Duraković: Federikova pjesan

Trpno stanje

Na bregovima iz pjesme čekala je
grijući masne prste na vatri naših riječi.
Krenuli vojnici su iz pjesme. Ona je mahala
ne srpom već bljeskom srpa u pomrčini –
munjom što nebo naše presijeca na noć i noć.
Ona će sačekati: da joj se čekanje
izvan pjesme plati.

Koračali vojnici su
u pjesmi pocupkujući kao u kolu.
Meni bijaše hladno oko želuca, u ustima,
u vojnicima koji govorahu:

– Na vojnu! u Boj! U pjesmu!
Pokrij se zastavom svojom u borbi i u grobu!
Mi poznamo sve ceste. Sve su iste.
Smrt je ostala za nama,
što znači da nas čeka
prije no stignemo,
svaki u svoju Kordobu.

Trpno stanje