Da je sarajevska instant gradonačelnica čudna ptica znali smo od njenog prvog javnog cvrkuta. Ali nakon njenog prethodnika teško je bilo građanima, iako naviknutim da poslije lošeg obavezno dolazi gore, zamisliti da može gore. Slično su očekivali i građani Hrvatske na prošlim predsjedničkim izborima. Nakon HDZ-a došao je SDP, kao što je nakon SDA došao SDP na čelo sarajevske gradske uprave. Za razliku od građana naprimjer Zagreba koji sami biraju svog gradonačelnika, građanima Sarajeva gradonačelnika/cu biraju kadrovici političkih stranaka, potkupljivi gradski vijećnici, razni asimi i slična korumpirana gamad odnosno grupica partijskih povjerenika.
Aktuelna gradonačelnica Sarajeva je na samom početku mandata stavila svima, jasno i glasno, doznanja da ne planira “potrošiti mandat” na tu pravnu borbu, iako je pravnica, da građanima omogući da dobiju svoje pravo i glas, odnosno pravo glasa i direktan izbor. Činjenica da već to vrijedi jednog mandata, a samim tim vjerovatno i reizbora, ne znači nikom ništa. Gradonačelnica je odlučila svoj mandat potrošiti uglavnom na samopromociju. U isto vrijeme, kao njen prethodnik, ignoriše pozive i apele Nacionalne biblioteke za povrat imovine, odnosno povratak Vijećnice njenoj namjeni koju je imala sve dok nije zapaljena – nacionalna i univerzitetska biblioteka. Posljednji dopis, otvoreno pismo NUBBiH-a gradonačelnici je poslao prije 5 dana. Ne iznenađuje da gradonačelnica ne odustaje od korištenja Vijećnice kao njenog privatnog igrališta, slično kao i njen prethodnik.
Gradonačelnica je nedavno ubacila u višu brzinu, vidjeli smo to kad je svojeručno ispisala tekst za spomen-obilježje na Kazanima i u maniru nepokolebljivog demokrate ignorisala sve primjedbe na svoj tekst, da bi prije nekoliko dana katolicima čestitala “kalendar”, nije mogla napisati Božić – pa to je čak i njen prethodnik mogao. Iako zvuči budalasto i bizarno, istinito je. Odmah zatim je prijetnju katoličkoj porodici odnosno incident duševnog bolesnika objašnjavala provokativnom retorikom svog SDP kolege Milanovića.
Što se tiče aktuelne gradonačelnice ona je lice sa naslovnice SDP-a, a što se nas tiče vidjeli smo dovoljno. Ostaje da sačekamo da joj završi mandat, u nadi da će šteta tog mandata za Sarajevo biti što manja. Ipak, teško je od nje očekivati da bude dosljedna, jer nedosljednost je istorija njene stranke, koja bi se mogla samourušiti kao i SDP u Hrvatskoj, čime bismo konačno, završili jednom zauvijek sa lažnom socijaldemokratijom. Istom onom esdepeovštinom kojoj je koaliranje sa nacionalnim strankama osnovna savremena politička inovacija; lagumdžijanizam koji će ih možda koštati budućnosti, isti onaj što krasi i aktuelnog lidera, neokrznutog karizmom, vizijom i bilo kakvom konzistentnom ili bar artikuliranom politikom.
Pitamo se, retorički, zabave čitalaca radi, da li će gradonačelnica uvesti, dosljedno, i za Bajram novi način čestitanja. Nešto kao kalendar šerif mubarek olsun. Jer dobre šale – u vremenu kad ništa nije smiješno – nikad dosta!
Strogo povjerljivo ili preludij za jednu aferu
Novi incident ili uvod u jedan skandal sve bizarnije sarajevske koalicije je EXPO u Dubaiju! Nakon skupštinskog pitanja o EXPO-u, s obzirom na objave u medijima, saznali smo da ne znamo šta se dešava. Svjetlo dana su ugledali dokumenti o planiranim i projiciranim troškovima za EXPO – za koje ministar tvrdi da nisu autentični ni identični pravim troškovnicima – kao i lista desetina stručnjaka koje će kantonalni ministar privrede (NiP) povesti na ekskurziju da malo odmore od svakodnevnih problema i loše klime i još goreg zraka.
