Nakon hapšenja i pritvaranja kantonalnog ministra Bošnjaka (NS), uhapšen je i državni ministar sigurnosti Nešić (DNS). Na federalnom nivou još nije proferceralo, jer u Federaciji sve behara i sve cvjeta kako Čović (HDZ) kaže, a samo da Nikšić (SDP) ima šta želi – premijersku funkciju, a Konaković (SDA, NiP) i Forto (NS) ministarske fotelje i rekordne budžetske plate u karijeri. Kako bijedan troklek na putu u nigdje.
Ipak i Nikšićeva vlada trku za konje ima. Federalni ministar unutrašnjih poslova, od ranije poznat organima gonjena i dva puta pravosnažno osuđeni kriminalac, Ramo Isak odgovara na svaki Vučićev zov taman kako Vučiću treba, ali Vučiću čini se više ni Bošnjaci ni Hrvati ne mogu pomoći. I Ramo je patriota verbalista. Kao što je Nešić srpski patriota i nacionalista (i šovinista) a optužnica kaže da je pljačkao srpsku sirotinju, a i preživjele i preostale Bošnjake i Hrvate u entitetu RS i šire. Bez obzira o kojem zapjenjenom nacionalisti je riječ, koje tipe i koje fele, u pravilu se ispostavi da se iza razgoropađenog nacionalizma krije najprimitivniji lopovluk i nezajažljiva pohlepa. Ministru sigurnosti je određen jednomjesečni pritvor.
Isti je to Nešić kojeg je Konaković proglašavao najboljim ministrom u Vijeću ministara i za kojeg je rekao da su ga “jedva kroz iglene uši provukli”, iako je dotični od ranije optuživan, i kao Ramo, poznat organima gonjenja. Nešića brani Senka Nožica, za sada neuspješno, a nedavno je izjavila da se “ne osjeća sigurno u državi u kojoj je Nešić ministar sigurnosti.” Čini se da joj se sviđa da se osjeća nesigurno. Ipak, posao je tužilaca da zarade svoje redovne plate i od njih prvenstveno zavisi pravda, odnosno da li će kriminalac završiti kako zaslužuje ili kao slobodan čovjek. Ministra (ne)sigurnosti neformalno i medijski brane parolama da je sve što mu se dešava samo napad na Srbe, iako su policajci, istražni organi, tužilac i sudinica – Srbi. U međuvremenu mu je opet navodno pozlilo, pa je umjesto u zatvor smješten u sarajevski KCUS, dok pošten i stvarno bolestan svijet čeka sedmicama ili mjesecima na pregled. Tako će u srcu njemu mrskog Sarajeva dočekati Novu godinu, a njegovi pajdaši u zatvoru u Vojkovićima. Dejtonske novogodišnje čarolije!
Lideri i prvaci Trojke se ne osvrću previše na pritvorenog ministra Bošnjaka, ni na srpskog heroja na baterije u futuru drugom – Nešića. Prave se mrtvi dok uživaju na pozicijama i u funkcijama. Neka dobro iskoriste ovu priliku. Možda im je posljednja. Dovoljno je samo da se na sljedećim izborima kandiduje bilo ko normalan kao protukandidat(kinja). Znamo da tražeći normalnog i pristojnog kandidata očekujemo previše. Benjaminu Karić je zamalo pobijedio antipatični Bandić (SzBiH). Lokalno, i Mandić (NS) i Karić su dobili izbore jer su im protukandidati bili zastrašujuće gori od njih, ali to Karićku i Mandića nije učinilo dobrim. U suprotnom stvari bi izgledale drugačije. Što ne znači da nakon sljedećih izbora neće. Vjerujemo da hoće i da treba. Osim ako bude kako je do sada uvijek bilo u začaranom dejtonskom vilajetu.
