„Ponosan sam na svoje izdajničko djelovanje“, izjavio je Dževad Mahmutović (SDA) zaključujući, samo za svoj račun i za sebe, još jednu aferu u kojoj je bio protagonista. Nakon što je bio suzdržan i u taboru sa „SNSD Bošnjacima“ a nasuprot Bošnjacima koji nisu lutke za glasanje SNSD-a. Propuštena je prilika za veto u Skupštini RS-a a povodom imenovanja nove (Dodikove) vlade, i za pokretanje vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka. Tako je omogućen kontinuitet Dodikove vladavine. Da je „ponosan na svoje izdajničko djelovanje“ izjavio je Mahmutović nakon što je Ustavni sud po apelaciji upravo Mahmutovića odlučio da je imenovanje nove Vlade RS-a neustavno. Iako neustavna, nova Vlada RS-a nastavlja sa radom a Mahmutović nastavlja bacati prašinu u oči Bošnjacima kojima je SDA davno inducirala glaukom lažnog patriotizma i navukla mrenu pljačkaškog nacionalizma.
Ko o čemu SDAovci o izdaji i izdajnicima. „Izdaja“ je omiljena i najučestalija riječ SDAovaca kada govore o ne-SDA Bošnjacima i kritičarima njihovih stranačkih destruktivnih akcija. Kao da je još nešto zaista važno ostalo da se izda nakon svih ovih sa SDA preko trideset najtežih godina. Predugo bi trajalo nabrajanje svih SDA veleizdaja od početka njihovog vakta i uvođenja demokratije, preko islamizacije Armije, davljenja Republike, pljačkaške privatizacije, uništavanja institucija, pa do notorne „Revizije tužbe“. Ovom neželjenom prigodom posvetit ćemo vrijeme i prostor samo Dževadu Mahmutoviću kao ponosnom izdajniku inače nekadašnjem pravnom savjetniku B Izetbegovića. Sin Svoga Oca je sam priznao i „objasnio“ propast pomenute „Revizije“ činjenicom da je (po)slušao svoje pravne savjetnike.
„Ko nas vara nije naš“
Ima li gore izdaje od pljačkanja i varanja svog naroda? Ima li šta gnusnije od varanja i pljačkanja preživjelih Srebreničana?
Dževad Mahmutović je od ranije poznat javnosti, ali je ostao nepoznat organima gonjenja. Učestvovao je u aferi i kriminalu izgradnje hotela „Aura“ u Srebrenici kada je u zajedničkoj ujdurmi sa stranačkim kolegom Edinom Ramićem tadašnjim federalnim ministrom za raseljene osobe i izbjeglice oštetio za milionski iznos Fabriku duhana Sarajevo. Nekada moćnu fabriku će kasnije upokojiti Fadil Novalić kome je pošlo za rukom ono što drugi nisu uspjeli u tri rata i u nekoliko država. Mnoge društveno-političke promjene i ratove je preživjela Fabrika duhana Sarajevo, ali nije preživjela Fadila Novalića i SDA. Sličnu sudbinu su doživjeli mnogi ekonomski giganti. Slično tako nisu preživjeli ni mnogi Bošnjaci, a oni koji jesu – preživjeli su jer su promašeni ili su pobjegli spašavajući živu glavu, ili u rijetkim slučajevima – pretekli su krijući se u trezoru ili „studirajući“ bez polaganja ispita u Zagrebu i Istanbulu.
Kontroverzna saradnja, kako se to kod nas veli, Mahmutovića i Ramića nastavljena je i dodjelom sredstava federalnog ministarstva s Ramićem na čelu a za obnovu povratničkih kuća i naselja u RS-u. I opet, kao u slučaju hotela „Aura“, firmi „Meister“ iz Živinica čiji je direktor i suvlasnik Dževad Mahmutović. Ni poslije mnogih godina nisu pokrenute istrage, što je uobičajeno za SDA vakat.
Edin Ramić je ostao po zlu upamćen ne po rečenim zloupotrebama već po tome što je povratnicima u Srebrenicu prodao zaražene junice (po skoro dvostruko većoj cijeni od nabavne) koje su kupljene novcima građana odnosno sredstvima federalnog ministarstva kojima je Ramić upravljao u maniru tipičnih SDAovaca. Srebreničani su plaćali “samo” 1.500 KM po grlu, što je u okviru “podsticaja” iznosilo dogovorenih 30% od nabavne (prikazane) cijene (3.800 KM). Ispostavilo se, na osnovu informacija Direkcije za indirektno oporezivanje da je nabavna cijena junica bila 835 KM a ne prikazanaih 3.800 KM. Skupe i bolesne junice su uginule, a Srebreničani su još jednom prevareni. Međutim, sve ovo, a to je samo mali dio Ramićevih marifetluka i aferima, ne sprječava Ramića da i danas moralizira i docira iz delegatske fotelje parlamenta Bosne i Hercegovine i da na ime borbe za Bošnjake prima basnoslovnu platu. Kao ni Mahmutovića. Obojica hajruju od građana mjesečno više nego što prosječni Srebreničanin može sanjati da zaradi za godinu, jer u Srebrenici nema posla za povratnike pa nerijetko rade kod komšija u Vlasenici i drugdje kako bi zaradili crkavicu od koje ne mogu sastaviti kraj s krajem. Tako se Ramić i Mahmutović decenijama „bore“ za Srebreničane i njihovu djecu. Nije čudo da povratnici napuštaju Srebrenicu, pa čak i tako da traže političke azile u EU u želji da nađu glavi selameta daleko od Srebrenice, i Bosne i Hercegovine. Samo što ovaj put iz Srebrenice bježe od SDA. Odlaze da se ne vrate.
