Duraković: Pričaj mi o ratu

Trpno stanje

Pričaj mi o ratu, djede
ono kad si kositi pošao
pa tebe pokosilo rafalom
i u poleglu travu srušilo

Je li mirisala proljetna livada
koja je sva u tvoje oči stala
i tu ostala sva okupana ljubavlju
jer na kraju livade ugledao si
ženu svoju sa trbuhom do zuba
kako ti maše i viče: Požuri, počelo je!

Pomislio si da si joj doviknuo:
Eto me! Ti trči i lezi u postelju,
Ja ću po babicu otrčati, eto me!

Samo da malo prilegnem
samo da malo odmorim
od ovog bola u prsima
od ove krvi na rukama
čija je ovo krv?
Od ovog sunca što se…

Pričaj mi o ratu, oče
Šta ti tvoj otac nije stigao ispričati
pa se ponovo vojske biju silnici ratuju
oko čega čime čemu za koga?

Pričaj ono što znaš, oče
O četiri sestrice gladne, o majci udovici
ljepotici od trideset:
četiri ptičice i njihova gladna mater svraka
s kraja livade vrište za tobom: Vrati nam se!
Gladne smo! Same smo!
Opet livadu niko neće pokositi!
Ne idi! I tebe će pokositi rafal
i u poleglu travu srušiti!

Pričaj mi o ratu, majko
O jadu sirotinje
o plastičnom pištolju i tenkiću
koje unuku i praunuku poklanjaš
za rođendan
o pet slamčica u vrtlozima svijeta
koji preko tvojih pet života je pregazio

Pričaj mi o ratu, mati nesretnice
o sinovima, o kćerima
koje od milja zoveš sinovima
o sinovima dakle
koje će pokositi rafal
i u poleglu travu srušiti.

Pričaj mi o ratu, majko sestro,
prije nego što prestravljena
probudim se na rubu livade
i zavrištim: Požuri, počelo je!

Trpno stanje

Second hand (i) starci
Ko plače iza zida
Beba s kosom
Roman o životu
Književnost u hotelu
Nevoljene žene balkanske
Duraković: Federikova pjesan
Jututunska juhahaha
Duraković: Carevo novo ruho
Duraković: Šta sa čudima
Duraković: Vrijeme plakanja
Šehidić: Domine
Božje drvce, Sarajevo (IV)
Duraković: Dnevnik nesanice
Dragojević: Prizor
Duraković: Stariti u Bosni
Duraković: Kao da mene ima
Duraković: Žensko pismo