foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Život u najavi

U Brdu pri Kranju održan je susret na visini, samit da prostiš. EU nam je “odškrinula” vrata koja su do sada, očigledno, bila širom zatvorena. Pitamo se o čemu se zapravo pričalo, iza zatvorenih i otvorenih vrata, sve ove godine kad se govorilo o perspektivama ulaska Bosne i Hercegovine u EU.

Lijepa je EU kao ideja, kao što je bila lijepa ideja Evrope devedesetih. Ali se nama pod srednjovjekovnom opsadom vremenom malo proružnjala ta ideja, kao kad se šminka razmaže pa ljepoticu pretvori u prikazu. Isto ovako su nas natezali i rastezali i devedesetih. Neko bi pomislio, a neko i rekao, čekali su da izginemo, da nas pobiju. Ali, eto, ne dade se. U čemu je razlika politike EU prema Bosni danas i politike prema Bosni devedesetih?

Tada je EU, kao što je to i danas, bila kršćanski klub različitih interesa kojima se u Bosni cijepala dlaka na troje. Sjetimo se uloge Francuske u ratovima devedesetih, posebno u Bosni. Pravosnažno osuđeni ratni zločinac Mladić je francuske oficire kao kerove vezao za bandere, ali to nije smetalo. Ko zna, možda mu je neka obavještajna ptica docvrkutala šta da čini pa da Francuska ništa ne učini. Takve i slične ptice letjele su našim nebom u jatima, kao što lete i danas.

Na granici Evrope maskirani hrvatski policajci batinaju ljude u pokretu. A čuli smo i inicijative o podizanju novih zidova, bodljikavih žica na hrvatskim kapijama Evrope; pokazala je svoje evropsko jedinstvo i zajedništvo, i solidarnost, u prvom valu pandemije kad su opet uspostavljene granice a članice su se okrenule svaka sebi ne mareći za druge, pa su u pomoć Italiji došli doktori iz Kine, Rusije i sa Kube.

EU put nema alternative. Ima – EU stranputica kojom idemo. Mi se kao približavamo a oni se kao primiču, a rezultat je da smo sve dalje. Stojimo u mjestu ali nas drmusaju bez prestanka kako bismo imali osjećaj kretanja. Jedinstven osjećaj.

Bauk kruži Bosnom, bauk Turaka i nepostojećeg komunizma

Ipak, priča se kao da se nešta dešava. Čak i u Bosni i Hercegovini stvari se miču s mrtve tačke. Opozicija u RS-u je digla glavu i opet pokazala svoje ružno lice. Narativ je kao da se sprema Prvi i Drugi srpski ustanak. Spominju se strateški partneri Srbije – Turci, aludirajući na Osmanlije. Citira se Njegoš.

Početnik Stanivuković je ipak malo moderniji. Osim što je vlast, on ne mari za Turke, on se bori protiv “Crvene bande” misleći na Dodika i SNSD bratiju. Da su banda – jesu, da su crveni – nisu. Niti su ikad bili. Dodik je crven kao što je bio crven Milošević. Takvi crveni su uništili crvenu Jugoslaviju, kao što sada Dodik sa svojim koalicionim partnerima Čovićem i B Izetbegovićem uništava Bosnu i Hercegovinu, odnosno ono što je od nje ostalo.

Za opozicionu prvakinju Trivićku je zločinac Mihailović antifašista i prvi evropski gerilac. A u emisiji svrati-Mati-pa-klati reče i osta živa da nigdje u Ustavu ne piše da je Bosna i Hercegovina država. Pametnica, doktorica naukica.

Ustav Bosne i Hercegovine

Član 1
Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet

Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada “Bosna i Hercegovina”, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.

Nema smisla dalje truniti o opoziciji u RS-u. Može neko steći krivi dojam da se bavimo analizom, nije da ne bismo ali se nema šta analizirati. Turci i Crvena banda! Još su samo trebali prozvati Sarumana i Saurona pa da opoziciona epska fantastika bude potpuna. Mordor već imamo.

