foto: Dženat Dreković/NOMAD

Hadžić: Borba za prijestolje

Nova sezona političkih igara u Bosni i Hercegovini je zvanično otvorena proteklih dana, čime je, doduše nezvanično, najavljena i borba za ultimativnu nagradu – prijestolje. Ipak, čini se da kod nas svako ima svoje prijestolje, tako možemo reći da na kraju 1 = 3. Koliko god mislili da je sve isto kao i u prethodnim borbama, mnogo ekonomskih izazova je pred Bosnom i Hercegovinom, zima će ponovo doći, o čemu sam pisao u tekstu Basna o cvrčku i mravima prije nekoliko mjeseci. Jesmo li nešto od tada naučili?

Do prije nekoliko mjeseci mnogi nisu ni bili svjesni važnosti svjetskih lanaca opskrbe. Koliko nas je uopšte znalo važnost Ukrajine i Rusije u izvozu žitarica na svjetska tržišta i koliko stotina miliona ljudi širom svijeta zavisi da li će imati osiguran obrok hrane koja dolazi upravo iz ovih zemalja? Ili recimo zašto su sada i mnogi kineski proizvodi u našoj državi dosta skuplji? Globalizacija nam je obećala blagostanje, a donijela visoku uzajamnu zavisnost jednih od drugih.

Danas, međutim, situacija nije bolja nego prije nekoliko mjeseci. Negativne ekonomske posljedice globalne krize, uzrokovane invazijom Rusije na Ukrajinu, mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja i nestašice hrane na svjetskom tržištu, što će se u konačnici odraziti i na našu državu. Antonio Guterres, generalni sekretar UN-a, upozorio je prije nekoliko dana da narednih mjeseci prijeti globalna nestašice hrane koja bi mogla trajati godinama. U jednom od posljednjih izdanja The Economista smatraju da je visoka cijena osnovne hrane već povećala broj ljudi koji ne mogu biti sigurni da će dobiti dovoljno hrane, sa 440 miliona, na 1,6 milijardi, od čega je skoro 250 miliona na ivici gladi, imajući u vidu da Rusija i Ukrajina isporučuju na svjetskom nivou 28% pšenice, 29% ječma, 15% kukuruza i 75% suncokretovog ulja. Rusija i Ukrajina doprinose sa oko polovine žitarica koje uvoze Liban i Tunis, te sa oko dvije trećine za Libiju i Egipat. Ratna dejstva sprečavaju izvoz iz Ukrajine. Cijene pšenice, koje su porasle za 53% od početka godine, skočile su za dodatnih 6% od 16. maja, nakon što je Indija objavila da će obustaviti izvoz zbog alarmantnog toplotnog udara. Kina, najveći proizvođač pšenice u svijetu, rekla je da bi, nakon što su prošle godine kiše odložile sjetvu, ovogodišnja žetva mogla biti najgora ikada. Rusija, sa druge strane, najavljuje rekordnu žetvu. Treba očekivati da će ponuda na svjetskom tržištu biti ograničena i nedostatna, što će dovesti do nestašica i dodatnog rasta cijena.

U ovom trenutku, posebno je bitno ukazati na ogroman problem transporta žitarica iz Ukrajine. Naime, predsjednik Ukrajine je objavio da su 22 miliona tona žitarica spremna za izvoz, ali da zbog blokada morskih puteva nije moguć transport. Jučer iz Kremlja stiže vijest da je Putin spreman razgovarati o načinima da se omogući isporuka iz crnomorskih luka. Pri tome ne treba zaboraviti da su ukrajinski branioci minirali Crno more odnosno pristup Odesi.

Uprkos porastu cijena žitarica, farmeri iz drugih dijelova svijeta vjerovatno neće biti u mogućnosti nadoknaditi manjak žitarica. Jedan od razloga je promjenjivost cijena, i smanjenje zarade poljoprivrednika zbog porasta cijena đubriva i energenata. Smanjivanje količine dostupnog đubriva, dovest će do manjih prinosa, a time i do dodatnog smanjenja ponude. Čak i kada bi zapadni saveznici pomogli Ukrajini da svoje žitarice isporuči željeznicom ili cestama do drugih luka u zemljama EU-a, to bi prema prognozama najviše omogućilo transport manjeg dijela žetve. Koliko god mislili da nas se ovo ne tiče, treba znati da Pakistan uvozi 87,8%, Egipat 85,6%, Turska 76,5%, Liban 75,5% i Bangladeš 54,8% svojih potreba za brašnom upravo iz Rusije i Ukrajine. Smanjena mogućnost izvoza žitarica na ova tržišta, može dovesti, zbog nestašica, do ogromnih problema za cijeli svijet i novog drastičnog rasta cijena hrane, što će naravno uticati i na Bosnu i Hercegovinu.

