Predizborna kampanja dobija na zamahu, i na razmjerama izjava i obećanja iz sekcije fantazmagorija i budalaština. B Izetbegović je autor nekih od najglupljih izjava u postdejtonskoj Bosni. Veliko je to postignuće s obzirom na konkurenciju. Anamon i stranka njegove supruge svoju kampanju baziraju na mitu o prvom predsjedniku SDA, i na takvom temelju grade svoj predizborni čardak ni na nebu ni na zemlji. Ipak, zna B Izetbegović da to nije dovoljno, pa je dodao malo ratnohuškačke retorike, zna da od rata i huškanja njemu sljeduje huškanje a bosanskoj sirotinji opet rat. Trezoraš, sa ratnim rasporedom i VESom – zemuničar, se prepucava sa starim “ratnim” drugom, saborcem u dizanju tenzija, širenju straha, i izluđivanju svako svog ionako izluđenog naroda, Miletom kao sa kratkim Partnerom, markom cigareta koje je Dildorad švercovao u ratu. Pa se turči kao da iza sebe ima i armadu i narod, a nema nijedno. Dildorad, jedva dočekao asistenciju, prihvata verbalne ratne igre i odgovara istom mjerom. Gdje ga nađe! Kad se ratovalo jedan je bio u trezoru a drugi u švercu. Sad bi oni kao drugo poluvrijeme. Rat – u glavi im bio za vijeke vjekova. Ali to ni izdaleka nije sve. Prije nekoliko dana je u Šerićima kraj Zenice, B Izetbegović napravio predug korak dalje i ušao u zonu smrtnog grijeha.
Tako je Sin Svoga Oca izjavio u još jednoj epizodi iz serije predizbornih lupetanja i rafalanja u maglu bošnjačkog biračkog tijela da je i Bog (tobejarabi) na njegovoj, odnosno na strani SDA.
„Moramo ojačati jezgro oko SDA sa odanim, iskusnim, prekaljenim, vjernim i posvećenim. Jedanaest stranaka se udružilo protiv nas, a iza njih je najmanje još 11 nevidljivih. Nama je dovoljan onaj Jedan jer On pomaže one koji su dobri, koji su skloni praštanju, koji su svjesni, koji ne ostavljaju svoj narod i koji pružaju ruku nakon svega, a mi smo ti.”
Kako je Sin Svoga Oca došao do informacije i zaključka da su on i sdaovci – “ti” – dobri, skloni praštanju, svjesni, ne ostavljaju svoj narod, pružaju ruku nakon svega, nije poznato. Ili ima direktnu telefonsku liniju sa transcendentalnim, ko zna možda je to novi testni proizvod (stranačkog bankomata) BH Telecoma, ili je dobio poruku neposredno od Adžš (tobejarabi)? Ne znam, ali znam da Allah nema druga.
Sinu Svoga Oca, inače samodeklariranom vjerniku, koji se u vjeru i babu kune pet puta dnevno vazda istom zakletvom – moje mi priče, moralo bi biti poznato da “samoća pripada samo Allahu” a za insane je društvo. Ili bar glavešinama IZ koja se u punom kapacitetu uključila u predizbornu kampanju SDA na čelu sa reisom Kavazovićem lično, potvrđujući još jednom da je IZ stranačka filijala o čemu svjedoči i vječno prisustvo SDA pojedinaca, poput Softića i sličnih, u tijelima IZ.