Dodik kako je krenuo prije će uništiti RS nego Bosnu i Hercegovinu, a zadužio je RS da će građani tog entiteta vraćati dugove generacijama. Nastavlja blefer sa pokušajima da uništi Bosnu i Hercegovinu a sve da sakrije vlastiti kriminal i maskira neizbježni bankrot RS-a. Ali njegovo vrijeme je prošlo, samo ga treba preživjeti. Možda mu je pametno da počne intenzivnije učiti ruski.

Federalni galimatijas

Tako i sdaovci u Federaciji plaše svijet komunjarama. Nije problem što nema ni KP-a ni SK, ni komunista, bitno je da su za sve krive mrske komunjare koje nas pljačkaju već trideset najtežih godina. To što ne postoje manji je problem. Ili su komunjare, titoisti, oni što još uvijek drže Titovu sliku na zidu, kao koalicioni partner B Izetbegovića – Komšić, naprimjer?

Premijer tehničar Fadil između dva sudska ročišta, nastavlja davno započetu rasprodaju i rastakanje svega – čak je spodoba predlagala da Federacija uradi isto, odnosno pokuša isto ono što pokušava RS – da državne šume knjiži kao entitetsku imovinu. A motivi su isti – nema se šta više krčmiti, pa je red došao na preostala prirodna bogatstva, šume, rijeke… Mini hidroelektrane su samo mali dio tog planiranog, i realiziranog, zla, a tu u kadar opet ulazi sdaova mladomuslimanska štetočina Edhem Bičakčić, zloćudni tumor energetskog sektora Federacije. Nezajažljiv je i pohlepan otimač svega bosanskog – izvorni SDA kadar. Arhetip sdaovca.

B Izetbegović je održao ne-znam-kako-se-to-zove-što-je-održao ali je govor održao održavajući se na površini, ali samo u svojoj glavi. Nakon serije budalaština u koje više ni njegov cuko ne vjeruje, onaj kojeg mu je hanumi poklonio nekadašnji i-sutrašnji-ako-zatreba koalicioni partner, izjavio je, pardon, izvalio:

“…i na kraju krajeva, patriote BiH, kojih ima 400.000 u Tuzlanskom kantonu, 400.000 u Zeničko-dobojskom, 400.000 u Sarajevskom kantonu, 250.000 ljutih Krajišnika, patriota iz Srednje Bosne, Hercegovaca. Neće to ići. Može nas uvesti u krize, ali nas pobijediti neće.”

Bakevara, ašićare, sebe zamišlja “u snovima i na javi” kao nekog ratnog vođu za kojim će narod kao krenuti. Računa kalkulant da će njega i njegove ortake što su opustošili ono malo Bosne što je odbranila ARBiH neko braniti; računa trezoraš na sve nas, od novorođenčadi do staraca, da nas baci u oganj i žrvanj “patriotizma” po njegovoj i Asimovoj mjeri. U KS živi oko 400.000 stanovnika, da li to Sin Svoga Oca računa i na djecu i dječiji patriotizam u eventualnom ratu koji se srećom, a ne njegovom zaslugom, neće desiti?

Malo je rastjerao i protjerao Bošnjaka iz Bosne. Ne treba nam rat. Ovu će zemlju tek napustiti mnogi, ako on i stranka mu što je naslijedio od oca ostanu na vlasti. Ne treba još puno. Još jedan mandat i tu će nam biti kraj. Bilo bi utješno da znamo da je na gljivama pa lupeta gluposti, ali ne mislim da pije, on “to ne smije”, on “potpuno trijezan” gluposti valja, a glup nije. Pa šta je onda B Izetbegović?

Srpsko-hrvatska antidržavna koalicija

Iako je u našoj zemlji politička izopačenost udomaćena i rasprostranjena pojava, u političkoj perverznosti fenomen za sebe je podvojena koalicija Čović-Dodik, odnosno HDZ-SNSD. Ponašaju se i zbore slično kao pravosnažno doživotno osuđeni ratni zločinac Karadžić pred početak rata – ili će biti kako mi hoćemo ili će biti rat. A “muslimani ne mogu da se odbrane ako bude rata”. Istina, nema više ondašnje takozvane JNA da zauzme dvije trećine Bosne i Hercegovine pa da zauzeto preuzmu SDSovi pobunjenici, vikend četnici i oni što su pohodili Bosnu radi godišnjeg pomora, silovanja, piromanije i pljačke svega od frižidera do fabrika. Ali nema više ni ljubavi prema Bosni kao početkom devedesetih. Za onu Bosnu i Hercegovinu se vrijedilo boriti. A za ovu?