Protiv Karićke je podnesena krivična prijava u vezi s organizacijom dočeka Nove godine u Sarajevu prije nego je Nova godina dočekana. Gospođa udvostručila iznos budžeta od prošle godine koji je takođe bio skoro dvostruko uvećan u odnosu na prethodnu, a u oba slučaja posao su dobile novoosnovane kompanije, a na bazi ugovora o ekskluzivnosti što je prevara samo po sebi, jer većina takozvanih ekskluzivnih ugovora koje je Gradska uprava prihvatila povodom nastupa na dočeku Nove godine je izigravanje zakona. Skoro nijedna agencija u posljednjih sedam godina nije ni prije (a ni poslije) zastupala te izvođače, posebno ne ekskluzivno. Te su agencije samo u Sarajevu ekskluzivno zastupale te izvođače i samo 31. decembra. Ovaj prevarantski model direktne pogodbe za izbjegavanje tendera uveli su tadašnji gradonačelnik Abdulah Skaka (SDA), danas dobro poznat organima gonjena, tužilaštvu i sudstvu, i kantonalni premijer Dino Konaković tada prvo grlo SDA, vođa stranačkih jurišnika i kadrovski miljenik supruge Sina Svoga Oca.
Ipak, građani neće dobiti za doček Nove godine ono što su mimo svoje volje svojim parama preskupo platili. Naime, DJ je otkazao nastup što čitav (ekskluzivni) ugovor o dočeku Nove godine čini pravno spornim. A kako to da koncert Severine (i DJ-a kojeg nema) u Sarajevu košta pet puta više nego koncert Severine u Splitu (?!) valjda će neko pitati bivšu gradonačelnicu na tom ročištu. Za te pare građani Sarajeva i svi gosti – od kojih vjerovatno niko neće doći u Sarajevo samo zbog koncerta Severine, da vidi program bezbroj puta viđen u svakom gradu, varošici, kasabi i selu na ovim prostorima – s tim budžetom, mogli su imati zaista ekskluzivan program, a ne ekskluzivnog organizatora. I birati ko će nastupati u Sarajevu, birati svjetska imena, jer to je ekskluzivan program i to privlači turiste i eventualno donosi prevagu o tome gdje će i kako neko provesti novogodišnje praznike. A ne po ko zna koji put gledati i slušati toliko puta viđene izvođače za basnoslovne honorare, uz dužno poštovanje prema svim izvođačima kao profesionalcima. Sarajevo je za vrijeme Trojke, a zahvaljujući SDP-u i Benjamini Karić, postalo destinacija za rekordne novogodišnje honorare. Kao da smo Dubai, ta tiha čežnja, opsesija i patnja nipovaca i njihov neostvarljiv san. Srećom propadaju, pa (valjda, ipak) neće (stići) srušiti Skenderiju i napraviti neko građevinsko čudovište, kao da smo jedna od bizarnih državica Srednjeg istoka.
Sadašnji NiP nije daleko odmakao od svoje mladomuslimanske SDA matrice u kojoj Bošnjaci trebaju varati Bošnjake da to ne bi radio neko drugi. Ne bismo da smaramo premoreno čitateljstvo, pa ćemo spomenuti samo posljednji primjer nipotizma. Naime, Nijaz Salamović (NiP) razriješen je dužnosti direktora JKP Rad jer mu je sud nakon potvrđivanja optužnice zabranio obavljanje dužnosti! Salamović je optužen da je zajedno sa bivšim direktorom Željeznica FBiH i drugim saradnicama lažirao radno iskustvo i staž.
Čekajući da se raspadne sarajevska kantonalna vlada odnosno čekajući konačni odlazak Uka (NS) kojem je premijersko mjesto prvo pravo radno mjesto u životu, nadamo se i posljednja javna funkcija ukoliko se neće zaposliti kao sekretar ili vratar svoje male stranke, dok, dakle, čekamo rekonstrukciju kantonalne vlade i da konačno ispratimo ministricu Hota-Muminović (NiP), ostaje pitanje – zašto se ne raspusti Vijeće ministara s obzirom da je omiljeni ministar i kolega Konakovića pritvoren na najmanje trideset dana? Kako ćemo bez ministra sigurnosti ući u novu godinu?!
Sasvim sigurno, sigurnije nego da je Nešić na svom radnom mjestu. Kao što bi nam bilo bolje da se Konaković, Nikšić i Forto nikad u životu nisu bavili politikom. Oni bi bili anonimni a mi bismo imali bar neku šansu. Ovako nas nedorasli, nesposobni i neodgovorni vuku na dno dna, kao i nacionalisti trideset najtežih godina. Duboko u mulj u kojem ćemo se konačno udaviti.