Čitali smo kao djeca, ili su nam pričali Ezopovu basnu o cvrčku i mravima. Dok su mravi cijelo ljeto skupljali hranu i spremali se za zimu, cvrčak je pjevao i uživao u svom glasu, kao da zima nikada neće doći. Dolaskom zime, iznemogli i gladni cvrčak nije imao šta da jede i ovisio je o pomoći mrava koji su se na vrijeme spremali za ono što dolazi. Da skratim – treba raditi danas da bi bio spreman za sutra.
Sličnu paralelu možemo povući sa aktuelnom situacijom u društvu, stalnim divljanjem cijena i najavama mogućih sukoba u drugim zemljama, što će se sasvim sigurno odraziti i na stanje u našoj državi. Kao država, uvijek moramo biti spremni kako na vanjske, tako i na unutrašnje opasnosti do kojih može doći, a što utiče na naš svakodnevni život. Unutrašnje opasnosti se mogu javiti kao prirodne nesreće, poput požara ili poplava, gdje je potrebno pomoći stanovništvu u ugroženim područjima. Vanjske opasnosti mogu uticati i na našu državu, poput najava sukoba između Ukrajine i Rusije. Iako se smatra da taj sukob neće uticati na našu državu, treba napomenuti da je Ukrajina jedan od deset najvećih proizvođača usjeva, a prošle godine Ukrajina je postala jedan od četiri najveća svjetska izvoznika žita, u rangu sa Brazilom i Argentinom. U ovoj godini, predviđa se da će Ukrajina imati udio od 12% svjetskog izvoza pšenice, 16% žita, 18% ječma i 19% uljane repice. Prognoze su da će u ovoj godini izvoz žita iz Ukrajine biti oko 30,9 miliona tona. Inače, više od 40% ukrajinskog izvoza žita i pšenice ide na Bliski istok ili u Afriku.
S druge strane, ruska ekonomija je u velikoj mjeri ovisna o izvozu roba i prihodu od prodaje sirove nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa, koji čine oko polovinu ruskog budžeta. Glavni ruski izvozni proizvodi su goriva i energenti, koji čine 63% ukupnog izvoza, od čega sirova nafta i prirodni gas čine 26%. Gledano prema kontinentima, 49,3% ruskog izvoza isporučeno je evropskim zemljama, dok je 42,2% isporučeno prema Aziji. Istina, Bosna i Hercegovina nema značajne, direktne trgovinske veze sa Ukrajinom, ali ima sa Rusijom u dijelu uvoza energenata. Samo u 2019. godini, Bosna i Hercegovina je napravila deficit u robnoj razmjeni sa Rusijom od 1,4 milijarde maraka.
Bez obzira na svjetska kretanja i stalni rast cijena, to ne znači da kao država ne možemo ništa promijeniti ili bolje se prilagoditi vanjskim uticajima. Ukoliko zaista dođe do sukoba na relaciji Ukrajina-Rusija, doći će do problema u opskrbi na tržištima širom svijeta, što će se lančano odraziti na cijeli svijet, ali i na nas. U ekonomiji, pad ponude određenog proizvoda, čak pri istoj potražnji, dovodi do rasta cijena. S obzirom da druge države ne mogu u kratkom roku odgovoriti kroz povećanje ponude, možemo očekivati ili snažan dodatni rast cijena – inflaciju ili nestašicu roba.
Da li to znači da trebamo mirno posmatrati sa strane i pjevati kao cvrčak ili se spremiti, figurativno kazano, za zimu?
Mehanizmi koji stoje državama na raspolaganju u ovim situacijama uključuju sistem podrške kroz robne rezerve i skladišta za čuvanje nafte i gasa. Robne rezerve u Federaciji BiH su zakonski definisane i na nivou Federacije, ali i na nivou kantona.
U Federaciji BiH, pitanje robnih rezervi je regulisano kroz „Zakon o robnim rezervama FBiH“, gdje je definisano formiranje, korištenje, obnavljanje, teritorijalni razmještaj, osiguranje i održavanje prostora za smještaj i čuvanje, poslovanje i finansiranje federalnih robnih rezervi. te prava i dužnosti federalnih organa u poslovanju federalnim robnim rezervama, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
Potreba za formiranjem robnih rezervi u FBiH urađena je zbog dvije primarne funkcije, koje uključuju potrebu čuvanja stalnih robnih rezervi i intervenciju na tržištu sa pojedinim proizvodima, ukoliko dođe do takve situacije. Kada su u pitanju proizvodi koji čine dio robnih rezervi, oni se mogu, prema zakonu, grupisati u tri osnovne kategorije i to:
- osnovni poljoprivredni i industrijsko-prehrambeni proizvodi, nužni za ishranu stanovništva,
- određeni industrijsko-neprehrambeni proizvodi (razne sirovine, repro materijali, nafta, lijekovi, sanitetski materijal i medicinsko-veterinarska sredstva) potrebni za proizvodnju i transport roba od posebnog značaja za odbranu države,
- novčana sredstva u domaćoj i stranoj valuti.
