foto: Dženat Dreković/NOMAD

Tončić: Izbori u obesmišljenoj državi

Predizborna Srbija falsifikata i nasilja

Koliko demagogije sustavno poređane u artiljerijske salve
koliko pokradenih misli iza kojih
ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti
i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge
i kako je do neprepoznavanja dovedena sustina prevare.”

(B. Štulić)

Predizbornu Srbiju obeležavaju atmosfera istinskog animoziteta, pa čak i neskrivene mržnje koju ključni eksponenti vladajuće Srpske napredne stranke ispoljavaju prema opoziciji; prednjači predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je, stiče se utisak, u očiglednoj paranoji i ne pokušava da prikrije svoje kršenje Ustava i samovlašće. Kampanju je osmislio kao mešavinu podmićivanja što šireg kruga građana sa biračkim pravom, penzionera koji će dobiti pomoć od 20 hiljada dinara (oko 170 evra) i zastrašivanja utemeljenog na lažima o opozicionim prvacima. Jedna od jezivih laži na samom početku kampanje bila je to da opozicija govori kako mu je biološki otac novinar sa Kosova Fahri Musliu, iako niko iz opozicije tako nešto nije kazao. U svakom slučaju, uklapa se u Vučićev prizemni diskurs autoviktimizacije u kojem sa svih strana vrebaju potencijalni atentatori i zli jezici koji ugrožavaju njegovu porodicu.

Sve je laž, osim fašizma

Predizbornu Srbiju obeležavaju podmićivanje, zastrašivanje, zloupotreba javnih resursa, mitinzi pod prisilom, na kojima prisustvuju svi zaposleni u javnom sektoru koji ne žele da rizikuju gubljenje posla, te otvoreni nasrtaj na protivnike, kakav je bio blokada kuće Jovana Jovanova, jednog od organizatora protesta poljoprivrednika, u vojvođanskom selu Bavaništu.

Iz režimskih televizijskih studija i sa naslovnica partijskih roto proizvoda curi krv koja će se proliti posle objavljivanja izbornih rezultata, budući da, poganim jezikom propagande, opozicija sprema sukobe, tako što će optužiti vlast za krađu volje birača i izazvati građanski rat. Dikcija lažljivih napisa o tobožnjim opozicionim namerama je identična, osmišljena u jednom propagandnom centru; prepoznatljivi su i dosad prepoznatljivi pink-hepijevsko odsustvo stila, amputirana kreativnost i prezir prema pravopisu. Presija je, međutim, snažna, defiluju formacije primitivaca na položajima u jutarnjem i večernjim terminima, a sam predsednik je ovih dana obeležio ovogodišnje 250. vanredno gostovanje na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću.

Početna neodgovorna defanziva opozicije

Opozicija je dosad na samom početku kampanje pokazala gerijatrijski polet reumatoidnog tipa, saopštavajući biračima da je samim činom ujedinjenja ključnih aktera u predizbornu koaliciju Srbija protiv nasilja već pokazala dovoljno razloga da se za nju glasa. Opozicionari nastupaju hvatajući se za gomilu režimskih afera koje su, uistinu, uništile i delegitimisale državne institucije i za kriminalnu i štetočinsku delatnost Aleksandra Vučića koji je od Srbije napravio Kolumbiju usred Evrope. I, vezujući se za krajnje problematično društvo delikvenata u spoljnoj politici smestio je među sitne kriminalce, poslušnike snagatora u izolacionom odeljenju međunarodne kaznionice.

Vučić, istina, uživa podršku evropskih institucija za svaku unutrašnjopolitičku bedastoću – saznaćemo, valjda i zašto – ali opozicija nema respektabilni odgovor, niti istupa sa najmanjim zajedničkim interesima (osim, naravno, smene Vučićeve oligarhije) u bilo kojoj oblasti. Štaviše, na dostupnim televizijskim kanalima opozicioni prvaci nastupaju samouvereno, ponašajući se kao dobitnici, što posebno ističu kada je reč o Beogradu. Nisu izneli nijednu ozbiljniju ocenu za svoju prognozu, odnosno predstavili biračima to što misle da će Vučić bez odsudne borbe za svaki glas, svim raspoloživim legalnim sredstvima i podmetanjima, predati finansijski centar države i najveći izvor korupcije na kojoj temelji vlastiti opstanak na vlasti, odnosno obitavanje van zatvorskih zidina.

Za to vreme se opozicionari u unutrašnjosti bore za svaki potpis, ne bi li predali odborničku listu, jer u manjim mestima vladaju strah i ucene. 

