Amerika i Izrael su počeli rat protiv Irana napadom na vojne i civilne objekte 28. februara, četiri godine i četiri dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu. Operacija je nazvana Epstein Files, pardon, Epic Fury.
Identično kao u junu prošle godine napad je izvršen u toku pregovora a u trenutku kada su, po svjedočenju posrednika iz Omana, Iranci prihvatili predložene uslove sporazuma.
To je već izraelska rutina. Tako su poubijali vođe Hamasa i Hezbolaha u “finalu” pregovora. Sva postignuta primirja su Izraelci potpisali samo u propagandne svrhe kako bi se manje pričalo o njihovim zločinima. Nijedno primirje ne poštuju, pucaju i ubijaju svakodnevno. Nisu ispoštavali dogovoreno, ni u Gazi ni u Libanu, već su nastavili sa terorom. Bjelodano, Amerika i Izrael nemaju kredibilitet kao pregovarači.
Teroristi, divljaci i mafijaši
Opet je matrica ista, već viđena – koalicija Usrael je u mafijaškom stilu samo bez imalo stila izvršila atentat i ubila preko četrdeset civilnih i vojnih lidera Irana. Ubijen je i ajatolah Hamnei. Iako je ubistvo u medijima prikazano kao obavještajni uspjeh to nije bio slučaj jer je imam Hamnei bio tamo gdje je svaki dan – na svom radnom mjestu, vojničkim rječnikom: na svom položaju, na borbenom zadatku. Evidentno nije htio napustiti Teheran niti se sakriti u sklonište, iako je to uobičajena procedura. Sam je kazao da ni devedeset miliona Iranaca nije moglo otići negdje drugdje niti ima za sve Irance dovoljno skloništa. Ostao je sa svojim narodom, za razliku od Satanyahua koji je 28. februara konačio u Njemačkoj. Umjesto da ga ta zemlja isporuči, kao optuženog za ratne zločine, pružili su mu utočište. Njemački kancelar Merz je samo nekoliko dana poslije minhenskog samita o sigurnosti i govora o važnosti međunarodnih zakona, izjavio da nije vrijeme da svojim saveznicima drži lekcije o međunarodnom pravu. Istakao je da je “Izrael žrtva napada Irana”.
Imam Hamnei je izabrao mučeništvo a arogantni Usrael je napravio najveću grešku koja je mogla biti napravljena dokazujući da ih njihova samouvjerenost, nekažnjivost koju uživaju i brutalna sila zasljepljuju pa ne vide ni drvo ni šumu. Niti žele da vide, niti gledaju.
Ispalo je kao da Usrael ne zna osnovno o svom neprijatelju. Bez obzira što se Amerika Iranom zlobavi još od svrgavanja demokratski izabranog premijera 1953. (operacija Ajax) da bi instalirali konjušara Pahlavija na Paunovo prijestolje sve dok ga nisu, kad je počeo “misliti svojom glavom”, zamijenili sinom koji je preuzeo očevu krunu da bi nastavio služiti interesima Amerike i Zapada. Nastavio je i teror nad sve siromašnijim iranskim narodom koristeći zloglasni Savak, živeći raskošno u nevjerovatnom luksuzu. Pobjegao je pred revolucijom i tom prilikom opljačkao državnu riznicu kao kralj Petar II 1941. bježeći iz Jugoslavije.
Nakon revolucije skoro pola stoljeća su Amerikanci činili sve da sruše islamsku republiku jer je nedemokratska, teokratska i guši ljudska prava. Istovremeno su u savezu sa Saudijskom Arabijom koja je nedomokratska, teokratska i guši ljudska prava. I sa Izraelom koji je osnovan na hiljadama godina staroj mitologiji jedne religije.
Bez obzira što su se američke službe, vojska i politika, intenzivno bavile rušenjem Iranske republike kojoj su nametnute sve moguće ekonomske sankcije, a Izraelu nikad nijedna (iako je Izrael neuporedivo više od bilo koga prekršio međunarodnih zakona i ignorisao nekoliko stotina rezolucija UN-a), pokazali su kako ne znaju osnovno o iranskoj kulturi i religiji. Ako znaju – tim gore jer je to još jedan dokaz njihove umišljenosti i vjerovanja samo u vlastitu silu. S druge strane, Iran odlično poznaje svoje neprijatelje i spremao se za njihov napad decenijama.
