Četrnaestog oktobra prošle godine Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jednoglasno je donijelo odluku i predložilo američkog predsjednika Trumpa za Nobelovu nagradu za mir. Od dvadesetog januara do kraja prošle godine Amerika je pod vođstvom Trumpa, samostalno ili u saradnji sa saveznicima, izvršila 622 bombardovanja koristeći dronove i avione*. Trump je tvrdio da je završio osam ratova, a nije nijedan, ali je u junu pokrenuo Dvanaestodnevni rat protiv Irana, usred pregovora, a to je ponovio i ove godine i još se valja u blatu svoje arogancije dok ubija civile. Pregovaralo se o onome što je već dogovorio Obama, a Trump jednostrano poništio još u prvom mandatu. Sada Trump pokušava dogovoriti bitno manje. Slično tome otvara i blokira Hormuški prolaz. Ipak, u sjeni Trumpovog „ludila“, Amerika čini sve da osigura što veću globalnu energetsku dominaciju i monopol. Pa tako uništava energetsku infrastrukturu gdje stigne (Nord Stream I i II, Iran…) ili prisvaja i pljačka resurse.
U međuvremenu je Trump oteo predsjednika Venecuele Madura i njegovu suprugu u mafijaškom stilu i u tradiciji terorističke države, kakva Amerika jeste. U vrijeme Hladnog rata Amerika je u prosjeku dva do tri puta godišnje vršila vojne intervencije, invazije, počinjala ratove ili izvodila državne udare. Nakon sloma Sovjetskog Saveza povećala je svoje terorističke aktivnosti i podigla prosjek na tri do četiri puta godišnje. Samo u ovom stoljeću Amerika je odgovorna za direktnu ili indirektnu smrt miliona ljudi i uništenje nekoliko (muslimanskih) država.
Jedna od rijetkih odluka koju je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jednoglasno i brzo donijelo u prve tri godine mandata je bila upravo ta da predlože Trumpa za Nobelovu nagradu. Podanički mentalitet političara dok parazitiraju eksploatirajući svako svoj narod. Ali to ni izdaleka nije sve.
Nakon što je Predstavnički dom Federacije usvojio izmjene zakona o Južnoj interkonekciji, Zakon je usvojen i u Domu naroda Federacije. Ekspeditivno, kao prijedlog Predsjedništva za Nobelovu nagradu. U slučaju Južne interkonekcije se ugađa trampovcima. Pod plaštom diverzifikacije i energetske sigurnosti, Bosni i Hercegovini će biti onemogućen izbor. U vrlo bliskoj budućnosti nećemo si moći priuštiti jeftini ruski gas, jer ćemo biti obavezni kupovati onaj skupi američki. Slično vrijedi i za naftu. Nju će kao i plin Amerikanci kupovati ili otimati (vidi slučaj Venecuela) i preprodavati siromašnim građanima Bosne i Hercegovine. Od svega što trebamo učiniti na stranputici ka EU, mi smo napravili upravo ono što direktno ugrožava našu energetsku sigurnost i standard.
Ruski energenti su (moralno) „neprihvaljivi“ jer je Rusija napala Ukrajinu i krši međunarodne zakone. Pa ćemo kupovati po većim cijenama od Amerike koja kao poštuje međunarodne zakone i ne koristi vojnu silu. Nažalost, ovo nije vic o glupim Bosancima. Nažalost, ovo je stvarnost, sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine zahvaljujući izabranim političarima koji bi trebali štititi interese građana a čine upravo suprotno. Bezbeli, ni to nije sve.
Ustupanje Mostarskog aerodroma čini se gotova stvar, a postoje indicije da će ovo Vijeće ministara u foto-finišu svog besmislenog mandata dati Amerikancima i Sarajevski aerodrom, pritom sve pravdajući investicijama i ulaganjima. Skoro pa da čovjek pomisli da merhametli Amerikanci sve rade samo za naše dobro. Ako svojim vlastitim građanima ne žele osigurati zdravstvenu zaštitu i bolje plate u korist profita prebogatih pojedinaca, šta tek da očekuju ne-Amerikanci? Sve najgore.
U Bosni i Hercegovini ne postoji domaća politika, sve što je bitno i što nas se tiče saznajemo od stranih političara koji dođu i izdaju saopštenje šta mi trebamo činiti i upoznaju nas sa svojim ambicijama i željama, a naši političari su tu da im te želje ispune. U intermezzu između epizoda u kojima naši materijalno i moralno korumpirani političari izigravaju zlatne ribice svima ko ih na trokuku udicu uhvati, političari se bave sobom, klijentelizmom i raznoraznim lopovlucima, dok sve vrijeme primaju previsoke plate i ne rade ama baš ništa u interesu građana.
