Niz je načina da se putniku nenamjerniku pokaže zemlja i država Bosna, a u dvije slike mogu se vidjeti sav jad i pregolema bijeda domaće politike i odsustva bilo čega što bi pomoglo ugledu države i popravilo položaj njenih građana a pogotovo ne nešto što bi državu i sve nas bolje pozicioniralo na međunarodnom planu. Toliko je dovoljno reći o domaćim političarima. Osim što ih tako skupo i tako dugo plaćamo da ne rade svoj posao u korist građana, povrh toga čine štetu. Na domaćem i međunarodnom planu.
Kod kuće su stvari odavno jasne i neinformisanima – zemlju (i svako svoj narod) su političari opljačkali. Oteli nam sadašnjost i budućnost, kao što su oteli prošlost revizionizmom, bezbrojnim falsifikatima i totalnom korupcijom. Svjež primjer kako se nisko može pasti i kako se efikasno može kompromitovati Bosna i Hercegovina zahvaljujući travestiji neodgovornih politikanata na odgovornim funkcijama jest neobični slučaj ministrice vanjskih poslova Bisere Turković. Ta žena je sporohodajuća ali neumitna šteta od kada je Sin Svoga Oca izveo iz kadrovskog špajza, iz jedne „poveće tegle političkog formalina“, i vratio na scenu. Uz nju je pokušao reanimirati još jednog neuglednog SDA veterana, Nedžada Po Zakonu Brankovića. A sve to nakon lažne kongresne najave o novim, mladim kadrovima (koji su očigledno masovno izbjegli iz SDA, mahom u NiP). To je bio dio velike akcije B Izetbegovića kojom je htio “promijeniti sliku” u vlastitoj stranci. U tome je definitivno uspio, ali ne kako je zamišljao. Upravo suprotno. Počelo je hodočašćem, jer je predsjednik Stranke Svoga Oca prvo obavio Umru, a onda se nastavilo koalicijom petak 13. i rušenjem Vlade KS, uz pomoć Komšića i Radončića, koji su, paradoksalno a savršeno logično u tradiciji domaće političke prakse, srušili vlastitu vladu. SNSD je dobio četvrtog delegata u Domu naroda, umjesto zlatnog ljiljana Slaviše Šućura (SDP), samoproglašena patriotska SDA je izabrala Dodikovog čovjeka, a ne heroja odbrane Sarajeva. Toliko o patriotizmu o kojem u pravilu najglasnije pričaju izdajnici i dezerteri. Usput je Čović dobio sva sredstva za blokadu svega na nivou Federacije.
Sve ovo i još mnogo toga nečasnoga pod izgovorom borbe za državu i u cilju tobožnjeg puta u EU i NATO prema kojima nas vode stranputicama. Dokle smo u posljednje tri-četiri godine dobacili mogli smo čitati u opskurnim non paperima u kojima se raspad i rasturanje Bosne predstavljaju kao gotova i neizbježna stvar. Proizvodnja takvih “dokumenata” ne staje dok traje postizborna histerija uz frontalne, masovne i učestale napade na Visokog predstavnika, koji ponekad ni sam ne zna je li pošao ili došao u ovu zemlju. U svjetlu najave mogućeg kandidatskog statusa za članstvo u EU, pokrenut je novi sukob sa međunarodnom zajednicom, Amerikom i EU, a bez previše ustručavanja odmotava se klupko “ruske veze” i sve češće se čuju glasovi da se Bošnjaci trebaju okrenuti Rusiji, a ne “mrskom” i “trulom” Zapadu. Turska, Rusija, Iran se nameću kao nekakvi saveznici?! Vrijeme za ovaj antikopernikanski obrat nije moglo biti gore, pardon, za njih i neprijatelje Bosne – bolje. Dok se novi svijet formira na naše oči, multipolarna distopija uvodi nas u nove, još dublje globalne podjele i eventualne konflikte, ali najdramatičnije od završetka hladnog rata, i pada Berlinskog zida. Dok su oslobođena i ujedinjena Njemačka, i Evropa, slavile rušenje zida, po našim glavama su padale cigle i zatukle svakoga koga su direktno pogodile. Da ne bude opet po nama dok vjerujemo da smo samo posmatrači, da ne postanemo statisti umišljeni kao protagonisti. Umjesto da se nova geopolitička (pre)slagalica iskoristi za bolje pozicioniranje Bosne i Hercegovine, domaći korumpirani i neobrazovani bogataši – političari čine sve da nam nanesu što veću štetu. Ako je tako, a čini se da jeste, onda su nam upravo oni najveći neprijatelji, i ne samo zato što rade u korist naše štete, i ne samo zato što rade u korist dokazanih višedecenijskih neprijatelja Bosne i Hercegovine.
Slika prva
Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Puna Zdjela Turković je i prije imenovanja na ovu važnu državnu funkciju (u još jednom odsudnom trenutku) napravila promišljenu grešku u diplomatskim koracima kada je, lažno predstavljena kao ministrica vanjskih poslova, zamotana kao nindža otišla u posjetu njenom bratskom Muslimanskom bratstvu. Izvanredna slika i jasna poruka, urbi et orbi. Imala je Bisera tonu bisera u svom skandaloznom i mizernom mandatu.
