Trpno stanje
Najpouzdaniji znak da ste počeli stariti jeste kad počnete plakati baš na sve. Kako se lud smije na brašno, tako se star rasplače na sve. Nejma gore bolesti od starosti, govorila je rahmetli nana, a vi je niste razumjeli jer ste bili mladi, a ni ona nije bila bolesna nego samo stara.
Plačete na ljubavni film nedjeljom popodne: sramota vas da priznate, ali kad na TV vidite kako se na kraju burnih događaja u filmu ljube njih dvoje, sjetite se svoje mladosti i svih jada šta vam je vaša ljubav nadodavala sve dok je niste pretvorili u dobrodušnu trbušastu pojavu koja se povazdan svađa s televizorom, pa iz ugla oka pustite suzu tihu, a vaša ljubav vas pogleda pa pomisli to isto i pusti suzu tihu.
Plačete na slike staraca što kopaju po kontejnerima: vidite sebe u budućnosti, a nemate ni mlade snage ni mogućnosti da napušete svoju buduću jadnu penziju do pristojnih granica, pa vam se srce od tuge stegne nad samim budućim sobom.
Plačete kad vam vaše jedinče, zjenica oka vašega, pred odlazak u pozorište s prezirom kaže: Bogati šta si to obukla, izgledaš kao nana! A vi ne znate šta fali nanama koje se tako oblače: pa čisto je, opeglano, toplo, udobno, ne steže, a što se boje ne slažu – ne možeš postići sve s ovom plaćom, jelde?
Plačete kad vidite komšinicu (gospođu Ministarku!) kako sva nafrakana izlazi na prijem, a na se stavila bundu od kakve jako rijetke male životinjke, koje je ostalo tek tridesetak komada na bijelom svijetu: trebalo je barem četrdeset tih milih ljupkih stvorenjca da bi ona na se metnula to pokrivalo, koje ionako neće pokazati na prijemu nego će joj ga poslužitelji oteti i objesiti u garderobu!
Žene koje plaču na sve, da prostite, zovu se plačipizde. Pitam se, zbog političke korektnosti, a pitanje postavljam i Gender centru Federacije BiH, tj. direktno gđi Samri Filipović-Hadžiabdić kao u njih perjanici: kako se zove plačipizda u muškom rodu? Jesam jezičarka, ali domisliti, i da mogu, nemam vremena. Evo napokon da zaposlimo gender gospođu dok hekla na engleskom jeziku.
Plačete, dakle, na gluposti vezane za vas same. A kao pas od tuge zavijate na mnogo ozbiljnije stvari. U vašim dnevnim novinama, istog dana kad tek oko hiljadu od 400 hiljada Sarajlija ispraća na drugi svijet milo dijete koje su naočigled mnogih odraslih rasporila također naša djeca, na naslovnoj stranici puca naslov o Sarajevu „Grad koji je ušao u krug besmrtnih“!
Pa ako to nije za plakanje, šta jeste?