Civilizacijski priključak

Značajni momenat u opozicionom nastupu dale su javne ličnosti okupljene oko neformalne grupe Proglas koji pozivaju sve građane da izađu i glasaju (pretpostavlja se da je veća izlaznost ključ za dobar rezultat opozicije). Potpisnici inicijative ističu da će “zajednička volja da se u ovom poduhvatu uspe biti zalog za svaku buduću, srećniju i normalniju Srbiju”. Inicijativu su pokrenuli Dragan Bjelogrlić, Svetlana Bojković, Srđan Golubović, akademici Ljubomir Simović, Vladimir Kostić i Vladica Cvetković, bivša rektorka Beogradskog univerziteta Ivanka Popović, Miodrag Majić, sudija i pisac, profesori Univerziteta Miodrag Jovanović, Filip Ejdus i Tamara Džamonja Ignjatović, te Gojko Božović, pisac i izdavač, novinari Biljana Stepanović i Petar Peca Popović.

“Ostanemo li nemi sada i dopustimo li da nas ispišu iz civilizacijskog kruga kome pripadamo, bićemo odgovorni za to što nismo učinili dovoljno da to zaustavimo. Zato pozivamo sve one koji se u svojim životima sreću s raznim licima jedne te iste nepravde i bahatosti da prevaziđemo sopstvene strahove i nepoverenja i da se udružimo u borbi za drugačiju Srbiju”, ističe se u proglasu.

Es wird bekant gegeben (Daje se na znanje)

Munjevito je reagovala Vučićeva propagandna mašinerija, obrušavajući se na potpisnike inicijative, ponajviše na Dragana Bjelogrlića i sudiju Majića. Aktuelizovana je tuča u kojoj je Bjeloglić efektno iznabadao režimskog reditelja Predraga Antonijevića (u prisustvu Antonijevićevog nezainteresovanog prijatelja Vladimira Kecmanovića). Sudiji Majiću spočitnuto je to što u romanu Deca zla Srebrenicu proglašava genocidom.

Ipak, inicijativu je za par dana podržalo više od sto hiljada birača, što ne mora da znači ništa u konačnom skoru, budući da se može glasati samo na biralištu, a da se ne računaju potpisi podrške stigli mejlom, što priliči mladoj generaciji vlasnika biračkog prava.

Kad god se u Srbiji postavi pitanje može li režim da ode dublje u despotiju i samovlašće, stigne odgovor kakav je, bezobzirno kršeći Ustav i podstičući opasne podele, uputio srbijanski predsednik sa mitinga u Smederevu. Da, sa skupa na kojem je smeo da bude samo kao građanin, a ne i da govori kao nosilac liste.

Ein Volk, ein Fuhrer

„Prihvatio sam čast da budem nosilac ove liste zato što ću ja da snosim najveću odgovornost. Je l‘ stvarno mislite da je moguće da ja budem predsednik, a da predsednik vlade bude neko od ovih koji su zemlju uništili? Moguće je da oni budu predsednici vlade. Pobede li na izborima, ja ću im dati mandat. Ali, ja više neću da bude predsednik, jer ja više ništa ne mogu da uradim za građane Srbije posle toga. I hoću da ljudi u Srbiji to znaju. Ja da glumim predsednika da bih imao tašnu, mašnu, sekretaricu i da bi meni bilo lepo, a da narodu bude loše – ja to neću sebi da radim. I ne želim da budem predsednik“, zaurlavao je Vučić okupljenoj svetini.

Izjednačavajući sebe sa državom, kazao je i to da se glasa za i protiv njega. „Za ili protiv mene, baš kako oni kažu”, poručio je predsednik svih građana. I dodao malo mitomanije bez Turaka, stekao se utisak, ‘nako, reda radi: “Kosovo i Metohija je deo Srbije bilo je i biće uvek Srbija. Za razliku od njihovog vremena kada su sve učinili da ne bude“, izustio je.

“Oni” su opozicioni prvak Dragan Đilas i ostali opozicionari, a postoji opasnost da se sve završi prevratom poput petooktobarskog. Penzioneri će u novembru dobiti jednokratnu pomoć, ali: “Sve to možemo da izgubimo u jednom danu 17. decembra“. Zato je predsednik države pozvao građane da glasaju i „pobede sve liste Dragana Đilasa“. Srbija je slobodna i nezavisna, kazao je i zapretio: “Mislite da je to zauvek dato. Nije. To se očas posla okrene u suprotnom smeru, kao što su to uradili 2000. godine“.