Još su nam u živom sjećanju šleperi Srbija-transa dok u transu odvoze mašine iz sarajevskih fabrika, aprila 1992. pozdravljajući nas iz kabina sa tri prsta, sa zadovoljnim, pobjedničkim smiješkom na licu. Tako su nacisti, najveći pljačkaši u pisanoj istoriji, “preseljavali” francusku industriju. Vrijeme je pokazalo da nacistima, ni ovim našim domaćim fašistima, ta pljačka nije pomogla. Francuska industrija je mogla imati strateški značaj za naciste u nastavku rata, ali nakon demontaže fabričkih pogona to više nije bila ni sjena te industrije. Tako su i domaći Srbi pljačkali i svoje fabrike, a to su shvatili mnogo godina kasnije kad su u poraću umjesto u Titovim fabrikama koje su otvarane, naprimjer u Prači, Mokrom, Palama… mogli raditi… nigdje. Ostale su stambene zgrade, bezbrojna naselja sagrađena u socijalizmu, a u njima su u stanove protjeranih i pobijenih useljavali novi stanari koji će zajedno sa starim biti bez posla, za vijeke vjekova. Decenije razvoja poništene su za nekoliko mjeseci, a točak istorije se vratio unazad. Ili nazad na livadu s ovcama, ili pak u politiku. Ne samo da BiH, ni njeni entiteti, nikada nisu popravili ratnu štetu već su u poslijeratnoj privatizaciji, pardon, opštoj stranački organiziranoj pljački svih javnih dobara, završili proces nazadovanja i rasturili do kraja ne samo ekonomije već i ekonomske preduslove za budućnost.

I sad Dodik i Čović, i njegov pobočnik i glasnogovornik-marioneta Ljubić, prijete. Čime i kome konkretno prijete ovi kriminalci? Isti kriminalci kao što su bili Karadžić i još jedan osuđeni ratni zločinac Krajišnik – privredni kriminalci iz osamdesetih koji su se svjetini lažno predstavljali devedesetih kao politički disidenti.

Bit je u tome da ova dvolična koalicija zajedno sa bezličnim B Izetbegovićem odgađa bolje sutra, bolji život za građane za neko sutra koje, ako se njih pita, nikad neće svanuti.

Malo sutra

S druge strane Miljacke, sarajevska Gradonačelnica trojne kantonalne vlasti i federalne opozicije, Trojke promjene u najavi, model instra-mayor 2021, najavljuje još jedan, najnoviji projekat u najavi – obnovu bob-staze. Inače, na bob-stazu je po nekim procjenama utrošena trećina sredstava potrošenih na Olimpijadu, a održavanje bob-staze je trošak koji sebi ni mnogo bogatija i razvijenija društva ne mogu priuštiti. Ima se, može se. Ne treba biti malodušan, ne mora se samo gurati bob, može se i sankati, a to je olimpijska disciplina u kojoj smo šampioni svijeta, bez medalje – nasankali su nas više puta nego što nam se sunce ukazalo iznad Trebevića. Gradonačelnica podsjeća na jednog lokalnog marketinškog stručnjaka kada kaže – “Hokej nama treba! Hokej će pokazati ko je metropola”. Bilo bi dobro da grad dobije makar jedno sankalište za preostalu djecu Sarajeva, onu koja sa roditeljima još uvijek nisu otišla da se sankaju ispod sunca tuđeg neba.

Tako realnost boljeg sutra u ovoj našoj jadnoj i jedinoj Bosni i Hercegovini liči na onu poruku iznad šanka u irskim pabovima. „Besplatan viski – sutra.“

I na onu znamenitu scenu – “Vežbamo, kume. Ti ćeš ovo isto da radiš. Samo sutra.”

Malo sutra, Kama Sutra.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi