Zakotrljala se zvanična predizborna kampanja, kao nastavak nezvanične predizborne vrteške. Počela je nova sezona fotošopiranih fizionomija na stubovima, zidovima… gdje god se može bilo šta zalijepiti ili okačiti. Ionako vizuelno zagađeni gradovi postali su galerije neželjenih portreta. Dan izbora je jedini dan u dvije godine kada se nešto i građane pita, a da nekoga zanima odgovor. Stanovnici participiraju u demokratiji samo eventualnim izlaskom na izbore, pa se demokratija i sva demokratska sredstva zaboravljaju do sljedećeg glasanja, izbori su jedini dan kad su građani (eventualno) – građani. U toku je rasprodaja na političkoj pijaci. Na štandovima se prodaju obraz, duša i tijelo, ionako slaba uvjerenja i sumnjiva vjera – sve je na prodaju.
Preletači su blagovremeno preletjeli iz jednog političkog gnijezda u drugo u nadi da će (opet) uloviti neku sinekuru. Kada vidimo u kakvom su stanju država i društvo možemo zaključiti da je u Bosni i Hercegovini svaka politička funkcija sinekura, a svaki političar i svaka političarka (dok se drugačije ne dokaže) su paraziti i krvopije koje poput pijavica i vampira sišu krv naroda ostavljajući leš društva da se raspadne i iščezne. Zauzele su se busije, kupila nova odijela. Svi su začešljani, frizirani, digitalno ondulirani i ošalovani pa izgledaju mlađe i pitomije, ali samo za one kratkog i selektivnog pamćenja što plutaju na površini informacija sastavljajući svoj vlastiti informativni mozaik kao kaleidoskop.
Situacija u društvu je nikad lošija od završetka rata. Ljudi nemaju ni bogdu vjere u budućnost. Masovni odlasci iz zemlje, možemo ih zvati egzodus ili bježanija, nedvosmisleno to potvrđuju. Bosna i Hercegovina je nasmrt bolesna od nekoliko teških bolesti, a osim karcinoma takozvanih nacionalnih moralno izopačenih stranaka, odlaze mladi i oni već situirani. Bježe od korupcije, opšteg lopovluka, beznađa. Bježe od nepravde.
I za ovaj izborni ciklus “smišljeni” su slogani i priče da djeluju kao opijum, kao sredstvo zaborava, da izbrišu sve ono više puta obećano a nikad ispunjeno. Koliko puta su obećali toliko puta su i slagali, ne trepnuvši. Dugo i tragično iskustvo nas uči – glasače je nemoguće dovoljno potcijeniti. Ne treba očekivati da će se svi glasači sjetiti svih zloupotreba i pasjaluka političara u periodu između prošlih i ovih izbora. Činjenica je da rezultati prošlih opštih izbora u Federaciji nisu implementirani. Vlada nije formirana. Volja građana na izborima nije provedena. Tako je na vlasti do danas ostala ista vlada koja je formirana nakon izbora 2014. Ergo, ako želite opet da imate ne Vladu već Fadilovu raju, onda je dovoljno opet glasati za SDA i HDZ i sve će biti kao i do sada. Nema greške, novi krug istog neumitno slijedi.