Nema potrebe objašnjavati značaj učešća na međunarodnim sajmovima, ali ima potrebe znati koliko to košta građane i šta će građani za to dobiti, prije nego pare budu potrošene. Tačan iznos troškova EXPO-a je nepoznat. Za sada je tajna koliko će građane koštati ova avantura ministra i Vlade. Kao što je tajna, za sada, ko i koliko će biti plaćen, na šta će se novac trošiti, da li su poslovi dodijeljeni agencijama na osnovu tendera, u skladu sa zakonom o javnim nabavkama ili na osnovu direktne pogodbe ministra (i/ili Vlade KS) sa dobavljačem, na osnovu ministrove procjene i preferencija.
Dečko koji obećava
Do sada je Delić ostavljao dojam agilnog i za rad raspoloženog ministra. Ipak, u svom nastupu u Kantonalnoj skupštini ministar Adnan ”znači” Delić je revoltirano i ljutito “objasnio” da su dokumentacija, troškovi i sve ostalo, vezano za EXPO, povjerljivi odnosno poslovna tajna! Eki, poslovna tajna?! Kad jednog dana Adnan “znači” Delić bude imao “znači” svoju privatnu firmu imat će “znači” pravo da sklapa ugovore kakve “znači” želi, a trošenje para građana nije i ne može biti poslovna tajna. Poslovna tajna prestaje tamo gdje počinje javni interes a u interesu je građana da znaju kako se troši njihov novac. Poslovna i slične tajne su drugo ime za netransparentnost. Ne može i ne smije biti tajni u trošenju javnog novca.
To što Adnan “znači” Delić krije troškovnik i sve druge informacije kao zmija noge možda je i veći problem nego koliko sve skupa košta i čemu sve to služi. Blokiranje pristupa informacijama koje interesuju građane neće umanjiti njegovu odgovornosti za način trošenja sredstava ali će umanjiti povjerenje građana. Niti će spriječiti novinare da javnost obavijeste o tome šta ministar i Vlada rade sa njihovima parama. Obećao je Adnan “znači” Delić za skupštinskom govornicom stotine miliona investicija kao rezultat EXPO-a. Ne moramo dugo čekati da prebrojimo koliko stotina miliona je “došlo” u KS nakon EXPO-a odnosno koliko stotina miliona će biti “realizirano“ kako je rekao. S obzirom da se novcem građana privlače investitori, bio bi red da građani znaju o kakvim je investicijama i investitorima riječ jer nije nevažno znati da li će možda investirati u visoku gradnju, ekološki neprihvatljivu industriju ili nešto slično i nepotrebno građanima. Na kraju, i Rio Tinto je investitor.
I nećemo zaboraviti ove najave, kao što nam nije promaklo da je ministar nedavno dvjema aktivističkim organizacijama poslao inspekciju, da ih malo protamburaju. Tako mlad a već siledžija.
NS je sam izabrao poziciju premijera sa jednim ministrom iz svoje stranke u Vladi KS, umjesto da se fokusira na jedan ili dva resora što bi bila razumljiva, ili bar utemeljena ambicija ove stranke s obzirom na kadrovske kapacitete, rejting i izborni rezultat koji uglavnom stagnira već dva-tri izborna ciklusa. Ovako sve ide na račun premijera, sve nipodovštine. Egzibicije, populizam, bahatost, anarhotehnokratiju i ublehe NiP-a će platiti premijer KS odnosno NS. Činjenica da je premijer kantona i lider svoje stranke uticat će na izborni rezultat te stranke odnosno uspjeh te stranke na izborima u direktnoj je vezi sa povjerenjem i rejtingom njihovog predsjednika. Pa će tako politički troškovi kantonalne koalicije biti fakturisani prvenstveno NS-u ali i SDP-u kao što bi i eventualni uspjeh aktuelne vladajuće sarajevske koalicije uticao na njihov uspjeh na predstojećim izborima. Glasači SDP-a i NS-a imaju nešto duže pamćenje i nešto strožije kriterije nego naprimjer glasači i simpatizeri SDA i NiP-a, koji su prosto slijepi od ljubavi za svoje favorite. NiP će potrošiti NS do narednih izbora, potrošit će i SDP ali SDP uvijek ima SDA kao svoju omiljenu tradicionalnu koalicionu opciju.
