Duraković: Žensko pismo

Trpno stanje

Muškarcima

Jučer si me toliko naljutio
Da mi se tlak digao do neba, na oči
Mi je pala gusta crvenkasta magla
Kao u mrazna jutra –
Pjesniku zanimljiva ali pacijentu opasna

A neka, rekla sam sebi, on od mene čini pjesnika
koliko i pacijenta!
Da se s vremena na vrijeme tako žestoko
Ne posvađamo
U meni bi presahnula pjesnikinja
A ostao bi tek nedovršen pjesnik s visokim tlakom

Koji bi te tukao zato što nadahnuće u njemu sahne
Koji bi te usahnuo zato što nadahnuće u njemu tuče
Kao srce pred udar:
Znoji se u meni prestrašen
Pjesnik na rubu pameti
Gleda te ispod oka, zavidi ti na zdravlju koje si očuvao
Jer njegovi su živci loše večeras
Njegovi živci su loše
I niko ga više ne priznaje
A on je svima njima toliko dao

Dok Pjesnikinja u meni u tvojim rukama cvate
I veli: Ljuti me! Ljuti me koliko hoćeš!
Neka se tlak diže!
Nek srce udara kao prvoga dana ljubavi!
Jer ćemo se poslije danima miriti
I grlit ćeš me kao bogataš skupu kinesku vazu
A ja ću o tome pisati oduševljene pjesme
Baš kao Walt Whitman kad je napravio prvi korak.

Trpno stanje

Second hand (i) starci
Ko plače iza zida
Beba s kosom
Roman o životu
Književnost u hotelu
Nevoljene žene balkanske
Duraković: Federikova pjesan
Jututunska juhahaha
Duraković: Carevo novo ruho
Duraković: Šta sa čudima
Duraković: Vrijeme plakanja
Šehidić: Domine
Božje drvce, Sarajevo (IV)
Duraković: Dnevnik nesanice
Dragojević: Prizor
Duraković: Stariti u Bosni
Duraković: Kao da mene ima
Duraković: Dijaspora
Duraković: Tri gracije
Duraković: Markovi konaci
Duraković: Pazi šta želiš
Duraković: Svako svoje farba
Duraković: Dubravka