Može se iz Bosne i Hercegovine, kao što se može iz Srbije, iz Hrvatske, otići na četiri dana ili četiri mjeseca i ništa se neće propustiti, niti će se bilo šta novo i važno desiti, a svaka nova medijska senzacija je samo još jedna cirkuska vrteška kao spomenik našoj ubijenosti u pojam, izluđenosti, estradizaciji i ispraznom spektaklu.
Dodik sazvao raju da sjednu malo u radno vrijeme u njegov kabinet u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, da popiju po jednu-dvije a obezbijedio je i harmonikaša. I ne bi to bilo ništa neobično ni za Dildorada ni za naše društvo da to nije izazvalo “šok i nevjericu”. Vrijeđa i ponižava i državu i sve nas, provocira. Strašno. Javljaju se bivši branioci kao eto “boba im je falila” da “reaguju”, komentariše se na sve strane.
Pokušavam da shvatim šta je sporno. Dodik je pjevao i ranije, bar je on mislio da pjeva, mene ako pitate – revao je. Baš kao i političar – ni jednu važnu notu ne može iznijeti kako treba. Dobro, do sada je revao uglavnom stojeći pod šatorima, i na stranačkim okupljanjima, a sada pokušava pjevati sjedeći u skupocjenom stilskom namještaju u svom kabinetu u zgradi Predsjedništva. Tako je to kad šatorska subkultura postane mainstream. Nije to od juče već odavno pa se ni ne sjećamo kad nam se to svima skupa desilo.
To je njemu (njegova) Bosna i Hercegovina dala – da može pozirati i izazivati, piti alkohol i pjevati na radnom mjestu. I onda kaže ne valja mu Bosna. Baš je razmažen. Eto, neka okrene i janje, stvarno nije problem. Šta je sve Dodik rekao, koga je sve i šta sve nije uvrijedio i povrijedio, negirao, od srebreničkih žrtava do novog visokog predstavnika, i sve i svakoga između – pa ništa. A kršenje ustava mu je kao disanje.
Brojao je kosti žrtava genocida spinujući da su poluprazni tabuti. Jesu, često se ukopa samo nekoliko koščica, pronađenih na različitim lokacijama, u primarnim, sekundarnim i tercijarnim masovnim grobnicama. U tabutima je dio posmrtnih ostataka ubijenih, a ostale su kosti rasute po bosanskim pejzažima; idličan prizor po Dodikovoj mjeri. Ili kaže da mu smeta novi visoki predstavnik. Stvarno pretjeruje! Ne smeta mu novi visoki predstavnik ni najmanje, jer Dildorad izvodi veće protuustavne budalaštine nego ikad, a ovaj novi visoki predstavnik niskih ambicija se pravi mrtav, kao i famozna prostitutka Evropa. I domaći političari se prave mrtvi, a kad živnu onda se samo koprcaju. Razvaljuje im Dodik matriks, odnosno pseudo patriotsku matricu u kojoj oni kao nešto čuvaju, kao nešto brane, i kao nešto vole, a pokazuju da su sposobni za ništa, jer se sve vrijeme samo ničim bave, pa su jedino tu vještinu savladali, a kad treba nešto da urade, bilo šta, jednostavno to ne umiju.
Nema nikakvog razloga da se građani Bosne i Hercegovine vrijeđaju i ljute zbog Dodikovog ponašanja u jednoj sobi zgrade Predsjedništva. Na tom sijelu za besposlene nije bilo zastave Bosne i Hercegovine, jer od nje Dodik bježi kao đavo od krsta, već je tamo bila neka druga zastava pa neka se vrijeđaju i ljute oni čija je to zastava. Ne sprda se Dildorad sa Bosnom i Hercegovinom, već sa bosanskim Srbima. Ne predstavlja krkan Bosnu i Hercegovinu, već sve čini i govori u ime bosanskih Srba. Oduzima bosanskim Srbima Bosnu i Hercegovinu želeći ih trajno zatvoriti u svom malom feudu u kojem će vrijediti samo njegova pravila i njegovi zakoni. Vladati njegovi ljudi i njegova dinastija. Za vijeke vjekova. A bosanski Srbi su sirotinja kao i druga dva naroda u Bosni i Hercegovini, kao i većina preostalih ostalih. Dok srpska sirotinja gleda kako će sastaviti kraj s krajem, njihovi takozvani predstavnici šenluče u skupim odijelima, naoružani ručnim satovima i cipelama od meke kože. Fino ih je obukla sirotinja.
