foto: Dženat Dreković/NOMAD

Hadžić: Automobili za bogate

Priča oko ukidanja akciza, barem na privremenoj osnovi, kao jedna od mjera kojom bi se moglo pomoći građanima i privredi u ovim teškim vremenima je mrtva. Od nje nema ništa, a to se moglo vidjeti na način kako su se pojedini političari iz vladajuće koalicije odnosili prema ovoj temi. Neki drugi, poput zastupnika Saše Magazinovića (SDP), sa kojim sam i aktivno radio na privremenom ukidanju naplate akciza, konstruktivno su od samog početka ukazivali zašto je ovo potrebno našoj državi.

Deklarativno zalaganje većine zastupnika kao da se žele odreći njihove naplate, a ustvari su na sve načine radili da se to ne desi. Već smo govorili zašto je važno ukinuti naplatu akciza i kako to može usporiti rast cijena životnih namirnica. Ova mjera je bila toliko dobra, da bi pomogla velikom broju građana sa nižim primanjima, zaustavila rast troškova prijevoza i najbitnije, ne bi došlo ni do približno ovakvog rasta cijena kakav sad imamo. Međutim, nakon početnog pritiska progresivnog dijela struke i zastupnika u Parlamentu BiH, nekoliko ekonomista je izašlo sa komentarom da je to promašena mjera i da ne pomaže siromašnim građanima, jer siromašni građani ustvari i nemaju novca za automobile, što drugim riječima može značiti da se onda samo bogati posjeduju automobile i da je to danas luksuz, a ne potreba.

Moram priznati da sam prvo pomislio da je šala u pitanju, da je prije skeč Nadrealista, nego teza zaista izgovorena kao argument. Poštujem tuđe mišljenje i stav, pogotovo kolega iz struke, ali vrlo je bitno, kada se određeni argumenti iznose, da budu zasnovani na stvarnim podacima i analizama, jer u suprotnom takvi komentari idu u smjeru populizma.

Kako bismo izbjegli sivu zonu populizma i provjerili zaista (hipo)tezu „da samo bogati građani voze automobile u našoj državi, te stoga ne treba ukidati akcize“, krenuo sam od stvarnih statističkih pokazatelja o broju registrovanih vozila u Bosni i Hercegovini.

Na stranici Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, moguće je pronaći dokument „Registrovana cestovna motorna vozila za 2021. godinu“, gdje je navedeno da je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine preuzela bazu o registrovanim cestovnim motornim vozilima od Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, što je ujedno i ovlaštena državna institucija za ovu vrstu podataka. Prema njihovim podacima u 2021. godini registrovano je ukupno 1.150.863 cestovnih motornih vozila, od čega se 88% odnosi na cestovna motorna vozila za prijevoz putnika, 8% na teretna vozila, a 4% na sve ostale kategorije vozila. Posmatrano po tipu pogonske energije – 75,7% vozila koristi dizel, 20,6% benzin a 3,7% alternativne vrste goriva.

Međutim, ono što me posebno zanimalo je broj putničkih i teretnih motornih vozila u Bosni i Hercegovini, njihova starost i eko karakteristike ovih vozila, jer analiza i usporedba ovih podataka će otkriti kakve automobile voze građani u našoj zemlji i da li možemo pretpostaviti da su u pitanju samo bogati građani.

Prvi podatak u ovom dokumentu odnosi se na broj putničkih automobila u našoj državi, navedeno je da je u 2021. godini registrovano ukupno 984.899 automobila. Od ovog broja, automobila:

starosti do 2 godine je bilo 11.584 ili 1,2%
starosti 3-5 godina               32.693 ili 3,3%
starosti 6-10 godina           101.314 ili 10,3%
starijih od 10 godina          839.304 ili 85,2%

Od ukupnog broja samo četiri automobila su ostala neraspoređena.

Ne možemo tvrditi da samo bogati građani voze novije automobile, ali je vrlo interesantan podatak da je na svakih 100 automobila na cesti, njih 85 starije od 10 godina, iako ova statistika ne otkriva do kraja stvarnu starost. U pitanju su automobili godišta 2011. i stariji.

Druga je zanimljivost da je ukupni broj novijih automobila, odnosno onih koji su starosti do 5 godina, samo 4,5% ili na svakih 1.000 automobila na cesti – 45. Premalo. Razlog je što je za noviji automobil potrebno imati veću platu i primanja, te izdvojiti veća finansijska sredstva, što ustvari mogu oni malo bogatiji građani.

Osim što ovi podaci govore i o klasnoj razlici stanovništva, ova statistika o starosti vozila nam daje i podatak o njihovim eko karakteristikama. Eko karakteristika vozila se određuje prema „EURO“ standardima. Tako se vozilima dodjeljuju određeni brojevi uz oznaku „EURO“, što pokazuje koliko je vozilo staro. I sada ide zanimljiviji dio analize.