Građani, ili bolje stanovnici, su eutanazirani. Stanovnici su masa opijena nacionalizmom. Radnička klasa ne postoji kao društvena snaga ili faktor već samo kao radna snaga, jeftina radna snaga koja radi u strahu od otkaza ili se nada boljoj budućnosti daleko od Bosne i Hercegovine.
***
Prije dva dana obilježen je Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine, iako je osnovana u junu 1992. Teritorijalnu odbranu Republike Bosne i Hercegovine nisu spominjali. Godišnjica Armije koja se borila za građansku, nedjeljivu, suverenu, sekularnu… Republiku Bosnu i Hercegovinu.
U Americi je odlučeno da Bosna i Hercegovina ne bude Republika već političko-pravna nakarada koju čine republika, federacija i distrikt. Iza parole jedna država, dva entiteta, tri naroda krije se jedno veliko ništa. Bosna i Hercegovina je djeljiva jer političari dijele i šakom i kapom strancima sve što sami ne mogu ukrasti. Sekularna nije od kada su otvarani mesdžidi po kasarnama Armije Republike Bosne i Hercegovine koja se jedina borila za sekularnu republiku. Šteta što se i političari koji su naređivali toj Armiji nisu borili za republiku. Nije Bosna i Hercegovina ni suverena jer se ne pitamo ni o čemu. U zemlju ulazi kako ko i kad hoće, slijeću i prelijeću vojni avioni. Dok čekamo da kao uđemo u NATO, u nas NATO ulazi sa svih strana. Nije Bosna i Hercegovina ni građanska jer je podijeljena na tri naroda koje predstavljaju vođe nacionalnih političkih stranaka. U našoj zemlji su sve stranke nacionalne ma kako se zvale i predstavljale. Dok se EU raspada, a i budućnost NATO-a nije izvjesna, domaći političari pričaju o euroatlantskim integracijama ali ne ispunjavaju uslove za ulazak u EU. Paradoksalno, kada bismo ispunili uslove za ulazak u EU, ta nam EU ne bi više trebala. Mi njima ionako nikako ne trebamo.
Ipak nije sve izgubljeno i postoji nada za sve koji mjesečare, fantaziraju i gledaju svijet kroz ružičastu optiku. Vijećnik Naše stranke predložio je projekat koji će preporoditi turizam opštine Stari Grad. Besposleni brainiac je predizborno predložio tramvaj na relaciji Baščaršija – Vratnik. Nije vic. S Vratnika se kad poledi insan jedva sankama spusti, a samo oni najhrabriji se usuđuju stati na ligure. Vidio hud kako u toplom Lisabonu tramvaj vozi uzbrdo, ili u San Franciscu. Do ovog nečuvenog prijedloga nečuveni vijećnik je bio anoniman političar najmanje stranke na vlasti. Biva, tramvaj će omogućiti da se razgleda „turističko blago“ opštine Stari Grad iako se skoro cijelom namaštanom trasom koja vijuga uskim i strmim ulicama većina tog „turističkog blaga“ uopšte ne vidi. Ova provala kreativnosti predizborna je partijska pirotehnika slična onoj njegovog stranačkog kolege, načelnika opštine Centar Srđana Mandića, koji javno raspravlja i fantazira bacajući prašinu u oči građanima o megalomanskoj koncertnoj dvorani a nije sposoban organizirati redovan odvoz smeća dok glavne saobraćajnice stoje raskopane po nekoliko godišnjih doba. Vjerovatno nije nadležan, ali je nadležan za velike projekte koji postoje samo u njegovoj mašti i snovima lakovjernih glasača njegove stranke.
Kako god. Predaće se, prodaće se pojeftino strancima sve ono što političari do sada nisu opljačkali i otuđili. Nama će ostati vožnja tramvajem na Vratnik, koji će se okretati na uskom vratničkom Mejdanu nakon što prođe Vratničku kapiju uzbrdicom kojom se koza pod ručnom penje. Samo što će i taj vratnički tramvaj iz snova Naše stranke trošiti skupu struju. Ipak, ko zna, možda politička mafija proda i Elektroprivredu pa će vratnički tramvaj saobraćati trošeći još skuplju struju.
* ACLED, Armed Conflict Location & Event Data