Protivustavno? Da, pa šta?

Nema dilemu o nastupu Aleksandra Vučića Slobodan Prvanović, opozicioni predstavnik u Nadzornom odboru za sprovođenje izbora; on smatra da je reč o kršenju Ustava i Zakona o predsedniku, “najdirektnija zloupotreba službenog položaja”. “U članu 1 Zakona o predsedniku, kao i u članu 111 Ustava stoji da predsednik izražava državno jedinstvo. On je na tom skupu izvršio podelu građana na jedne koji će glasati za jednu opciju, i druge koji će glasati za drugu“, kazao je Prvanović na TV N1.

Istakao je i to da u članu 9 Zakona o predsedniku piše da je predsednik dužan da se u svemu povinuje propisima kojima se uređuje sukob interesa pri vršenju javnih funkcija. Sukob interesa je, smatra on, uređen Zakonom o sprečavanju korupcije kojim je regulisano i to da javni funkcioner ne sme da koristi javnu funkciju zarad sticanja bilo kakve koristi ili pogodnosti za sebe ili povezano lice.

Otpor kao odgovor

Vučić je, poema oceni Slobodana Prvanovića, prekršio i član 359 Krivičnog zakonika, prema kom će se zatvorom od šest meseci do pet godina kazniti službeno lice koje iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenjem granice svog službenog ovlašćenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povredi prava drugog. “On je tada, na tom predizbornom skupu, agitirao da se bira politička opcija koju on favorizuje“, naveo je Prvanović.

Članovima Nadzornog odbora je predložio da se obrate Vrhovnom javnom tužilaštvu sa zahtevom da postupe u skladu sa svojim nadležnostima radi utvrđivanja krivične odgovornosti predsednika, kao i da se obrate Agenciji za sprečavanje korupcije da tim povodom zauzme stav, što je Odbor odbio glasovima članova koje biraju Vlada Srbije i SNS.

Ogoljeno nasilje u Bavaništu

Vučićev nastup nije bio jedino iskakanje od dosad viđenog repertoara kontinuiranog predizbornog nasilja režima nad građanstvom; nekoliko aktivista lokalnog ogranka Srpske napredne stranke poslužilo se naizgled zaboravljenim šešeljevskim metodom obračuna sa neistomišljenicima, blokiravši putničkim automobilima ulaz u dvorište Jovana Jovanova u Bavaništu kod Pančeva, jednog od predvodnika protesta seljaka u Vojvodini. “Zagradili su kolima dva izlaza koja imam i ne daju da iko izađe. Imam dvoje male dece, koja su bolesna i imali su zakazan pregled. Nisu mogli da izađu na ulicu i nisu smeli da izađu jer su blokirali put“, kazao je Jovanov za N1.

Protesti se u poslednjih nekoliko dana realizuju zaprečavanjem puteva širom Srbije, jer poljoprivrednici ističu da Vlada nije ispunila sve obaveze iz letošnjeg sporazuma postignuutog sa poljoprivrednim organizacijama.

U blokadi njegovog dvorišta su, kaže Jovanov, učestvovali članovi SNS, predsednik Skupštine opštine Kovin Zoran Bradanji, pomoćnik predsednice opštine Dušan Maksimović, ali i načelnik Hitne medicinske pomoći u Kovinu Srđan Nenek.

Više poljoprivrednika na svojim traktorima došlo je u Jovanovljevu ulicu i blokiralo vozila koja blokiraju prilaze kući Jovanova. Policija je stigla nakon sat i po, a sukob je završen izvinjenjem ljudi koji su postavili barikadu putničkim vozilima. Jovanov je kazao da mu grupa okupljena ispred njegove kuće nije pretila, te da im je “samo rečeno da moraju da budu tu”.

Svi znamo gde je Radica

Ostatak predizbornih igara je razotkrivanje nepostojećih birača; traga se za izvesnom Radicom, prijavljenom na adresi opozicionara Đorđa Niketića, što je, uplićući se iz laži u laž, pokušala da demantuje predsednica Vlade Ana Brnabić. Ministar Aleksandar Martinović rekao je: “Očigledno je da opozicija sa jedne strane traži alibi za izborni poraz, a sa druge strane ove svakodnevne brutalne laži predstavljaju političku pripremu da se 17. decembra, odmah po završetku izbora, proglasi izborna pobeda opozicije i da se izađe na ulice srpskih gradova i opština, te da se izazove haos, pa možda i građanski rat.” Svoje tlapnje uputio je preko Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, na čijem je čelu, naravno kršeći zakone i bezobzirno potpisujući ovaj državni organ i, naravno, zloupotrabivši položaj.