U fotografije se nekako možda i može povjerovati – da kandidati i nisu toliko grdni koliko su antipatični, ali slogani ne ostavljaju prostor za nesporazum. Nova ob
Sin Svoga Oca
Na međunarodnoj sceni nema nikog svog, ako ne računamo Muslimansko bratstvo, i Erdoğana koji kao da je svima veći prijatelj nego Bosni. Osim što je Sin Svoga Oca, naslijedio stranku kao polovan automobil, u svojoj predugoj karijeri uništio je i stranku i državu. Slupao kao stari babin auto. Havarija je totalna. Kad je prošli put uletio u Predsjedništvo bazirao je svoj “vizual” na ocu, i plavim očima; bezbeli – neće valjda na nečemu konkretnom od značaja za građane. Sin Svoga Oca nastavlja da nas laže i slikom i tonom – davno je ušao u fazu imitiranja svoga oca pričom, akcentom i bojom glasa, koliko je mogao. Tako je za ovu kampanju osim “očiju” iskoristio i karakterističan babin pozdrav desnom rukom. Jer mit o njegovom ocu je sve što on i stranka njegove supruge imaju za ovu i svaku (gluho bilo) narednu kampanju. Kada vidimo u šta nas je njegov babo uvalio i šta nam je ostavio, naprimjer sina, snahu i totalnu korupciju, ne znam koliko sve skupa ima smisla. Ali avaj, u Bosni je toliko toga besmisleno pa zašto bi jedna stranka i njen predsjednik i njihova kampanja imali ikakvog smisla. Budala i suhih drva nikad neće manjkati, bez obzira na energetsku krizu. Očito je i Sin Svoga Oca svjestan, vjerovatno na osnovu istraživanja, da ime njegove stranke izaziva negativne emocije građana, kao sinonim za prevaru, pa mimo svih standarda na predizbornom plakatu nema imena stranke, čak ni imena kandidata. Njegov plakat izgleda kao da pozdravlja sve naše sugrađane koji zauvijek odlaze iz Bosne. Mada više liči na (trezorski) rastanak pa bi prigodan slogan mogao biti – Toliko od mene.
STOP generalizaciji Hrvata
Njegov vječiti partner u svakoj vrsti političke i moralne korupcije, svakoj vrsti manipulacije (svako svojim) narodom, Skretničar rijeka i Ćiriličar nastavlja igrati sve na jednu kartu, i udarati u isti bubanj. Skoro da je uspio. U nakani. Kao što je uspio uništiti svaku firmu koju je svojom stranačkom rukom dotakao. Razmjere HDZ kriminala moguće je porediti samo sa kriminalom SDA i SNSD-a. Sporazum SDA-HDZ iz Mostara je još jedna aktuelna platforma ove koalicije. Ne treba očekivati da će se, ukoliko ostanu na vlasti, bilo šta promijeniti. Osim što će Bosna nastaviti svoje propadanje, duhovno i materijalno, pa, ko zna, ako se bude pitalo SDA i HDZ i ako oni budu mogli sami odlučivati onda možda neće biti potrebe, a možda ni mogućnosti, za naredne izbore. Da se njih pita, a to vidimo i po tehničkom mandatu Vlade koji traje čitav mandat, ukinuli bi i zakone i izbore samo kad bi mogli, ali (još) ne mogu. Međutim, ono što mogu je da se ponašaju kao da zakoni ne postoje. I dobro im ide, srazmjerno našoj tragediji. B Izetbegović i Čović su neumorni kovači naše nesreće. A kad je o našoj nesreći riječ tu ovaj dvojac bez kormilara i Dildorad udaraju u istu žicu. Ćirličar se pridružio Dildoradu pa izgleda, a slično se doima i aktuelni hrvatski predsjednik, kao iznenada probuđeni ruski “spavač”.
Posljedni put sa strankom na izbore
„Za građansku državu“ poručuje koalicioni partner SDA Željko Komšić koji sa svojom strankom vjerovatno posljednji put izlazi na izbore. Svoju partiju je stavio na aparate koalicijom Petak 13. a to su potvrdili i lokalni izbori 2020. Kako smo i najavili nakon Petka 13. i konačnog razotkrivanja, skidanja posljednje maske Željka Komšića, došlo je vrijeme da na ovim izborima građani isključe DF s aparata i pošalju ovu štetočinsku stranku na smetljište lokalne političke istorije.