Poseban je primjer siledžijskog ponašanja, neznanja i arogancije Usraela ovaj najnoviji teroristički i divljački napad na Iran (da se poslužimo Usraelu omiljenom kolonijalnom leksikom koju koriste za domicilno stanovništvo kad se pobuni protiv kolonizacije i okupacije).
Ajatolah mučenik
Mučeništvo u tradiciji i vjerovanju šiita je izuzetno važna religijska kategorija. Hamnei je prvi ajatolah mučenik (Homeini je umro od srčanog udara). Imam Hamnei je ubijen u vrijeme ramazana kao i prvi šiitski imam Ali, epitom pravičnosti. Hamnei je ubijen, kao i Husein, zajedno sa članovima svoje porodice.
Ne treba biti ekspert za islam pa da se zna da je navedeno simbolički i suštinski važno za svakog šiita. Kao što ne treba gledati propagandne programe CNN, FOX, BBC, SKY, ili bilo koji njemački ili francuski program na bilo kojem tv kanalu pa da se svojim očima na društvenim mrežama vidi da je mučeništvo Hamneija diglo na noge sve šiite (a i značajan broj sunita), da su demonstracije i ritualni ispraćaji imama ujedinili tragično razjedinjene muslimane od Palestine i Libana do Iraka, Bahreina, Jemena, Pakistana, Egipta… čak i u Mongoliji žaluju.
Milioni Iranaca oplakuju imama mučenika na gradskim trgovima, uprkos bombardovanju Usraela. Imama Hamneija čije će ime odjekivati džamijama, trgovima i domovima dok postoji islam, a to za muslimane znači do kraja svijeta.
Iako je pozvao na promjenu režima, što je bio jedan od razloga rata koje je naveo u prvom obraćanju, američki Kaligula je već drugi dan pokušao uspostaviti razgovore o primirju ali su ga odbili kao pijanac cedevitu. Izvršiš masovan atentat na lidere jedne zemlje, ubiješ 168 učenica i učiteljica jedne škole svojim preciznim oružjem, i onda nudiš razgovore. Nema šta, odlična taktika i vrhunska strategija.
Ali daleko od toga da je bilo ko pijan ili opijen na drugoj strani. Gluho bilo. Imam Hamnei je bio jedina prepreka na iranskom putu ka nuklearnom naoružanju, a fetva protiv nuklearnog oružja koju je izdao više nije na snazi. Neće samo Iran, nego i druge zemlje, posjedovanje oružja masovnog uništenja smatrati strateškim i egzistencijalnim interesom.
Umjesto još jedne farse s pregovorima, umjesto kapitulacije i promjene režima, Iranci su podigli i zavijorili crvenu Huseinovu zastavu osvete i žestoko odgovorili na agresiju Usraela. Borbeni moral je na najvišem nivou.
Iran nije Venecuela, a Iranci nisu isto što i decenijama okupirani i potlačeni Palestinci koji prave oružje od neeksplodiranih usraelskih bombi. Iranci su proizvodili i razvijali raketno naoružanje decenijama, a dronove proizvode masovno kao “Pretis” granate. Iran će se boriti kako su rekli dok ne nanesu trajnu štetu Americi i Izraelu, odnosno do pobjede. Spremni su na žrtvu kakvu Amerikanci i Izraelci ne mogu pojmiti. Teško se boriti protiv onoga ko vjeruje u pravičnost i nužnost svoje borbe.
Rat iscrpljivanja
Logično, Iran je opravdano i racionalno odgovorio napadom na američke baze u Kuvajtu, Iraku, Bahreinu, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i ograničeno u Omanu. To su i najavili da će uraditi u slučaju američkog napada. Odgovorili su na agresiju i direktnim udarima na Izrael.
Iranci se bore za opstanak, protiv kolonizatora i imperijalista. Svojom borbom počeli su i dekolonizaciju svojih komšija na drugoj obali Perzijskog zaljeva. Iako je ponekad predug put od inšala do mašala, prije će se promjena režima desiti u Bahreinu i drugdje nego u Iranu, uprkos saudijskom teroru koji već nasilno guši proteste u Bahreinu kao i 2011. godine. Ali o tom gušenju demokratije neće biti priče u zapadnim medijima niti će se zgražavati bjelosvjetski i lokalni dušebrižnici. Iranci se bore da Iran ne doživi sudbinu Iraka, Libije, Sirije i Gaze.