Ko je kome šta, ili nasrtaj na porodicu novinara

Na samom početku kampanje Vučić je optužio opoziciju da iznosi i to da je njegov biološki otac novinar Fahri Musliu. I ovom je prilikom pokazao lice uplakanog dečaka i slikao se sa svojim ocem Anđelkom Vučićem. Sve je ličilo kao bolesni igrokaz, niti je ijedan opozicionar govorio bilo šta o roditeljima Aleksandra Vučića, niti bilo koga zanima to što Vučić svog oca “voli najviše na svetu”. Još da je mogao tu da smesti i jedan od par stotina neuspešnih atentata, Danila, Milicu i Vukana i nešto komšiluka koji svi redom pate zbog njegove bitke za Srbiju.

Delovalo je jezivo, oglasio se Fahri Musliu, najpre otvorenim pismom, potom i intervjuom Al Jazeeri Balkans. “Aleksandar Vučić ima pravo da maltretira svoju porodicu, ali nema pravo da spominje moje ime i time maltretira i traumatizuje mene i moju porodicu, što ide dotle da sam fizički ugrožen od raznih psihopata u Srbiji i na Kosovu”, rekao je Musliu za AJB.

Ovaj ugledni novinar, Albanac koji je godinama bio dopisnik prištinskih medija, BBC i Glasa Amerike na albanskom, iz Beograda, ponovio je delove svoje biografije i kazao da je Vučićevu majku, skupštinskog izveštača TVNS, upoznao 1985.(Vučić je rođen 1970.).

“Ponavljam, poznajem njegovu majku Angelinu, od 1985. ili 1986. godine, kao i na desetine koleginica, novinarki iz cele bivše države, kad smo se prvi put sreli u Skupštini SFR Jugoslavije, ili Srbije, odakle smo izveštavali kao dopisnici, ona za RTV Novi Sad, a ja za prištinski dnevnik Rilindja. To druženje u skupštinama je trajalo sve do raspada bivše Jugoslavije i formiranja nove Savezne Republike Jugoslavije. Ona je bila jedna otmena žena, vaspitana i kulturna, prava profesionalna novinarka, iskrena koleginica i drug, dobra supruga i jako posvećena majka. I žao mi je što i ona, pod stare dane, doživela takve traume od nečasnih ljudi, kojima nije do istine i činjenica”, kazao je Musliu za Al Jazeeru.

Da li je neko veći Vučić od Bakareca

Intervju je preneo Danas, što je izbezumilo Vučića i njegove branitelje. “Može li niže od ovoga”, zapitao se SNS advokat Vladimir Đukanović. A Bakarec je – na kratko, ne brinimo – otišao najdublje: “Besramni nakot, bednici po imenu Šolak, Đilas i Draža, u Šolakovom smeću zvanom Danas, poseže za najnižim neljudskostima! Mi smo Vlado (Đukanović, prim. aut; odsustvo zareza opravdano) neuporedivo bolji od njih. Mi nikada nismo ni pominjali roditelje i decu Đilasa, Šolaka i Draže, a kamoli da ih dehumanizujemo. Nikada ih nećemo ni pominjati. Zamislite, kakav očajnik mora da budete, da u izbornoj kampanji izlaz vidite u vređanju majke i oca predsednika Republike Srbije! Neljudi Đilas, Šolak i plaćenik Draža lapću pomije iz svinjskog valova – važno im je samo da im je drobina puna. Da li lapću iz čanka ili valova, svejedno im je!”, napisao je Bakarec.

Vučić, dakle, ničim izazvan, kaže da mu Musliu nije otac, Musliu to ponovi, Danas prenese, a Vučić, preko posrednika napadne Danas. Zvuči nadrealistično, ali i gebelsovski, po korišćenju modela propagande u kojem se mešaju laž i optuživanje.

Nastaviće se, nema sumnje, neko će izgubiti posao, neko dobiti batine. Neko će glasati po savesti.

Toga se dosad (savesti) u Srbiji nismo nagledali.

Bojan Tončić

Tončić: Kad pozovu u smrt
Tončić: Srbija i Europrajd
Tončić: Srbija i srce desnice
Tončić: Borka i Dušan
Tončić: Udri brigu na veselje
Tončić: Ritam kosovskog nereda
Bojan Tončić 1967-2024