Zanemarimo, na trenutak, izdaju ljevice, i koalicionih partnera, građana i glasača – recimo da je došao političke tobe (a nije). Šta to Komšić može uraditi za državu, a posebno za građansku državu, što nije mogao uraditi u prethodna tri mandata? Ili bolje – šta je to za građansku državu uradio Komšić, političko nedonošće Lagumdžije, u svoja tri dosadašnja mandata? Dugih i jalovih 12 godina je primao enormnu platu da bude po vlastitom opredjeljenju samo glasnogovornik pukih želja građana, a da u isto vrijeme zakulisno radi sve što je u njegovoj moći da Bosna i Hercegovina nikad ne postane građanska država, ni Republika koju je zadavio prvi predsjednik njegovog koalicionog partnera SDA. Sve što Komšić predstavlja je jedna velika laž, podjednakih proporcija kao i patriotizam SDA koji nikad ničim stvarnim nije potvrđen, upravo suprotno. Ne može neko voljeti i u isto vrijeme pljačkati i uništavati domovinu. Ili biti pošten i vjerovati u vlastito poštenje a tikve saditi sa sjecikesama, varalicama i kriminalcima. Sve što je SDA mogla učiniti da oduzme budućnost Bosni i Hercegovini – učinila je. Što se može vidjeti ako površno pogledamo stanje u kojem se naše društvo nalazi. Ako govorimo o tome gdje se nalaze naša ekonomija, tužilaštvo i sudstvo, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost… onda svako može vidjeti zašto toliko ljudi tako očajnički želi da pobjegne iz svoje domovine. Glasajte za SDA, HDZ i SNSD ako želite da Bosna nema ni perspektivu ni budućnost, i za Komšića ako ste zadovoljni njegovom praksom i vizijom građanske države po mjeri SDA. Građanska država je mnogima od nas nedosanjani san koji se pretvorio u komšićevski košmar. Građanska država je danas samo mit od kojeg Komšić, i ne samo on, živi godinama kao bubreg u loju, dok građani žive u septičkoj jami. Nije samo Komšić politički pokvarenjak, niti je dovoljno reći da je hulja. Jer kako nazvati onoga ko decenijama lešinari ideju koju je sahranila stranka sa kojom je u koaliciji? Ne znam šta će iko dobiti, osim Komšića i SDA, njegovim četvrtim mandatom u Predsjedništvu i još jednom serijom ničim zasluženih pregolemih plata koje će mu plaćati bosanska sirotinja. Ali znam da će Bosna s njim izgubiti još četiri godine u demagogiji, političkoj hipokriziji i populizmu najgore vrste. Kao što je glasanje za DF isto što i glasanje za SDA, tako je glasanje za Komšića za bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda slično glasanju za B Izetbegovića.
Bizaran je i dugoročni savez SBB-a i SDA. Ta (tajna) veza traje (pre)dugo. I SBB je, kao i DF, u koaliciji sa SDA i HDZ-om. I SBB na ove izbore izlazi sa izgledima poput onih koje ima DF, sa eventualno nešto malo većim šansama da pređe izborni prag. Iako je u novoj fazi ljubav između šefova SDA i SBB-a na distanci, i SBB kao i DF, nakon koalicije Petak 13. trči svoj počasni krug. Osim šuplje priče, sto puta ispričane, nemaju šta da ponude, kao ni DF, pa gravitiraju SDA. Kao i do sada.
Tri u jedan
Sarajevska koaliciona trojka – NiP, SDP, NS – u ovu kampanju ulazi na šinama nove tramvajske pruge u Sarajevu. Trojka je ostala heterogena družina u kojoj se još otvoreno ne podmeće, ali očito je da tu koaliciju ne čine složna braća, a ni sestre. Kampanje trojkaša prate bezidejni slogani koji mogu sugerirati i podjednako bezidejnu politiku, sličnu SDA ali sa iskrenim nijetom, sa razlikom da SDA ne želi ništa osim vlasti, odnosno moći koju vlast donosi, a strateški je važno da ostanu pri vlasti kako bi i dalje držali društvo zarobljenim, a posebno da bi nastavili kontrolu tužilaštava i sudstva i tako zaštitili sebe, kao i do sada, od sudskih procesa za sav kriminal svake vrste u posljednjih trideset najtežih godina. Trojkaši nas uvjeravaju, svako na svoj način, da su upravo oni totalno drukčiji od drugih. Nisu totalno ali su ipak drugačiji i svakako alternativa aktuelnoj nacionalističko-kleptokratskoj vlasti. Sve što oni koji su dugo na vlasti treba da učine da na toj vlasti i ostanu, bez obzira na katastrofalne posljedice svoje vladavine, je da ubijede glasače da alternativa ne postoji.