Iran je eksplicitan i jasan u svojim najavama o nastavku sistematičnih napada na američke baze koje se koriste u agresiji na Iran. Evidentno je da te baze nisu napravljene da štite narode u tim državama već američko-izraelske interese. Oduvijek služe za napade na muslimane, a ne za njihovu odbranu. Iran je gađao i pogađao i hotele u kojima su smješteni američki vojnici evakuisani iz vojnih baza. Tako Amerikanci koriste lokalno stanovništvo i turiste – kao živi štit. To je lekcija za sve domaćine američkih vojnih baza kojih ima preko sedamsto u preko sedamdeset država.
Amerika je fokusirana na odbranu Izraela a zaljevske saveznike prepustila je sudbini. S obzirom na ograničene resurse Amerike u borbi protiv iranskih projektila, protivzračne rakete iz američkih baza u Južnoj Koreji, Tajvanu i Japanu prebacuju se u Izrael. Iran je izabrao najskuplji način ratovanja za svoje protivnike koji mogu ubijati civile, bombardovati škole i bolnice, i uništavati spomenike pod zaštitom UNESCO-a, ali ne mogu dobiti rat koji su započeli. Finansijski kolaps i bankrot su nova imena za poraz u ratu. Moralno su davno bankrotirali.
Cijena ove avanture u vojnom materijalu i ljudskim žrtvama će se tek vidjeti. Oborena su četiri američka aviona i jedan izraelski (F-35, prvi te vrste ikad oboren), pogođeni američki brodovi, uništeni mnogi skupi dronovi, radarski i drugi sistemi ranog upozorenja. Osim sve većih civilnih žrtava koje kao da nikom nisu važne, povećavat će se i broj poginulih američkih vojnika a to neće ostaviti za rat neraspoloženu američku javnost ravnodušnom.
Ekonomske posljedice ovog rata su nesagledive, i na njih Iran strateški računa a prvi će ceh platiti Evropa koja je pružajući bezuslovnu vojnu, političku, medijsku i ekonomsku podršku Izraelu, pa čak i genocidu u Gazi, ostala bez minimuma morala i dostojanstva. I sada, uz časni izuzetak Španije, slijepo slijedi usraelsku agresiju i jedva čeka da se priključi kao vjerni vazal i pokorni sluga. Naći će Amerika načina da se oduži Evropi okupacijom Grenlanda, i neće se time zadovoljiti. A Evropa će moliti Boga i Putina da joj “vrate” jeftine energente. Jer Evropa nema resurse i nikakve neokolonijalne aspiracije je neće spasiti sudbine koju je izabrala.
Iako mediji javljaju da Iran napada i energetska postrojenja, oni su to demantirali i najavili da to neće činiti. Ali će nastaviti sa blokadom tjesnaca Hormuz. Stižu i prve informacije da Izrael provodi false flag operacije i napada energetska postrojenja u Saudijskoj Arabiji i Kataru. Tamošnje su vlasti navodno već uhapsile izraelske sabotere. Žele direktan sukob Saudijske Arabije, Katara i UAE sa Iranom kako bi i oni pored Amerikanaca ratovali za Izrael dok čekaju da se Evropljani uključe.
U međuvremenu Izrael je počeo invaziju na Liban i planira okupirati jug te zemlje kao što je okupirao Siriju. Projekat Velikog Izraela ulazi u novu fazu a suniti vjeruju da nisu sredstvo Izraela u otimačini njihove zemlje. Korumpirani lideri kao da ne vide da će i sami doći na red kad budu iskorišteni. Kao što će i Egipat, Jordan, Saudijska Arabija, Irak i Kuvajt doći na red ako neko ne zaustavi Izrael. Jedini ozbiljan protivnik je Iran i Izrael će učiniti sve da Iran pretvori u Siriju finansirajući razne frakcije i manjine unutar Irana, i ubacujući terorističke grupe. Haos koji sada Izrael kreira u Iranu bombardovanjem i masovnim ubistvima, kao i gađanjem policijskih stanica naročito na zapadu Irana, ima za cilj stvaranje preduslova za bezvlašće i građanski rat.
