foto: Adrijana Vidić

Duraković: Povorka ponosa i slobode

Trpno stanje

Bliži se Povorka ponosa u Sarajevu.
Šetali smo 2019. godine.
Šetaćemo opet.

Rame uz rame sa dragim i hrabrim mladim ljudima koji se bore sa mir i ljubav pod suncem koje nas sve jednako grije, pod ovim širokim nebom koje nas sve jednako pokriva. Samo što su neki pripadnici ljudskog roda postali „jednakiji od drugih“ pa misle da nekome pripada sve a nekome ništa, da neko koga oni odrede mora živjeti na bijelom danu gdje hoće dok drugi mora da čami u mraku među četiri zida jer taj neko hoće odlučivati ili već odlučuje o tome šta je od Boga a šta nije.

No, dragi moji, nije Bog takav kao vi, tako sitničav da se petlja u stvari i odnose među ljudima. Ljudi među sobom treba da rješavaju svoje ovozemaljske stvari. Ona poznata izreka „Ljudi smo, dogovorićemo se“, međutim, često se opako okrene u svoju suprotnost: „Ljudi smo, pobićemo se“.

LGBT+ zajednica na cijelom svijetu, pa i u ovoj lijepoj i teško ranjenoj zemlji, a nefunkcionalnoj i nesposobnoj državi, postoji – koliko god toliki mnogi zatvarali oči pred tom činjenicom. Koliko god proganjali „pedere i lezbače“, tukli ih, zatvarali im usta i negirali njihove životne izbore. Bog nikome nije dao pravo da ubija i muči drugoga, to zabranjuju sve svete knjige – ali džaba: ljudi ubijaju ljude, kolju se međusobno, istrebljuju one koje smatraju neprijateljima ili nižom rasom, vode ratove za neke imaginarne prostore koje neće ponijeti sa sobom u grob… Tako, ubijeđeni u vlastitu ispravnost, ubijaju i muče i pripadnike LGBT+ zajednice, jer ih je – neobrazovane i napujdane od neobrazovanih i napujdanih partijskih i vjerskih aparatčika – na to nagovorio nekakav ideološki ovan predvodnik, u ime „Boga i vjere“, u ime „morala i porodice“, a sve zbog osjećanja da većina ima moć da na kakav god način ugrozi manjine svake vrste, zbog uvjerenja da je poželjno i ispravno ubiti, istući, klepiti u mraku ili verbalno napasti Drugog i Drugačijeg, tj. pokazati nadmoć stada i jata nad crnom ovcom ili bijelom vranom.

Šta god ti mnogi mislili i radili, neoborivo stoji činjenica da razne manjine žive posvuda, pored nas, među nama – pa svako od nas je u nekom kontekstu manjina, posebno u ovoj i ovakvoj državi! Tako je i sa LGBT+ populacijom. Neki od njih doprinose ljepoti, dobroti i napretku civilizovanog svijeta, neki ne doprinose – kao i svi drugi ljudi, uostalom. Ima ih – kao i svih drugih ljudi – i glupih i pametnih, i lijepih i ružnih, i sposobnih i nesposobnih, i dobrih i zlih – baš kao i svih drugih živih na ovom našem divnom i strašnom svijetu!

Ali njihovi životi, njihovo rođenjem stečeno osjećanje da su „neispravni“, da su „bolesni“, „krivi“, „mimosvijeti“ samo nadodaje socijalni i psihički teret na njihova pleća – a zakon mora da ih štiti – jer pred zakonom svi treba da budemo jednaki! A jesmo li? Stvari su jednostavne kad misliš svojom glavom: ne moraš voljeti onoga kojeg ti zakon nalaže da štitiš – ali zakon moraš provoditi! U normalnim zemljama prvo vladaju zakoni, a sudovi su tu da kazne one koji zakone prekrše i ugroze ljudska prava.

Oni pripadnici LGBT+ zajednice koje ja znam – a neke poznajem cijeli svoj život, nisu njih izmislili ni Zapad ni modernost – dobri su ljudi, vrijedni članovi zajednice svako u svom polju rada: sjajni pisci i spisateljice, arhitekti i arhitektice, IT stručnjaci i stručnjakinje,… Neki su hrabri bez rezerve a to ne moraju biti – ali cilj za koji se bore nije samo njihova borba za sebe nego jednakost svih ljudi pred zakonom, kao i pred Bogom. Sjećate li se: kada su papa Franju upitali šta misli o LGBT+ zajednici, jednostavno se osmjehnuo i rekao: „Ko sam ja da im sudim?“

Prije nekoliko dana premijer Kantona Sarajevo Edin Forto primio je organizatore ovogodišnje Povorke ponosa (ne parade) i uslikao se s njima. A onda su uslijedili javni komentari našeg merhametli naroda, poznatog i čuvenog po svojoj toleranciji i gostoljubivosti, koje iz principa i iz pristojnosti nećemo iznositi.

No, ruku na srce, nadu u ljubav i pamet u glavu – ima i drugačijih komentara. Jedan dodajem kao zaključak ovom tekstu:

Pustite ljude da prošetaju gradom, ako vam se ne sviđa, sjedite kod kuće dok ne prođe.”

Vidimo se 14.8.2021. godine u 12 sati!
#otporsamargine

Trpno stanje

Second hand (i) starci
Ko plače iza zida
Beba s kosom
Roman o životu
Književnost u hotelu
Nevoljene žene balkanske
Duraković: Federikova pjesan
Jututunska juhahaha
Duraković: Carevo novo ruho
Duraković: Šta sa čudima
Duraković: Vrijeme plakanja
Šehidić: Domine
Božje drvce, Sarajevo (IV)
Duraković: Dnevnik nesanice
Dragojević: Prizor
Duraković: Stariti u Bosni
Duraković: Kao da mene ima
Duraković: Žensko pismo