Šta ono htjedoh reći?
Nacionalističke matrice koje se pokušavaju predstavljati kao konzistente politike ne kreiraju u našem društvu pretpostavke za sadašnjost i budućnost za sve građane. Te nacionalne matrice su uzajamno isključive, a međusobno vitalno zavisne.
Napad iz političkog očaja na Ustavni sud i Ustav Bosne i Hercegovine pokazuje razmjere politike ničega koja se godinama iscrpljuje u pljačkama i zloupotrebama. Nacionalne vođe nastupaju sa pozicija apsolutne legitimacije a svojim kriminalom i rastakanjem društva ne uživaju podršku već prezir. To ih ne sprečava da samouvjereno nastupaju na izborima računajući na glupost, zaboravnost i nepismenost birača. Računica je do sada bila dobra jer na izborima uz glasove svojih političkih i partijskih poslušnika motiviranih ni politikom ni partijom već isključivo vlastitim interesom, dolaze dodatni glasovi mrtvih i polumrtvih koji svako dvije godine ustaju iz grobova i samrtničkih postelja samo da bi glasali i opet nestali. Uz nevažeće listiće, vječnu misteriju izbora u nas! Da li su to listovi onih koji zapravo bojkotuju glasovanje ili su vladajuće produžene ruke na biralištima poništile glasove svojih političkih konkurenata? Sitne i krupne izborne krađe, kontrola medija, papagajsko novinarstvo i još ponešto, demokratski proces u nas čini besmislenim. Uz to većina mladih ne glasa, i kako obično bude – što manje mladih glasa, nacionalisti dobiju više glasova. Međutim, vrijeme prolazi i vidimo da se novi mladi, rođeni i odgojeni u nacionalističkim matricama, okreću narativima mržnje i isključivosti.
Zar savjetnik prvog u Bošnjaka nije javno izjavio da mu je Dodik bolji Srbin od Srbina koji je bio borac Armije RBiH? Da li bi prvi u Bošnjaka dok su Bošnjaci zadnji u svemu, osim u lopovluku, imao i o čemu pričati da ne postoji Dodik, koji mu je uvijek bio najdraži partner? Izetbegović je Dodiku širom otvorio vrata velike vlasti na državnom nivou. Naoružao je B Izetbegović Dodika svim političkim sredstvima da krene u novi isprazni politički rat, bez vojske, bez cilja. Ali će pozajmljeni plamen Dodik vratiti svom političkom bratu Izetbegoviću. Svaki dan će do lokalnih izbora nabacivati jedan drugom na volej lopte i zabijat će golove u zamišljene političke mreže. Sve skupa kako bi se još jednom obmanuo vlastiti narod i izabrala još jednom prošlost umjesto budućnosti.
Čović kao politički kancer nema nikakav politički smisao, ali svoju svrhu nalazi u generalizacijama o majorizacijama Hrvata, a za pokaz generalne majorizacije Hrvata uvijek ima primjer političkog liliputanca koji zamišlja da je div u liku Željka Komšića, bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
Ovo naše konstitutivno strašilo od Bosne, ovaj konstitutivni mutant mora dočekati svoj kraj odsijecanjem sve tri glave odjednom, sve tri glavuše političkog čudovišta koje nas decenijama ubija, truje, teroriše i gura nazad sve dublje u mrak.
Evo i danas su deklarativno na rat spremne ratne kukavice, oni koji su izbjegli vojnu obavezu, kada se krv lila njih nije bilo na horizontu, kada su Bosnom potekle pare, kao iz majčinih grudi mlijeko, ova troglava nerast navalila je na bosanske sise gazeći preko živih i mrtvih. I sada kidišu, ne popuštaju.
Ne treba sumnjati da će Dodik, Izetbegović i Ćović ovu zemlju sa svim njenim konstitutivnim i nekonstitutivnim građanima, bez da se dvaput zamisle, otjerati u rat ako im to zatreba. A sebe i svoje će skloniti na sigurno. Kao i do sada. Živjet će bogato i zadovoljno negdje daleko, a konstitutivna sirotinja će se klati oko svake seoske međe, za svaku tarabu, a onda će neko kao u Dejtonu s viskijem u ruci prekrajati i crtati granice koje će opet prolaziti kroz ulice, domove, bračne postelje. Kasapit će rado Bosnu i njene konstitutivne narode i jedan i drugi i treći nacionalni vođa. Ili četvrti, peti, šesti strani diplomata. Ne treba sumnjati ni da će sva trojica učiniti sve što mogu da ovakvu “Bosnu po njihovom” sačuvaju zbog sebe.
Ako nekad opet sirotinja završi u rovu, na nekoj čuki ili razbucana ostavljena na umoru u šumi, neka se sjeti da su je tu dovele njene bogate vođe. Kukavice, ratni i poslijeratni profiteri. Koji su kako onda tako i danas najglasniji i bjesomučno pozivaju na boj, novu krv, zarad njihovog ostanka na vlasti iz uvijek strogo sebičnih motiva i interesa.
Naravno, u slučaju hipotetičkog rata Bosna ima bitno veće šanse a konstitutivni narodi i entiteti bitno manje izglede nego 1992. Isto tako aktuelne vođe danas imaju velike šanse da sutra završe zbunjeni, kao neki posrnuli diktator kad ga rulja uhvati na ulici.
Šta ono htjedoh reći? Ili ćemo mi zatući troglavu političku ažbahu ili će troglava ažbaha zatući nas, i to tako da se sami zatučemo.
Nacionalizam u Bosni je kao otrov kukute. Kao otrov od kojeg se gruša krv, otrov od kojeg se umire u strašnim mukama.
Ako dočekamo popis naredne godine, dočekat ćemo (možda) i istinu o šteti počinjenoj od strane nacionalističkog trojca, trojajčanih blizanaca. Saznat ćemo da su u miru rastjerali i iz Bosne otjerali možda više nego u ratu. Saznat ćemo da je trećina stanovništva otišla. Ona trećina koja je dovoljno mlada i dovoljno stručna i kao takva snaga razvoja i budućnosti u nekim drugim društvima, osim u našem bosanskom.
Potrojena nacionalistička neman je najefikasniji blok u BiH! Blokiraju sve u BiH osim isplata svojih plata, paušala, naknada za odvojeni život i svega ostalog što su sebi za sve ove godine osigurali i od politike napravili najbolje plaćeni sektor u Bosni i Hercegovini sa minimalnom ili nikakvom odgovornošću i bezbrojnim privilegijama. I dok blokiraju nas i život i procese koji život znače truju nam srce i dušu, svaki dan siju sjeme straha, a to sjeme onda cvjeta novim zlom. I tako se vrtimo u začaranom krugu koji često postane spirala nevolja koja će nas odvesti tamo gdje smo već bili i gdje ne želimo više nikada biti.