Duraković: A čija sam ja? Ljubavna ili državna?

Trpno stanje

II.

Prošla sam jučer – sporo i nesigurno jer nema tebe
Da se oslonim i držim te nespretno za ruku dok škiljim
U visinu prema škrtom novembarskom suncu –

Pored naše škole: nekad je ta zgrada
Bila drugi dom obećanje budućnosti i ljubavi
S podovima premazanim kolomašću
S velikim mjedenim zvonom u ruci podvornika
Koji je pipkao curice u mraku hodnika
I s „kraljicom peći“ koja nas je gušila u studenim
Jutrima punim komunizma i otpora
Kapitalizmu i crvenoj buržoaziji

Šta je ostalo od svega? U nama? U državi? U svijetu?

U nama koračnice, u nama
Drug Tito ljubičica bijela plava
Krvava spava
U državi naša krv i njihovo tlo
U svijetu kapitalizam i žal
Za crvenom buržoazijom – ta sjećaš se, bili su tako

Zgodni dok su propovijedali komunizam solidarnost
Radnička prava samoupravljanje, a kupovali su
Čak donje rublje po talijanskim buticima
Ostavljajući svome narodu šuškavce i Trst
Pruge i dugove, duge i pragove na kojim smo se ljubili
Dok voz Sarajevo-Pale ne vrisne na putu u bolje sutra

Pa ostalo je, dušo, ostalo je
Još samo da te svaki dan gledam s udarničkim žarom
I da ti rukom preko ulice dajem znak: Hajde, idi,
Idi već jednom na tu partiju šaha, mogu ja i sama do pijace
Barem jednom sedmično
Stići.

Trpno stanje

Second hand (i) starci
Ko plače iza zida
Beba s kosom
Roman o životu
Književnost u hotelu
Nevoljene žene balkanske
Duraković: Federikova pjesan
Jututunska juhahaha
Duraković: Carevo novo ruho
Duraković: Šta sa čudima
Duraković: Vrijeme plakanja
Šehidić: Domine
Božje drvce, Sarajevo (IV)
Duraković: Dnevnik nesanice
Dragojević: Prizor
Duraković: Stariti u Bosni
Duraković: Kao da mene ima
Duraković: Žensko pismo