Ipak, instant hit ove kampanje je vizual NiP-a koji na prvi pogled izgleda kao podvala neprijateljskih botova i trolova. Ispostavilo se da su nipovci sami smislili i napravili fotografiju – nije loša, ali šalje lošu poruku pred izbore. Oko lidera stranke, koji zauzima centralnu poziciju u ovoj à la sopranos kompoziciji, načičkani su saradnici. Karavađovsko svjetlo čini da prizor izgleda kao da zazivaju duhove. Još samo da se drže za ruke i bili bi kao neka sekta. Nipovci su otišli ipak malo predaleko u svojoj predizbornoj provali kreativnosti, ali su barem pokazali inventivnost u pokušaju bez obzira što su se malo zaigrali s naslovnicom Timea. Naša stranka je bez trunke mašte bazirala svoju kampanju na konstatovanju očitog – naša zemlja, naš grad, naš tramvaj, naša lubenica, naš japrak… Ali je Damir Nikšić donio marketinšku svježinu svojim duhovitim video prilozima.
SDP – stranka sumnjive koalicione prošlosti – svoju kampanju u Sarajevu vozi tramvajem kojim vješto upravlja ministar Šteta. To je dovoljna komparativna prednost u odnosu na većinu konkurencije. Druga je stvar to što smo mi toliko puta izvarani, i još niže kao društvo pali, propali, pa nam je veliko kad političar nešto obeća i ispuni, a pregolemo kad političar bilo šta konkretno napravi. Ono što se može rukom pokazati jedini je preostali argument u tridesetogodišnjoj istoriji prevare, izdaje i laži, a to su opšta mjesta domaće politike, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili bilo koju ideološku pripadnost. SDP je stranka kojoj se generalno ne može (previše) vjerovati. Od odlaska Lagumdžije nakon što je uništio ideju socijaldemokratije, a ne samo SDP, i nakon što je kompromitovao samu ideju opozicije, Nikšić kao novi predsjednik nije pokazao niti učinio bilo šta dobro što bi SDP učinilo boljom strankom. Politika i praksa SDP-a je slična politici SDA, ideološki. Benjamina Karić kao da je iz SDA, a ne iz SDP-a. Još bolji primjer je Denis Bećirović, kandidat Trojke za člana Predsjedništva. Bećirović je ne samo stavovima, već i dužinom i uzaludnošću brojnih mandata, parlamentarnim stažom sličan beskorisnim metuzalemima, poput Halida Genjca (SDA). Čist primjer parazita. Niškorist. Pisac otvorenih pisama i politički pirotehničar. Ali, s obzirom kakva je konkurencija, za Sina Svoga Oca je zlatan, jer za razliku od njega Bećirović nije neko ko je na čelu stranke za čije vladavine je ova zemlja doslovno opljačkana i temeljito uništena.
Dugotrajna vlast po definiciji nije demokratična. Jedna od osnovnih ideja, i u klasičnoj i u modernoj demokratiji, jeste (česta) rotacija. U staroj Grčkoj mandati su trajali neuporedivo kraće nego danas i nije bilo mogućnosti da neko ostane dugo na funkciji, da produži jer je dobar u svom poslu. Za demokratiju je promjena vitalna. Zamjenjivost i promjenljivost bilo koga, bilo koje vlasti elementarno je počelo demokratije. Umjesto toga imamo višedecenijsku vlast nacionalnih stranaka i sistem nekažnjivosti – opšta pljačka društva a niko nije odgovoran. Nacionalistička vlast i vladavina koincidiraju sa svim našim nevoljama. Variatio delectat važi i za demokratiju jer promjena je zaista ugodna, ne samo nužna. Mislim na promjenu nabolje. Nek nam je sa srećom. Uzdravlje!