Svake zime čitamo iste naslove „Sarajevo jutros/danas/ponovno najzagađeniji grad na svijetu“ i svi kritikujemo kako se gušimo u zagađenom zraku, kako je kriv ovaj ili onaj, izvlačeći iz ladica sulude mjere tipa „par/nepar“. Doduše, nije ih bilo posljednjih godina, ali je potpuno besmisleno bilo da automobil star preko 30 godina smije voziti i zagađivati okolinu, a neki novi, tek kupljen električni, ne smije, jer ima nepar tablicu. Doduše, takvi potezi i ne trebaju čuditi kada nam je normalno da lutrija u svakoj sferi života ima važno mjesto.
A o zagađenom zraku pričamo tek i isključivo kada dođe zima i kada se gotovo ništa više ne može napraviti da se unaprijedi situacija. Nedavno smo čuli izjavu da bi rješavanje problema zagađenja u Sarajevu koštalo oko milijardu maraka, navodeći da bi se time zagađenje smanjilo za 90%, što je svakako veliko unapređenje u odnosu na trenutno stanje. Nekako se stekao dojam i kroz tu izjavu i kroz komentare da je u pitanju ogromna, gotovo nerealna količina novca, što bi ustvari trebalo poslužiti kao opravdanje da ćemo se nastaviti gušiti. Iako se čini da je u pitanju ogroman novac, to je možda sitnica kada na drugu stranu stavimo štetne posljedice zagađenog zraka – povećanu smrtnost, teške bolesti poput karcinoma, trajne posljednice na zdravlje što u velikoj mjeri povećava zdravstvene troškove i opterećuje zdravstveni sistem, a da ne govorimo o gubitku ljudskog kapitala.
Ono što treba je cost-benefit analiza, a to znači da je potrebno procijeniti troškove koje imamo zbog zagađenog zraka, investiciju koja bi dovela do smanjenja zagađenja i koristi koje bi svi imali po zdravlje i ekonomiju. Indikatori i brojevi koji pokazuju trenutno stanje u Bosni i Hercegovini su vrlo porazni. Nedavno sam bio koautor istraživanja koje navodi da su studije i istraživanja vezana za efekte zagađenja zraka pokazala da postoje značajni negativni efekti.
Prema analizi* zagađenost zraka je jedan od osam globalnih faktora rizika za smrt sa stopom od 38,44 na 100.000 populacije koje se mogu pripisati zagađenju PM česticama, dok je za Bosnu i Hercegovinu ta je stopa znatno viša i iznosi 58,37. Slično, analiza Centra za ekologiju i energiju Tuzla** procjenjuje da bi sagorijevanje uglja moglo imati snažan utjecaj na stanovništvo Tuzle i to kroz 4.900 godina manje životnog vijeka, 131.000 izgubljenih radnih dana i preko 170 prijema u bolnicu zbog srčanih i respiratornih problema.
Procjene druga dva indikatora YLLs (engl. Years of Life Lost, izgubljenih godina života) i DALYs (engl. Disability-Adjusted Life Years, godina života prilagođenih invaliditetu) za Bosnu i Hercegovinu u 2019. godini, pokazuju da je prema pokazatelju izgubljenih godina života (YLLs), gubitak zbog respiratornih bolesti iznosi 131.518,3 godine, dok je prema pokazatelju godina života prilagođenih invaliditetu (DALYs), kao posljedica respiratornih bolesti izgubljeno 191.985 godina, što su zastrašujući pokazatelji.
S druge strane, ako posmatramo smrtnost u Bosni i Hercegovini, samo u 2019. godini je 4.837 smrtnih slučajeva bilo povezano za zagađenim zrakom. Ako ovaj broj slučajeva preuranjenih smrti usljed zagađenja preračunamo u procente, onda je 9,5% ukupne smrtnosti povezano sa zagađenim zrakom. Drugim riječima, na svakih 100 osoba koje umru u našoj državi, gotovo 10 osoba je umrlo od posljedica zagađenog zraka, dok je taj broj za naše susjedne zemlje nešto niži i to za Srbiju 8,5, Crnu Goru 8 i Hrvatsku 6. Ovdje je bitno razbiti jednu zlonamjerno tezu, koja štiti zagađivače, a koja kaže da je obično riječ o starijoj populaciji koja bi svakako nakon određenog perioda i preminula, ali je bitno reći da značajno mjesto na listi preminulih zauzima i dobna skupina 50-69, gdje je na svakih 100.000 stanovnika, 113,23 prijevremene smrtnosti pripisano ovoj dobnoj skupini.
Dalje, dostupni podaci vezano za prosječan nivo izloženosti koncentracijama suspendovanih čestica prečnika manjeg od 2,5 mikrona (PM2,5) ponderisan po stanovništvu, koji se mjeri putem izloženosti u mikrogramima PM2,5 po kubnom metru (µg/m³), pokazuje da je ta izloženost iznosila 27,75 µg za našu državu, 24,73 µg za Srbiju, 20,78 µg za Crnu Goru, te 17,90 µg za Hrvatsku. Za Njemačku, gdje naši građani najviše i odlaze da žive i rade, ovaj nivo iznosi 12,03 µg.
Svi navedeni podaci su alarmantni i pokazuju kako veliki problem predstavlja zagađenje zraka koji svi dišemo. Brojevi su naravno za cijelu Bosnu i Hercegovinu i potrebno je uložiti mnogo više od milijarde maraka koliko je procijenjeno samo za Sarajevo, ali time bi se napravile velike uštede u zdravstvenom sistemu. Kada smo već kod zdravstvenog sistema, ukupni izdaci u zdravstvu u Bosni i Hercegovini u 2020. godini su iznosili 3,4 milijarde KM. Naše javno zdravstvo finansira se uglavnom iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, tako da je na kraju, u 2019. godini, udio zdravstvene potrošnje u bruto domaćem proizvodu BiH iznosio gotovo 10%. Ovaj iznos se svake godine povećava, ali i uz sva povećanja, građani su nezadovoljni pruženim zdravstvenim uslugama unutar sistema opterećenog korupcijom i neefikasnošću. U našem slučaju kada se vratimo na 4.837 naših stanovnika koji su preminuli od posljedica zagađenog zraka, liječenje ovih osoba je svake godine dodatno optereti naš zdravstveni sistem. Ovaj novac se mogao uložiti recimo upravo u projekte smanjenja zagađenja zraka.
Analize su, dakle, pokazale da je svaki deseti preminuli stanovnik Bosne i Hercegovine preminuo zbog zagađenog zraka. Ako bi se pretpostavilo da je za liječenje od posljedica zagađenja zraka iskorišteno 10% ukupnih izdataka za zdravstvo, onda je to negdje oko 340 miliona maraka godišnje, što ustvari pokazuje da je ovaj iznos dovoljan da se za tri godine osigura neophodni novac za Sarajevo kako bi se zagađenje smanjilo za 90%, što bi opet povezano, dovelo do manje potrebnog novca za finansiranje zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini. Bilo bi dobro upravo ovdje uporediti trošak liječenja ljudi oboljelih zbog zagađenja sa iznosima koje JP Elektroprivreda BiH treba investirati u sisteme za odsumporavanja na bloku 6 Termoelektrane Tuzla i bloku 7 Termoelektrane Kakanj. U Planu poslovanja JP EP BiH 2022-2024 sredstva za odsumporavnje navedenih blokova procjenjena su na 180,8 miliona KM.
Drugi segment izdataka, povezan je sa troškovima ulaganja u obrazovanje. Ovaj dio sam istraživao negdje u prvim tekstovima i pokazao da je naša država do sada izgubila milijarde maraka kroz ulaganje u obrazovanje, što sam prikazao na primjeru iseljavanja. Slično možemo prikazati na primjeru prerane smrtnosti. Analize su pokazale da zbog iseljavanja, jedan radnik sa sobom odnese 21.000 eura budućeg bruto domaćeg proizvoda. Ako ovo primijenimo i na broj osoba koje su umrle od posljedica zagađenog zraka, sa sobom su „odnijele“ 101 milion eura budućeg bruto domaćeg proizvoda, smanjujući time i nivo radne snage u državi, dodatno opterećujući zdravstveni sistem izdacima. U konačnici, posljedice štetnog i zagađenog zraka su daleko veće nego investicije koje mogu dovesti do toga da se zagađenje smanji. Na kraju ta milijarda ne djeluje previše kako se na početku činila, kada znamo da to može smanjiti izdatke za zdravstvo za liječenje, da to može produžiti životni vijek naših najmilijih i najbitnije, da kada otvorite prozor, možete udahnuti svježi, umjesto zagađenog zraka punog štetnih materija.
Nedavno sam bio van Bosne i Hercegovine sa porodicom. Kuda god se okrenete, svugdje čist zrak, bez zagađenja. U isto vrijeme je Sarajevo, zajedno sa Tuzlom, Lukavcem i Zenicom, bilo najzagađeniji grad u svijetu. Tada sam prvi put osjetio želju da odem iz države. Ne zbog novca ili boljeg radnog mjesta, nego da mi dijete može odrastati u zdravoj sredini.
Za kraj za one koji žele znati ko su najveći industrijski zagađivači u Bosni i Hercegovini evo i korisnog linka: https://eko.ba/baza-zagadivaca. Mnogi od ovih industrijskih trovača su iz godine u godinu na vrhu liste kompanija sa najvišim ostvarenim profitom u našoj zemlji. Ovaj profit industrije u Bosni i Hercegovini svake godine 4.873 građanina plate svojim životima.
* Stanawaz JD, Afshin A, Gakidou E, Lim SS, Abate D, Abate KH, Abbafati C, Abbasi N, Abbastabar H, Abd-Alla F, et al. Global, regional, and national comparative risk assessment of 84 behavioral, environmental and occupational, and metabolic risks or clusters of risks for 195 countries and territories, 1990–2017: A systematic analysis for the Global Burden of Disease Stu. Lancet. 2018; 392:1923–94
** Matković V, Mulić M, Azabagić S, Jevtić M. Premature Adult Mortality and Years of Life Lost Attributed to Long-Term Exposure to Ambient Particulate Matter Pollution and Potential for Mitigating Adverse Health Effects in Tuzla and Lukavac, Bosnia and Herzegovina. Atmosphere. 2020; 11:1107