foto: Dženat Dreković/NOMAD

Duraković: Kao da mene ima

Trpno stanje

Dubravki

Ni zemlje kojom hodih, ni zemljovida, ni plana
Ne ima više. Pa šta? Imamo nas! No, ti mi – gdje smo?
Nama sad valja: rupu crnu prokopat još za dana
Da pristignemo bar sebi, ko kući, sa pjesmom

Rudara husinskih što kroz djetinjstvo nam huji:
Do samog Amsterdama jeka pijuka njihova stiže.
Valja živjeti nigdje. Hobitski uprijet u oluji,
Pa preko Mordora, pa potom Usudu bliže,

Da bismo stali, jednom, pred Tvorca, ko sjeme
Rijetko, što su ga osioni bacali kud im se htjelo,
Ne birajuć ni doba, ni tlo, ni pravo vrijeme.
Tek tren prije nego u vojničko padosmo jelo

Shvatismo čija nas ruka baca kako mu drago
Ko “Začin C” svom jelu, ko “Vegetu” za svoju čorbu!
U kofer, s rubljem, stisnusmo jezik, jedino dušino blago,
I slike roditeljske, i dječje, te krenusmo u borbu

Sa vjetrenjačama što holandski melju zrak. No, bolje
To neg na brata, na prijatelja, cijevi jezika svog ciljati
Na jezik tuđi! Kažu nam: jednaki nismo. Ali od Božje volje
Jednaki jesmo! Ama ne isti! Ko neće to da shvati

Onda će bosanski prsten prodati Gosparu Mraka…
I – čemu onda pričat? Čemu dušom plaćat za strah
I za jad? Pustimo Bosnicu s mirom! U duši mojoj kvaka
22 to je: i u Bosni, i bez nje, srce se mrvi u prah,

U povijest tešku i burnu, od meda, krvi i grijeha…
Umorni Mujo su i Suljo – nit su u zemlji nit na njoj.
Rasprskavamo svi se, od užasa i smijeha!

2002.

Trpno stanje

Second hand (i) starci
Ko plače iza zida
Beba s kosom
Roman o životu
Književnost u hotelu
Nevoljene žene balkanske
Duraković: Federikova pjesan
Jututunska juhahaha
Duraković: Carevo novo ruho
Duraković: Šta sa čudima
Duraković: Vrijeme plakanja
Šehidić: Domine
Božje drvce, Sarajevo (IV)
Duraković: Dnevnik nesanice
Dragojević: Prizor
Duraković: Stariti u Bosni
Duraković: Žensko pismo
Duraković: Dijaspora
Duraković: Tri gracije
Duraković: Markovi konaci
Duraković: Pazi šta želiš
Duraković: Svako svoje farba
Duraković: Dubravka