Slika posljednja
Ipak, završni čin njenog nesagledivo štetnog mandata je sarajevski susret i press konferencija sa ministrom vanjskih poslova Irana. Naravno, u jeku obračuna tog režima sa vlastitim građanima, preciznije građankama. O tome ministrica nije rekla ni riječ. Ali je dala megafon iranskoj propagandi pa je i sama pokušala izvesti diplomatsko-kaskaderski akt na temu Stereotipi i predrasude. Logično, u pokušaju salta, diplomatski okretna i poletna kakva jeste, tresnula je pravo na glavu. Ali nama a ne njoj krv curi na nos. Na kraju se pokrila maramom i pitala novinare kratko (jer “već deset minuta kasnimo na ručak”) i retorički šta bi mislili o njoj da se tako pojavila na press konferenciji. Osim što je to tema koju je davno umjetnički obradio Damir Nikšić, Bisera je u neviđena dama u crnom odorama izgledala (više puta) kao ministrica vanjskih poslova Talibana, a ne neke evropske zemlje, samo što je i to u Biserinom slučaju travestija, ali ne jedino zato što je “talibanska ministrica” oksimoron i paradoks za sebe. I onda nas pita šta bismo mislili o njoj da se sa maramom na glavi pojavila, kao da se nije pojavila ne samo s maramom već kompletnim hidžabom kao ministrica vanjskih poslova naše sekularne i multikonfesionalne domovine. Marama, hidžab ili šeširić samo su rekviziti u predstavi ministrice.
Uglavnom, super nas je predstavljala u svojim rijetkim i kratkim diplomatskim akcijama u svom predugom mandatu. U pravilu je svakim svojim istupom načinila štetu Bosni i Hercegovini i svakoj njenoj građanki i građaninu. Od javnog divljenja Lavrovu preko doniranih hurmi kad su svi donirali vakcine i našeg naroda koji dobro živi jer još nema ko u Americi šatorskih naselja beskućnika pa sve do ovog posljednjeg skandala sa Irancima i davanja međunarodne diplomatske platforme za običnu režimsku propagandu. Ne bilo kakvog režima već onog koji ubija svoje građane dok mirno protestuju. Odsustvo merhameta (navodno bogobojaznog, iranskog) režima prema svojim građanima možemo i mi omirisati i svjedočiti. I domaći režim ubija djecu bjelodano štiteći ubice, jer previše je ubijenih a krivaca, pomagača i ubica – nema. Osim toga, ni Turkovićka ni njen šef, Sin Svoga Oca, kao uostalom ni velika većina domaćih političara, nemaju nikakve za državu korisne veze u svijetu. Naši politički lideri se ne sreću ni jedni s drugima a kamoli da u svijetu imaju nekog svoga. Strane diplomate vide uživo kad ovi dođu da završe nešto što su trebali uraditi domaći političari, a po običaju nisu. Granice svijeta domaćih političara završavaju na granicama Bosne i Hercegovine, eventualno na granicama susjednih država.
U Ministarstvo vanjskih poslova je promptno uposlila svoju familiju, kao lične saradnike ostavljajući ih u miraz budućim ministrima vanjskih poslova ili ministarkama. U ovoj zemlji napravili su najtamniji i najmanji tamni vilajet samo za sebe – da vladaju, i za nas – da robujemo. Kad smo već kod robovanja da spomenemo i onog koji se u naše ime kleo Jedinim Bogom da robovi biti nećemo a lično nas je stavio u lance i bacio u crn i hladan zindan koji je za nas uspio sa našim dušmanima izgraditi. Ubio nam je Republiku, a ostavio dejtonsku nakazu i svoju lopovsku stranku koja se krije iza patriotizma tri decenije, a epilog tog skrivanja je težak položaj Bosne i Hercegovine i neizvjesna budućnost većine njenih građana.
Nego šta bi sa onih pet tona hurmi?
U domeni diplomatije SDA se decenijama ponaša slično kao u ekonomiji, kulturi… sve vidi kao stranačku infrastrakturu pa su se tako, naprimjer, ambasadorske pozicije tradicionalno koristile da se potrošeni kadrovi sklone od očiju javnosti. Šta recimo Skaka i Memić mogu uraditi na diplomatskom planu za Bosnu i Hercegovinu? Ništa osim štete. Istini za volju ni druge stranke nisu bitno bolje. I one ambasadorskim mjestima nagrađuju “nezavisne” intelektualce i novinare.
Ili slučaj Komšić – osoba sa diplomatskim, ambasadorskim iskustvom, četvrti mandat u Predsjedništvu a na međunarodnom planu nema političkih partnera. A tolike godine u međunarodnoj politici. Vanjska politika i poslovi su smisao mandata u Predsjedništvu. To najbolje govori o njegovim dometima i rezultatima u najvažnijoj misiji njegove funkcije. Bećirović nema kontakte ni u Tuzli, a pogotovo ne u svijetu. Ne zna engleski jezik?! O čemu zapravo pričamo? Cvijanović – nju i ne zanima ništa mimo RS-a, niti mimo interesa i ciljeva njenog stranačkog šefa. Nominalno – tri ljevičara. Faktički – tri levata. Toliko o međunarodnim perspektivama Bosne i Hercegovine.
SDA oličena u njenom aktuelnom Predsjedniku, u njega mu ženi, ministrici vanjskih poslova, Fadilu, Asimu… nema budućnost. Tako nema budućnost ni narod ni država za koju se oni kao bore. Evidentno. Možda Osmorka nije zaslužila da bude vlast, ako je iko na političkoj sceni bilo šta (osim robije) zaslužio. Ali SDA je definitivno zaslužila da ne bude u vlasti. Od kada oni vladaju konstantno i nezaustavljivo propadamo. Propadamo kao društvo, i kao država. SDA je zajednički imenitelj naših nevolja. Budućnost bez SDA i bez njenih kriminalaca, krvožednih poslušnika i botova je budućnost u kojoj imamo šansu. Sa SDA nemamo šanse. Ni mi, ni Bosna.