Visoka gradnja, individualna ložišta i veliki broj putničkih vozila, uz nepovoljan položaj samog grada, najveći su problemi zagađenja.
Problemi zagađenja izvrsno zrcale aktuelnu situaciju u zemlji i činjenicu kakve zapravo političare imamo. Ovog januara je gore nego inače – zagađenje je strašno, a osim Sarajeva i Ilijaša kao najzagađenijih, zrak je veoma opasan i u tuzlanskom kantonu, tu je tradicionalno Zenica, u kojoj Mittal svakodnevno ubija građane poslujući mimo standarda, na koje se obavezao, bez pravih kontrola, a sve vrijeme to se toleriše i dozvoljava, “po zakonu”.
U Sarajevu je situacija ovih dana dramatična. Vlada je proglasila epizodu “uzbune”, a to u stvarnosti znači praktično ništa. Inspekcije ne rade svoj posao pa sve kotlane i individualna ložišta rade punom parom, protivno jalovim i revijalnim odlukama Vlade. Policija je samo dekorativno preko vikenda kontrolisala vozila, uglavnom rutinski, a samo jedno (!) je navodno isključeno iz saobraćaja, a preko četiristo opomenuto. Možda Vlada i policija računaju na savjest građana i na to da će opomena biti dovoljna?
Vlada nam lakonski savjetuje da se ne krećemo, da ne otvaramo prozore, ne palimo svijeće (!), da ne pušimo, da nosimo maske… Da li je Vlada obezbijedila zaštitne maske za sve one koji svoje radni dan provode na otvorenom. Policajce i druge, da li je osigurala maske za đake i koliko? Koliko uopšte ima maski dostupnih u sarajevskim apotekama i prodavnicama?
Predlažu nam odlazak u planine a to podrazumijeva intenziviranje saobraćaja, gužve u gradu i na izlazima iz grada. Postoji li bilo šta što je ova Vlada, i sve prethodne, uradila da zaista utiče na smanjenje zagađenja? Kao što je to činio, naprimjer, Emerik Blum kao gradonačelnik.
Sjetimo se sramne i besmislene akcije Konakovića i njegove tadašnje Vlade koja je na katolički Božić uvela par-nepar da bi ga ukinula za manje od 24 sata, nakon što je vjetar rastjerao smog, a javnosti se “objašnjavalo” kao da je čišći zrak rezultat poteza Vlade, jer je kao mjera par-nepar za dan očistila sarajevski zrak. Ista Vlada sa istim premijerom je objašnjavala i kako to zapravo nije smog već samo magla, i kako su spremni ponovo uvesti drastične mjere kao što je par-nepar ako bude potrebe. Potrebe je bilo ali nikakve konkretne mjere nisu poduzete. Nerad i nesposobnost se maskiraju bezobrazlukom i manipulacijama.
Sarajevo je uvijek patilo gušeći se u smogu. Problem je, još prije pola stoljeća, nastao razvojem teške industrije, ali je rješavan sedamdesetih i osamdesetih godina… uvođenjem plina, trolejbuskog saobraćaja, rješavanjem problema deponija…
Danas za Sarajevo vesla dvoklek bez kormilara Skaka-Forto, a onda smo imali Emerika Bluma. Danas nemamo tešku industriju, bar ne u Sarajevu kao osamdesetih. Izgubili smo industriju ali su nam za talove uvijek spremni SDA neimari sagradili čitav niz građevinskih čudovišta, sva viša od deset spratova. Austro-Ugarska je imala zakon o dozvoljenoj visini zgrada i stroge regulative u tom smislu, jer je slaba provjetrenost sarajevske kotline oduvijek problem. Austrougarski okupator je više mario za čist zrak nego današnji preplaćeni političari, neodgovorni neradnici koji svoju ljubav prema domovini i “patriotizam” pokazuju, pljačkom i nebrigom prema gradu i državi dok zanemareni propadaju.
