Trpno stanje
II.
Prošla sam jučer – sporo i nesigurno jer nema tebe
Da se oslonim i držim te nespretno za ruku dok škiljim
U visinu prema škrtom novembarskom suncu –
Pored naše škole: nekad je ta zgrada
Bila drugi dom obećanje budućnosti i ljubavi
S podovima premazanim kolomašću
S velikim mjedenim zvonom u ruci podvornika
Koji je pipkao curice u mraku hodnika
I s „kraljicom peći“ koja nas je gušila u studenim
Jutrima punim komunizma i otpora
Kapitalizmu i crvenoj buržoaziji
Šta je ostalo od svega? U nama? U državi? U svijetu?
U nama koračnice, u nama
Drug Tito ljubičica bijela plava
Krvava spava
U državi naša krv i njihovo tlo
U svijetu kapitalizam i žal
Za crvenom buržoazijom – ta sjećaš se, bili su tako
Zgodni dok su propovijedali komunizam solidarnost
Radnička prava samoupravljanje, a kupovali su
Čak donje rublje po talijanskim buticima
Ostavljajući svome narodu šuškavce i Trst
Pruge i dugove, duge i pragove na kojim smo se ljubili
Dok voz Sarajevo-Pale ne vrisne na putu u bolje sutra
Pa ostalo je, dušo, ostalo je
Još samo da te svaki dan gledam s udarničkim žarom
I da ti rukom preko ulice dajem znak: Hajde, idi,
Idi već jednom na tu partiju šaha, mogu ja i sama do pijace
Barem jednom sedmično
Stići.