Hommage à Izet Sarajlić (2002-2022)
Jednom davno, prije svih ratova
Prvi put kad me nisi volio
Hodao si gradom i zaveo sve redom
Svima njima si ljubio sve po spisku
Samo ne meni
Ali ni jedna nije znala da usred ljetne žege
Treba staviti vruće prste oko tvoje mišice
i u trenu preseliti se u hladovinu
Borove šume i u miris borove smole
Davnih onih godina u Sedam šuma
gdje je mene voljelo sedam patuljaka, a tebe
sedamdeset i sedam hurija džehenemskih
Drugi put kad me nisi volio
Volio si samo sebe
Na dug trenutak
U kojem čekala sam pjevušeći:
It's a heartache
Nothing but the heartache
standing in the cold rain
feeling like a fool
A ti si prošao Titovom ulicom mimo mene
Kao da me nema
Jer gledao si samo u otvor na njenoj haljini
Ona je bila sisata i plava
I grgoljali su mineralni izvori kad se smijala
Sve joj po spisku jebem
Treći put kad me nisi volio
Rekla sam ti u sebi: Ne volim te
Jer nisi došao kad mi je koža bila
mediteranski tamna, s bijelim trokutom tamo
Gdje se na kamilama s mitraljezom umire
Gdje se gine na obali rijeke Menzenares
Koja cijelim svijetom teče
Nakon toga nisam brojala koliko puta me nisi volio
Mada toliko godina već znam kad me ne voliš
Jer sam počela brojati koliko me voliš
Na svim jezicima oba svijeta
Na svim obalama onih mora
Koja sam na tvojim leđima preplivala
Svih rijeka Menzenares gdje smo branili svoju Španiju
Svih planinskih potoka koji su nas od žeđi čuvali
Jer zašto brojati granate koje su nas promašile
U ratnom Sarajevu one duge četiri godine
Kad je samo jedna od njih važna?
Ona koja je mimoišla moj nabubreli stomak
Na krvavim Markalama u julu 1995. godine
Gdje je mirno spavala buduća ruža
Ona kojoj ovo sve danas pričam.