Ne daj Bože da je neko iz SDA ispričao sve ono što je ispričao Delić o EXPO-u za skupštinskom govornicom i na način na koji je to uradio Delić “znači“ ministar. 18 zastupnika skupštinske većine bi horski graknulo i pretvorilo skupštinu u kokošinjac pričajući o transparentnosti, korupciji i drugim opštim mjestima naše svakodnevnice ali niko od njih nije vidio problem u tajnovitosti projekta EXPO. Pravili su se mrtvi. Većina i vlada se kunu, mantraju i papagajski ponavljaju priče o sebi kao o borcima protiv korupcije i onima koji transparentno upravljaju ogromnim sredstvima siromašnih građana. Kao što je Adnan ”znači” Delić pokazao diktatorske aspiracije, po principu ne mere, ja ne dam i bit će kako ja hoću, ministar ”znači“ Delić je vikend u Dubaiju – a za tu avanturu su svi glasali u Skupštini, što nekima možemo oprostiti jer čini se da nisu znali šta čine – pravdao informacijom da ćemo potrošiti manje nego sve druge države. Prihvatimo to kao istinu jer samo ministar zna koliko će potrošiti novca i zašto, ali istina je također i sljedeće – Kanton Sarajevo nije država, a Bosna i Hercegovina nije kao sve druge države.
Vikend u Dubaiju
Vikend u Dubaiju će, sudeći po indicijama, koštati građane milion-dva dnevno, što pokazuje potpuno odsustvo socijalnog senzibiliteta, pokazuje da su u Vladi gluhi na krizu koja se dešava u državi i društvu odnosno da za njih nema krize. Dugoročno planiraju i “investiraju“, ponašaju se kao da su već pobijedili na sljedećim izborima. Ekskurzija se objašnjava kao pomoć realnom sektoru. Mislimo da su mogli bez previše truda i napora, četiri miliona uložiti direktno u realni sektor jer u realnom sektoru operiraju realni ljudi sa realnim problemima koji jedini znaju šta im realno treba.
Ovakva ekskurzija, za sada obavijena velom tajne, nastavak je eksponencijalnog rasta nepovjerenja građana Kantona Sarajevo u aktuelnu vlast. Uz moto puno htjeli, puno započeli Vlada u ovoj godini, nema baš ništa završeno, za pokazati i za pohvaliti se, kao postignuće i tekovinu prve godine drugog mandata, bilo šta što bi građani mogli potvrditi kao činjenicu i konkretan boljitak. Nešto do sada neviđeno. Da svi vide promjenu nabolje.
Za četiri miliona maraka u vrijeme besparice i totalne krize, svašta se dobro moglo napraviti jer ima bezbroj gorućih prioriteta. Ipak, ne budimo malodušni, ovih nekoliko tričavih miliona potrošenih za “olimpijadu poduzetništva“ u Dubaiju može već sljedeće sedmice, po najavi Adnana “znači“ Delića, “znači“ ministra u Vladi KS, poput čarobnog graha ižđikljati do neslućenih visina pa će zlatna koka EXPO-a umjesto zlatnih jaja nositi stotine miliona maraka. Već od januara možemo očekivati dobrotu, možda ne svih nekoliko stotina miliona odjednom, ali bar po nekoliko desetaka miliona mjesečno, mogu poteći med i mlijeko pa će do narednih izbora, ako ne zlatnom, pošteni građanin KS bar srebrenom kašikom kusati svoju masnu čorbu. U svakom slučaju, zainteresirane građanke i građani će saznati sve o cijeni, hairlijama i efektima EXPO-a do narednih izbora, pa će u skladu s tim napraviti vlastiti izborni izbor.
Kako o EXPO-u ništa nama važno ne znamo, ostaje nam samo da nagađamo. Ne znamo kako i koje agencije su izabrane i šta će konkretno raditi u Dubaiju, i koliko će to koštati, ostaje nam samo da špekulišemo da li je u EXPO ugrađena i nadolazeća predizborna kampanja neke stranke jer po prirodi stvari i po indicijama – angažirane se agencije možda bave i predizbornim kampanjama. Uskoro ćemo vidjeti da li su agencije koje su radile EXPO iste one koje će sljedeće godine raditi kampanju nekoj od stranaka trojke. Moguće špekulacije su brojne. To je još jedna od prednosti transparentnosti u demokratiji – onemogućava špekulacije i čini ih nepotrebnim.
Iskreno, umorni smo od likova i pojava samouvjerenih političara koji se ponašaju bahato insistirajući na vlastitom autoritetu (ne)iskusnih eksperata (ne)dokazanih u praksi. Da li će i ova epizoda biti još jedna tužna štorija o „tuđem i gloginjama“ ili nešto manje bolno, saznat ćemo do izbora. Do izbora imamo pravo na nadu u promjenu kao promjenu nabolje ali na osnovu do sada viđenog nemamo ama baš nikakav osnov da u promjenu nabolje vjerujemo a još manje da je očekujemo.
“Al nema veze, može i gore.“