U prilog ne ide ni činjenica da kineska ekonomija usporava u posljednje vrijeme zbog rigorozne covid-19 politike. Nakon skoro dva mjeseca, restrikcije u Šangaju popuštaju, ali Kina je daleko od toga da bude zemlja u kojoj nema zabilježenih novih slučajeva covida-19, pogotovo što se javljanju novi talasi epidemije u Pekingu. Više od 200 miliona ljudi živi pod ograničenjima što dovodi do velikih potresa u ekonomiji. Maloprodaja je u aprilu bila 11% niža nego godinu ranije, a industrijska proizvodnja i izvoz su smanjeni. Po prvi put od 1990. godine, moguće je da će Kina imati manju stopu ekonomskog rasta od SAD-a. Kao krajnji rezultat, dolazi do novih problema u lancima distribucije, što zbog manje ponude, što zbog većih troškova, čime kineski proizvodi na tržištima poput našeg postaju znatno skuplji. Ako ste nedavno posjetili pojedine trgovačke radnje sa proizvodima uvezenim iz Kine, mogli ste vidjeti drastičan rast cijena, neobično visok za takvu vrstu proizvoda. Možete zaboraviti da ćete u narednom periodu, ako se spremate na more, djetetu kupiti „jeftin“ pištolj na vodu ili neku sličnu igračku.

Sve navedeno značajno utiče i na našu državu. Bosna i Hercegovina, iako ima potencijal, ne proizvodi dovoljne količine hrane za vlastite potrebe već većinu uvozi. Sve i kada bismo odlučili da proizvodimo veće količine hrane, postavlja se pitanje ko će raditi na tom zemljištu? Problem, koji su politički populisti godinama gurali u stranu, a to je demografski problem naše države, napadajući preko svojih botova i budžetskih patriota sve one koji su ukazivali na ovaj problem, optužujući ih da su negativni, da unose nemir u živote građana i da su plaćenici stranih ili susjednih zemalja, sada dolazi na naplatu. Za razliku od nas, Srbija proizvodi dovoljne količine hrane, ne samo za svoje potrebe, već i za potrebe zemalja regiona, uključujući i nas.

Nismo ni u puno boljoj situaciji ni sa ogrjevom. Cijena peleta u posljednjoj godini je udvostručena, dostižući nivo od čak 640 KM po toni. Jedno od obrazloženja jeste da je potražnja u drugim državama značajno povećana i da te zemlje uvoze sve što možemo proizvesti, ne pitajući za cijenu. Vođeni zaradom, naši proizvođači će sasvim logično gledati da zarade dodatni novac izvozom, što bh. građaniima stvara dvostruki problem – pelet će biti značajno skuplji a potencijalno je moguća i njegova nestašica. Jedan od problema je što se godinama nije radilo na značajnijem povećanju kapaciteta za proizvodnju peleta, prateći stalni rast potražnje i prelazak domaćinstava na ovaj ekološki prihvatljiviji način zagrijavanja. Vlada Federacije BiH je zatražila zabranu izvoza peleta, ali samo da ne bude kao i sa akcizama – podržavamo, ali nema ništa od toga. Električna energija može u jednom dijelu nadomjestiti potrebe naših građana za grijanjem ove zime, ali šta u slučaju da ne bude dovoljno gasa, kako ćemo onda nadomjestiti manjak u ponudi? Da li o tome treba razmišljati sada ili kada se problem desi? Iz dosadašnjeg iskustva prije da će biti ovo drugo, ali tada je već kasno.

A šta političari rade? Pa spremaju se za kampanju, smišljajući kako svojim „podanicima“ opet prodati istu foru drugačije zapakovanu objašnjavajući da nije problem prazan frižider i veća cijena onoga čime se frižider puni, nego ugroženost od nekog drugog aspiranta za prijestolje. A zima dolazi…

Faruk Hadžić

Hadžić: Povećanje izvoza
Hadžić: Energetska recesija
Hadžić: Veliko resetovanje
Hadžić: Omikronomija
Hadžić: Strujni udar
Hadžić: Mrtve duše
Hadžić: Lepine na ulju
Hadžić: Stezanje kaiša
Hadžić: Kriza i kamate
Hadžić: Upozoreni smo
Hadžić: Zima je stigla
Hadžić: Automobili za bogate