Kult ličnosti prvog predsjednika SDA, koji blago rečeno graniči sa Velikim širkom, su (kakve li ironije) gradili i grade (JNA) komunisti, oni koji su prešli na Islam 92. Takozvani M92 muslimani. Veliki širk je najsmrtniji od svih smrtnih grijeha, najveći grijeh – idolopoklonstvo. Čak je i Poslanik s.a.v.s. najavio da treba očekivati mali a ne veliki širk. I jasno, imao je pravo. Što se vidi i iz datog slučaja. Sdaovci su, sudeći po ovoj izjavi prvog među njima, munafici zamaskirani kao idolopoklonici. Trideset godina kasnije, nakon M92, imamo M22 muslimane koji su zastranili do te mjere da muhabete sa Gospodarom svih svjetova (tobejarabi) kao sa stranačkim haverom (estagfirullah!). Kao da je Tvorac žirant B Izetbegovića i SDA (tobejarabi) pa će na osnovu Njega podići još jedan bespovratni kredit na četiri godine. Bez kamata i bez učešća, logično, kao i do sada. Sva ta blasfemija samo da bi se zadržala vlast. Nalet ga bilo! Načisto su svi pomahnitali. Zar da Allahovu nagradu i milost trampi za dunjalučke perle lažnih vrijednosti. Da im Allah bolju pamet da.
U njega mu žena predizborno plastično podmlađena, mladolikija od slično podmlađene Željke Cvijanović (mada je i Željka dobar posao kod plastičara pred ove izbore obavila), najavljuje skupštinske cirkuse ako bude izabrana, kao druga na listi za Skupštinu KS, a odrekla se mandata u federalnom parlamentu pretprošle godine, navodno zbog posla. Što će reći da do tada i nije baš imala nekog posla kao direktorica sarajevskog Kliničkog centra pa vjerovatno očekuje da neće imati posla na UKC ni u budućnosti, ali hoće imati vremena za novi talas estradizacije i zadrugizacije političke pirotehnike u KS. Rabum je saprelo! Valja nam je gledati, a pogotovo slušati njen iritantni glas i sve što je u stanju izgovoriti. Ne daj Bože!
A da Sin Svoga Oca, i žena mu u njega, ne budu usamljeni u svojim verbalnim egzibicijama – u želji da postignu nekakav Trump efekat, što više pričaju gluposti budale ih više vole, ili šta već, vjerujući da su sluđeni Bošnjaci budaletine, kratke pameti i još kraćeg pamćenja, što će Bošnjaci svakako imati priliku demantirati ili potvrditi na izborima – tu je i Fadil Povalić nosilac liste za Federalni parlament a u isto vrijeme optuženi u Aferi Respiratori. Specifičnost te afere nije samo u desetmilionskom iznosu, već i u specifičnoj težini samog nedjela, koja bi optuženima trebala biti otežavajuća okolnost. Naime, ta se pljačka građana organizovala u trenutku kad smo svi, osim političara, bili u kućnom pritvoru, kad nam je iznad glave visila prijetnja nepoznate bolesti, i u takvoj situaciji ono našlo da krade! I još nam donio kosilice, pardon usisivače, pardon respiratore, duple a neupotrebljive. Da je u Miljacku bacio pare građana bila bi manja šteta jer bi to otvorilo mogućnost da te milione nekad neko nađe. I onda predizborno laže, pardon, kaže Povalić – nikada vas nisam iznevjerio, nikada od vas nisam ništa tražio (jer je sam uzimao), a sad kao hud traži glasove Bošnjaka pa da učini da svi skupa odemo u tri prefine materine. Ipak, treba poštovati presumpciju nevinosti, mada moram priznati da imam šuhu da je Povalić kriv.
Malo Sinu Svoga Oca gluposti, malo smrtnih grijeha, ćafirluka raznih, malo ASIMetričnih rješenja, pa je na sve to uskoro dodao, da sublimira, kako mu neće biti žao kad umre jer je slijedio put svoga oca. Sin Svoga Oca na babinom putu. Može li on išta mimo oca? Može li rečenicu predizbornu sastaviti a da mrtve ne diže? Teško. Teorijski nemoguće, praktično neizvodivo – oboje potvrđeno na žalost i štetu građana Bosne i Hercegovine, odnosno preostalih građana u našoj zemlji. Još jedan mandat i možda će upravo to biti taman onoliko koliko nam treba da nam više ništa ne treba.