Tako se ova gomila papaka s kravatama šegači sa onima koji ih plaćaju da sve vrijeme rade ništa, toliko posvećeno da je samo ove godine Dildorad uzajmio pola milijarde maraka, a ko je mjenice kupio i šta je sve u zalogu, ostaje da se vidi. Kamate koje će se morati platiti u jednom obroku 2026. će ubiti RS ko zeca, ako RS do tada ne zatuče Mile sa svojim kafanskim jaranima.
I tako, pjeva Dildorad kao Neron dok propadaju RS i njeni građani. Samo što hudi i ludi Neron nije ni bio u Rimu, niti je mogao udarati u liru i revati kao Dodik dok je sve gorilo, ali eto prišili su mu to zvono pa i sad zvoni kada se spomene mahniti imperator velikih umjetničkih ambicija a malog talenta. Dildorad poput Nerona hoće po svaku cijenu da postane de facto umjetnik. Istina, u vrijeme Nerona biti glumac ili pjevač bilo je zanimanje u rangu prostitucije, a danas je biti političar u bivšoj Jugoslaviji u istom rangu.
A to što nekoga ova nova dogodovština smeta, nije Dodikov problem već njegov cilj. Dildorad se ponaša kao skandalozne pjevaljke ili pjevači. Još samo da snimi kućni video, sve ostalo je već probao, a opet ne ide. Ne miče s mjesta. A to što od njega mnogi naivni očekuju da uradi nešto pametno ili korisno to je njihov problem, možda najveći. Da je Dodik imao humanističke ili altruističke ambicije ne bi bio švercer cigaretama, da je volio i želio Republiku Srpsku borio bi se za nju puškom a ne švercom. Ali jok, Mile je kokošar i secikesa. Kao što bi B Izetbegović bio u rovu a ne u trezoru da mu je bilo stalo do naroda i do Bosne i Hercegovine a ne samo do sebe i svojih. A i Čović ne bi vodio radni logor i ne bi naručivao Bošnjake iz HVO-tamnica da mu se pošalju u fabriku; i danas nas taj ćiriličar i skretničar rijeka, ucjenjuje i maltretira retrogradnim promjenama izbornog zakona. Uvijek ga je pravo zanimalo, što jest jest.
Sva trojica znaju samo da krčme i troše, podjednako su nesposobni da bilo šta stvore jer njihova politička praksa je bazirana na destrukciji, blokadama, podvalama i otimačini. Niko od njih trojice u svojim predugim karijerama nije stvorio ništa a uništili su sve što su stigli, a najtemeljitije svoje narode. Svime što čine i onim što ne čine potvrđuju da nisu narodi konstitutivni već njihovi samozvani lideri i ako lideri neće da bude Bosne i Hercegovine, neće je biti. Bizarna podjela društva na tri konstitutivna naroda rezultirala je svođenjem države na hirove tri konstitutivna pojedinca i njihovih legija.
I ne, nisam gledao snimak Dodika i bratije mu, niti čuo harmonikaša. Dodika sam već imao nepriliku čuti kako pokušava pjevati. Život je prekratak, a muzika prevažna, da bih trošio vrijeme slušajući Dildorada dok se krevelji i arlauče. Dovoljna je bila samo jedna fotografija, a sve se ostalo moglo bez previše mašte zamisliti. Nema smisla slušati Dildorada ni kada priča o kao politici i važnim stvarima, još da ga slušam kako reve. Taman posla.
Dok ne slušam Dodika šta priča i šta pokušava pjevati, svi čekamo da vidimo šta će konkretno uraditi. Možda to i visoki predstavnik čeka. Dok je Inzko godinama bio zabrinut, Schmidt čini se želi ostati anoniman. Nema frajke ni na mapi. Tako je, kako je. Ali ni mi ni on ne znamo šta ćemo dočekati.
Prigodno se sjećam epizode iz života nečuvenog pripadnika Armije RBiH kad je svojevremeno UN general Michael Rose, prijetio da će borbeno intervenisati protiv Armije RBiH, u vrijeme kad nam je bilo najgore. Te večeri Mašinka je sa balkona sa ko zna kojeg sprata solitera u A-fazi, sa svojih 50-ak kila, u potkošulji, viknuo u gluhu noć preko tramvajskih šina do PTT inžinjeringa, tadašnje komande UN-a. Zamijenit ćemo Roseovo ime Dodikovim i citirati mašinca da glasno odjekne u mrak kao one beznadežne noći na Alipašinom Polju, u Sarajevu, pod opsadom, bez struje, hrane i vode. I bez oružja.
Mile! “Šta se čeka?! Kreni, da uđemo u istoriju zajedno!”