Epstein Fury
Daleko od Irana, američki predsjednik, potpredsjednik, državni sekretar i ministar rata, nude, svaki na svoj način, razloge u čini se beskrajnim varijacijama na temu zašto su počeli rat i koji su im ratni ciljevi.
Niko ne zna reći koliko će rat trajati. Prvo su kazali nekoliko dana, pa onda nekoliko sedmica, da bi (trenutno) tvrdili da rat neće trajati godinama. Rubio je bio eksplicitan i insistirao da je Amerika ušla u rat jer su imali saznanja da će Izrael napasti Iran, pa s obzirom da su, kako kaže, znali da će Iran odgovoriti napadima na Amerikance izveli su preventivni napad i priključili se Izraelu (!). Osim tog logičkog kurzschlusa priznao je da je Amerika u ratu zbog Izraela. Naveo je i da Iranci proizvode stotinu raketa mjesečno a za to vrijeme Amerikanci naprave samo šest-sedam. Tako je pokušao objasniti prijetnju Irana i nužnost rata iako iz Pentagona tvrde da nikakve prijetnje ni neizbježnog napada Irana nije bilo.
Ministar rata Hegseth, poznat po alkoholizmu i krstaškim tetovažama, je izjavio, suprotno najavama Trumpa na početku rata, da ih ne zanima izgradnja demokratije i da više ne važe rules of engagment, pa se više neće ni pretvarati da su demokratska zemlja ni da ih zanima demokratija naroda koji bombarduju zbog tamošnjih nedemokratskih režima.
Potpredsjednik Vance veli da je ovaj put sve drugačije jer imaju “predsjednika genijalca”. A predsjednik s više entuzijazma priča o zavjesama u Bijeloj kući koje je lično odabrao nego o ratu koji je započeo i američkim gubicima. Zlatnim zavjesama, jer “oduvijek voli zlato”.
Sva četvorica ostavljaju dojam da ne znaju šta rade i šta pričaju. Rubio je govorio suhih usta, kao Nixon u debati sa Kennedyjem. Hegseth bi se najradije potukao sa novinarima, samo da je koju popio. Vance je spreman reći ono što se neko ne usuđuje pomisliti. A američki Neron se fizički i mentalno raspada. Osim što ne zna izgovoriti ime imama Hamneija, laže i baljezga više nego obično. A sve priče i obećanja da će biti predsjednik mira je davno pogazio i uradio sve suprotno od onoga čime je obmanjivao i drogirao svoju bazu.
Na kraju je Satanyahu na američkoj televiziji objašnjavao Amerikancima razloge i ciljeve rata, umjesto da to uradi Trump. Vidi se ko vodi američku vanjsku politiku i ko šalje američke vojnike u rat. Ne treba sumnjati da je Satanyahu spreman da se bori protiv Irana do posljednjeg Amerikanca. Ionako život jednog Izraelca vrijedi kao život četrdeset Amerikanaca, kako je sam svojevremeno rekao.
Adnotatio
Usporedbe Trumpa sa Kaligulom i Neronom u ovom tekstu su možda pretjerane. Iako liči na Kaligulu sudeći po onom što se može saznati iz Epsteinovih dokumenata, u kojima se Trump spominje dva puta više nego Harry Potter u svih sedam tomova istoimenog serijala. Možda je čak i gori od Kaligule s obzirom da je velik broj dokumenata još nedostupan a spominju se silovanja, mučenja, ubistva pa čak i kanibalizam, gdje su žrtve djeca. Kaligula ipak nije postavio svog konja za senatora iako je rekao da će to učiniti. Ali je Trump postavio bivšu Epsteinovu djevojku i nekadašnju escort hanumu da predsjedava Vijećem sigurnosti UN i da na sve lošijem engleskom priča o obrazovanju i pravima djece u ratu, djece koju njen muž sa svojim gazdom Satanyahuom ubija u Iranu i gdje god stigne. Nije baš Trump ni kao Neron, iako je slično narcisoidan i uvjeren u svoje sposobnosti kao Neron u svoj umjetnički talenat. Neron ipak nije zapalio Rim, nije čak ni bio u Rimu kad je izbio požar. Za razliku od Nerona Trump je, umjesto svirati liru, spreman igrati golf nakon što zapali pola svijeta, uključujući i Ameriku.