Na ime Srebrenice u dvadeset poslijeratnih godina prispjelo je oko milijardu konvertibilnih maraka donacija, a SDA koja je sve to vrijeme žarila i palila (donacije) nije otvorila ni pekaru u Srebrenici, doslovno. Da nije bilo poslijeratnih donacija većina Bošnjaka, ne samo u Srebrenici, još bi gledala svijet kroz UNHCR folije, a vozili bi se u doniranim rashodovanim autobusima, kombijima i (u Sarajevu) tramvajima. Šta bi tek SDA radila Bosni i Bošnjacima da se bori protiv njih?
Tako je govorio Mahmutović
Mahmutović je bio svjedok na suđenju ozloglašenom Asimu Sarajliću, „prvom do Bakira“, kako je sam sebe nazivao Sarajlić spominjući B Izetbegovića kome je bio dugogodišnji fikser. Mahmutović je svjedočio da Asim Sarajlić „nije mogao biti uključen u unutarstranački izborni proces bez obzira na funkcije koje obnaša u Stranci (SDA)” . Tako je svjedočio Mahmutović, a svi smo čuli kako je (neželjeno) svjedočio Asim Sarajlić, i šta je i kako o svom uticaju i uključenosti u unutarstranački izborni proces govorio.
Mahmutović je govorio i da SIPA treba “pucati” na Dodika i na one koji ga štite, i da ga uhapsiti mora. Znao je Mahmutović da u tom slučaju neće on ni neko njegov pucati, a znao je i da u slučaju pucanja neće na njega i njegove pucati. Još jedna zamalo potresna priča o tuđem i gloginjama.
Da je SIPA poslušala Mahmutovića, kao prav(n)og SDA stručnjaka, kao onomad B Izetbegović za Reviziju, pale bi mrtve glave a možda bi i do danas padale. U tom trenutku je tako nešto, po mogućnosti krvavo, odgovaralo Dodiku, jer je činio sve da isprovocira koga stigne. A u tišini i polumraku Dodik je dizao stotine miliona kredita sa nekoliko godina grace perioda održavajući socijalni mir i zadužujući one za koje se kao bori i to tako da i njihovi unuci vraćaju dugove i kredite koje je Dodik uzimao da bi ostao na vlasti. U međuvremenu, Dodik je propao ko mudo kroz pidžamu. Bez pucanja. A dugoročno mu ne može ni Mahmutović pomoći.
Ima neka tajna veza
Teško se oteti dojmu da Mahmutović redovno i bez greške djeluje u korist Dodika pomažući mu u odsudnim časovima. Dokle je došlo da se čak i B Izetbegović kao malo distancirao od njega, a znamo da je Sinu Svoga Oca Stranka važnija i od naroda i od države. Izborna je godina a Izetbegović traži dva mandata (!!) i obećava zauzvrat kule i gradove dok palamudi o duplo većim platama i penzijama. Kao da nikad u životu nije bio vlast. Kao da ovaj odavno penzioner sa uredno naplaćenom otpremninom u Parlamentu, nije imao priliku da nešto, bilo šta dobro učini za građane, ili bar za svoj narod. Kao da njegov i ženin mu Fadil Novalić, premijer u dva mandata od kojih jedan u cijelosti tehnički (!), nije drsko izjavio da je eventualno „povećanje minimalnih plata na 420 KM društveno opasno i koči ekonomski rast“. Tada, priije nepunih deset godina, minimalna plata je iznosila 380 KM. Nejse.
Nije ovo sve što se može reći o besprizornom Mahmutoviću, kao što je potrebno nekoliko života da se ispriča sve o Stranci destruktivne akcije i njenim višedecenijskim nepočinstvima. Ali je opet sasvim dovoljno za još jedan kratak prikaz stranke i njenih prvaka i njihov kontinuitet nemorala i kriminala. Jer prevare, laži, smutnja i lopovluk su jedine konstante SDA. Kako stranke tako i velike većine njenih funkcionera. Teoretski, možda postoji i neko čestit da je bio ili još jeste na visokoj funkciji u SDA, ili zahvaljujući SDA, ali takvog trenutno ne vidimo. Asli se izgubio u prevelikoj gomili.