Zadnji zidani monstrum koji se uzdigao da terorizira Sarajevo je stambena zgrada u Novom Sarajevu sedamdeset metara široka tridesettrospratnica koja je svom širinom orijentirana istok-zapad pa izgleda kao da je neko sazidao i podigao upravo vazdušnu branu, vjetrobran na ruti koja je presudna za provjetravanje. Sada ta brana dodatno onemogućava ionako slabo provjetravanje sarajevske kotline u kojoj je vjetar rijetka i kratka pojava.
Dokle ide čitava stvar sa, uglavnom divljom, visokom gradnjom najbolje ilustrira upravo ova zgrada. U toj zoni se najavljuje izgradnja još velikih zgrada, uključujući i najveću do sada sa četrdeset spratova, a sve je davno pripremljeno čitavim nizom koordiniranih akcija koje su nemoguće bez učešća političara na svim nivoima i na razne načine.
Između ostalog, spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora autora Marijana Kockovića iz 1961. (rekonstruisan 1986.) brisan je sa liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2013. godine uz obrazloženje – “u toku vođenja postupka utvrđeno je da Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora i prve lokomotive ne posjeduje dovoljnu umjetničku i dokumentarnu vrijednost niti jedinstvenost i reprezentativnost da bi se mogao zaštiti kao nacionalni spomenik.” Jedinstven i reprezentativan manevar spletkaroša na domaćoj političko-tajkunskoj sceni. Sve “po zakonu”.
Problem visoke gradnje vidljiv je i golim okom, a viđeno i mjerenja potvrđuju. Opštine Novo Sarajevo i Novi Grad su zagađenije nego Centar i Stari Grad. Upravo u novim opštinama je previše visokih zgrada napravljeno u poslijeratnom periodu, a u tim opštinama živi i najviše stanovnika. Nijedna novonikla zgrada nije naravno sama presudna za povećanje zagađenja visokom gradnjom, ali svi ti objekti zajedno otežavaju ionako teško provjetravanje sarajevske kotilne. Fenomen je bio vidljiv i prošle nedjelje kada je oko podneva u jednom dijelu grada bio lijep i sunčan dan, sa čistim pogledom i odličnom vidljivošću osim ako se pogleda na zapad prema Dolac Malti, Otoci, tamo je vrijeme ostalo nepromijenjeno. Gusti smog, bez sunca.
Uz izmjerene veće vrijednosti zagađenja u novim dijelovima grada, potpuno je jasno da je potreban jači vjetar i da traje duže da bi raspuhao sav smog u sarajevskoj kotlini nego prije dvadeset godina. Divlja visoka gradnje u Sarajevu se nastavlja. Gradnja o kojoj, javna je tajna, lično odlučuje B Izetbegović i decenijama vodi građevinsku SDA hobotnicu.
Osim visoke gradnje, individualna ložišta i veliki broj putničkih vozila, uz nepovoljan položaj samog grada, najveći su problemi zagađenja.
Zagađenje je globalan problem, a situacija u našem okruženju je vrlo slična našoj. Da li tamo planiraju neke akcije ne znam, ali znam da ni akcionog plana, a kamoli strategije, kod nas nema.
Aktuelna Vlada (na odlasku) je imala dovoljno vremena da donese akcioni plan, koji će biti početak borbe protiv zagađenja i put ka razvoju strategije koja mora biti donesena.
Ili će političari čekati da ljudi počnu umirati pa da onda eventualno nešto poduzmu? Aktuelna Vlada je od prvog dana sklona velikim riječima, a ograničenim i skromnim djelima. Sami su svoji najveći obožavatelji i redovno se hvale svojim pregalaštvom.
Pitanje zagađenja je ispit na kojem je pala još uvijek aktuelna Vlada, toga smo svjesni sa svakim udisajem otrovnih čestica i plinova, dok životarimo prepušteni na milost i nemilost neodgovornim političarima, evo, već decenijama. Aktuelna Vlada je padom na ovom ispitu možda izgubila i pravo školovanja dok buduća SDA vlada na ispite kao i do sada neće ni izlaziti.