao što je bio slučaj i sa prosječnim platama. Krenimo sa prikazom jula 2021. godine. Minimalna nominalna penzija je tada iznosila 382,18 KM, što sam već naveo, ali kada se preračuna, realna minimalna penzija je iznosila 378,20 KM, što je minimalna razlika od 4 KM. Dakle, bile su na gotovo istom nivou.
Rast cijena je doveo do toga da se minimalna realna penzija smanjila na nivo od 356,80 KM u januaru, te 347,30 KM u oktobru 2022. godine. Ovo znači da od jula prošle godine, minimalna realna penzija ne da nije povećana, već je i smanjena i to za 30,90 KM!
Ovo znači da danas penzioner može kupiti manje proizvoda, čak i sa povećanom penzijom u odnosu na polovinu prošle godine. A zima je tek počela i novi rast cijena je već tu. Da budemo pošteni, napravit ćemo i usporedbu sa 2017. godinom kada je u pitanju rast realnih minimalnih penzija. U odnosu na taj period, penzije su realno povećane 19,50 KM ili 5,9%. Danas se nivo minimalne realne penzije vratio na nivo iz 2018. godine. Najjednostavnije rečeno, jedan penzioner danas sa svojom minimalnom penzijom, i uz sva povećanja penzije, može kupiti isto proizvoda koliko je mogao prije četiri godine. Nadam se da vam je sada jasnije kako se lako manipuliše podacima.
Ovdje treba naglasiti da je u slučaju penzionera realna minimalna penzija još i niža, jer se usklađivanje vrši kroz opšti indeks potrošačkih cijena, dok penzioneri većinu penzije potroše na hranu i režijske troškove, gdje su indeksi dosta viši od opšteg. Na ovaj problem sam ukazivao prošle godine, te sam predložio da se usklađivanje penzija vrši svake godine, ne po osnovu opšteg indeksa, već na osnovu podindeksa hrane, što bi dovelo do toga da realna penzija bude što bliža nominalnoj penziji. Čak sam napisao i prijedlog izmjena zakona, koji je ušao u parlamentarnu proceduru, ali je na kraju odbijen od strane vlade, kao populistički.
Međutim, populizam izgleda nije prikazivati podatke kakvi u stvarnosti nisu. Ovo me podsjetilo na Orwellovu „Životinjsku farmu“, kada su u jednom trenutku svinje, koje su preuzele upravljanje farmom, prezentovale podatke o proizvodnji izbacujući ogromne procente, koje niko od životinja nije razumio, uz komentar da imaju lošije uslove rada i manje obroke. To se posebno odnosilo na ovce koje su nastavile da rade i bleje.