Prema ovim oznakama u našoj državi je u prošloj godini registrovano 87.336 „konvencionalnih vozila“ što znači da su ona starija od 30 godina, što je 8,9%. Sa „EURO 1“ normom (vozila iz 1992. godine) imali smo 20.843 vozila ili 2,1%. Vozila proizvedenih od 1992. do 1996. godine je bilo 55.466 vozila ili 5,6%, što predstavlja „EURO 2“ normu, dok je u kategoriji „EURO 3“ norme (godišta od 1996. do 2000) bilo 281.385 vozila ili 28,6%. Ova kategorija je ujedno i najbrojnija, iako je blizu nje i kategorija „EURO 4“ koja uključuje godišta od 2000. do 2005. U ovoj grupi je bilo 279.998 vozila ili 28,4%. Relativno novijih automobila iz kategorije „EURO 5“, koju čine godišta od 2005. do 2009., bilo je 166.307 ili 16,9%, dok je najnovije iz „EURO 6“ kategorije ili mlađe od 2009. godišta, činilo ukupno 75.696 automobila ili 7,7%. Električnih automobila je bilo 104, dok kategoriju ostalih je činilo 17.764. automobila.

Sada je situacija i analiza dosta jasnija jer se može vidjeti da kada se gleda kumulativno, 11% registrovanih motornih, putničkih vozila je starije od 29 godina, 16,6% svih vozila je starije od 25 godina, 45,2% vozila je starije od 21 godinu, 73,6% je starije od 16 godina, a čak 90,5% je starije od 12 godina! Drugim riječima, na svakih 100 automobila 45 je starije od 21 godinu, ili još bolje, na svakih 100 automobila – 74 su starija od 16 godina ili 2005. godište i starije. Još interesantnije čak 108.179 vozila je napravljeno prije rata i danas još uvijek saobraćaju našim cestama.

Situacija je slična kada su u pitanju teretna vozila i autobusi, ali kako o njima nije bilo riječi u stavu kolega, samo ću spomenuti njihovu starost. Kada su u pitanju autobusi, ukupno je registrovano 3.944 autobusa, od čega je 3.323 starije od 10 godina, što je 84,3% ukupnog broja. Kod teretnih vozila, situacije je nešto bolja, tako da od ukupnog broja od 95.970 ovih vozila, 66.570 ili 69,4% je starije od 10 godina, što znači da je na svakih 100 teretnih vozila, 69 starije od 10 godina.

Čini se da građani lošijeg imovinskog statusa koji sebi ne mogu priuštiti bolje, voze automobile starije od 16 godina, što je ustvari tri četvrtine (!) svih vozila. Da su u prilici, svakako bi posjedovali bolje i skuplje automobile, ali imovinska situacija je očito takva da to nije moguće. Ili imamo neku čudnu definiciju pa „bogatim građanima“ smatramo i one sa starijim automobilima. Poenta je, ipak, da nismo tako bogato društvo kako nam se prezentuje i da većinu goriva u našoj državi, koriste osobe lošijeg imovinskog statusa i nižih prihoda, a ne „bogati“ kako se to kaže. Zna se koliko se kojeg goriva u Bosni i Hercegovini svake godine potroši i kako su dostupni podaci o broju automobila na pojedini pogon, lako se može izračunati koliko bi pomoć u privremenom ukidanju akciza bila značajna našim građanima. Istina, ovom mjerom bi korist imalo i 7,7% oni koji voze novije automobile, ali jedna mjera koja bi se omogućilo da korist ima čak 92,3% građana koji su lošijeg materijalnog statusa, je fantastično dobra i ciljana. O indirektnih efektima kroz ublažavanje rasta cijena – inflacije suvišno je govoriti.

Žalosno je samo što su kampanjski populizam i površnost opet neutralisali struku. Možda su oni koji su komentarisali krenuli od sebe, pa na osnovu svog pojedinačnog slučaja donijeli generalni zaključak, očito pogrešan. Zato smo tu gdje jesmo i vozimo se u čemu se vozimo, a ne kao većina građana u drugim evropskim zemljama. Na kraju, s obzirom da kod nas samo bogati imaju automobile, predlažem vlastima da koliko sutra, zabrani korištenje i registracija svih automobila sa normom „EURO 4“ i niže.

Naravno da državna vlast, kao i u slučaju akciza, ovo neće uraditi, jer je ubiranje ekstremno visokih nameta pri registraciji vozila uvijek važnije od čistog zraka i zdravlja građana, koji će tako i dalje biti izloženi trovanjima izduvnih gasova prastarih vozila koja voze nimalo bogati građani.

Faruk Hadžić

Hadžić: Povećanje izvoza
Hadžić: Energetska recesija
Hadžić: Veliko resetovanje
Hadžić: Omikronomija
Hadžić: Strujni udar
Hadžić: Mrtve duše
Hadžić: Lepine na ulju
Hadžić: Stezanje kaiša
Hadžić: Kriza i kamate
Hadžić: Upozoreni smo
Hadžić: Zima je stigla