S obzirom na navedene mogućnosti djelovanja robnih rezervi, te način osiguranja finansijskih sredstava, može se jasno vidjeti da federalne robne rezerve imaju više pasivnu tržišnu ulogu. Kako bi se način poslovanja i rada Federalne direkcije za robne rezerve, zajedno sa kantonalnim direkcijama, unaprijedio iz pasivne u aktivnu ulogu na tržištu, nekoliko je strateških pravaca transformacije rada, u skladu sa postojećim zakonskim propisima, te uz minimalne izmjene zakonskih odredbi, poput poticaja razvoja poljoprivredne proizvodnje, intervencija na tržištu strateških proizvoda, te aktivnost upravljanje neophodnim zalihama.
Kada je u pitanju kreiranje obaveznih rezervi nafte i naftnih derivata u FBiH, isto je definirano Zakonom o naftnim derivatima, prema kojemu je određeno da je „Operator –Terminali Federacije“ jedini ovlašten za uspostavu i obnavljanje rezervi naftnih derivata. Potrebno je naglasiti da u FBiH još uvijek nije započet proces uspostave rezervi naftnih derivata.
Na području FBiH postoji 281.777 m3 kapaciteta za skladištenje naftnih derivata, ali su većinom devastirani te nisu u upotrebi, tako da su potrebna ulaganja u sanaciju i obnovu skladišne infrastrukture. U svrhu finansiranja rada i obnove naftnih terminala, uvedena je posebna taksa na naftne derivate u iznosu od 0,01KM/l. Ukoliko bi se projekt obnove naftnih terminala finansirao isključivo iz iznosa godišnje takse, bit će potrebno oko 16 godina za realizaciju projekta. Ekonomski nije isplativo i opravdano čekati 16 godina kako bi se prikupio novac za finansiranje ovih terminala, tako da se može preporučiti podizanje cjelokupnog iznosa kredita, kako bi se finansirala obnova terminala, a dugoročni kredit bi se otplaćivao iz prikupljene godišnje takse. U sklopu postojeće zakonske regulative, bilo bi potrebno razgraničiti nadležnosti i rad direkcija za robne rezerve i Operatora – Terminali FBiH, gdje bi direkcije za robne rezerve imale nadležnost za obnavljanje i korištenje naftnih derivata na tržištu, dok bi Operator imao nadležnost za održavanje terminala.
Slična situacija je i sa prirodnim gasom. Bosna i Hercegovina nema vlastitu proizvodnju i potpuno je ovisna o uvozu kako bi se namirile godišnje potrebe od okvirno 0,2 milijarde m3. S obzirom na veliku ovisnost šire regije o jednom izvoru plina te događaje prekida isporuke plina Rusije preko Ukrajine, EU je provela „stress test“ za opskrbu plinom. Rezultati „stress testa“ su ukazali da bi nestašica plina iznosila minimalno 60% potražnje u zemljama istočne Evrope. Također prema rezultatima testa, udio nepodmirene potražnje za plinom za Bosnu i Hercegovinu te Makedoniju bi iznosio više od 80%. Upravo zbog toga, slično kao i za naftne terminale, Federacija BiH bi trebala definisati područja i nivo investiranja za uspostavu skladišta za čuvanje prirodnog gasa, koje bi direkcije za robne rezerve mogle iskoristiti u slučaju poremećaja i na taj način održati nivo cijena i opskrbu gasom.
Oba strateška instrumenta su nam vrlo bitna kao podrška u slučaju vanrednih situacija. Sjetit ćemo se aprila 2020. godine kada je u jednom trenutku cijena nafte na svjetskom tržištu bila negativna. Da smo u tom trenutku imali spremne naftne terminale, koje smo mogli gotovo besplatno napuniti, imali bismo nafte za barem tri mjeseca kao podršku u situacijama poput ove kada cijena nafte divlja.
Međutim, ako se vratimo na početak ovog teksta, našem društvu političara je očito lakše biti cvrčak, nego mrav. Lakše je pjevati i hvaliti se, nego raditi i pripremati se.