Danas je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Samo na papiru, na našu preveliku tragediju. Jer nismo nezavisni. Ni slobodni. Niti se osjećamo sigurno. Od kada nas nacionalisti brane, svi nas tuku.
Nema razloga za slavlje osim što smo još uvijek živi, i što još uvijek nisu svi nezavisni građani zauvijek otišli iz naše domovine, iako je svaki peti građanin Bosne i Hercegovine napustio Bosnu od posljednjeg popisa. Ne odlaze političari, i njima bliski, zavisni. Ostaju ovdje da nas sve skupa čine manje nezavisnima, manje slobodnima.
M. Dodik – nakon što je pokorio i eutanazirao Republiku Srpsku, sada opet maltretira sve građane i izgleda neće se smiriti dok ga neko ne smiri, a ko će ne zna se, ali će neko prije ili kasnije morati. A možda se ipak sam smiri.
B. Izetbegović – vodi komad zemlje, nekadašnje slobodne teritorije kao da je naša domovina njegov granap.
D. Čović – čeka da vidi rasplet pa da se do kraja odredi. Možda je računao na Kolindu kao Predsjednicu, pa je sad ostao bez nužne a planirane podrške za planiranu suludu politiku.
Dvojac samoproglašene patriotske potrojene koalicije – DF i SBB – kladio se na pogrešnog konja u pravom trenutku. S tim da je Ž. Komšić ispao politički glup, a F. Radončić ministar sigurnosti, koji je u ratu sa B. Izetbegovićem dobio važnu bitku upravo tako što je postao ministar sigurnosti; da li će SBB imati političke koristi ili štetu od trojne koalicije, vidjet ćemo već u oktobru. Što se tiče DF-a, ne trebamo čekati oktobar. Znamo da će od oktobra biti na aparatima, a dvije godine kasnije u paketu sa liderom im anamo u njih građani će isključiti aparate, a DF prevara će ostati u sjećanju kao još jedna trauma, kao još jedan ružan san.
Opozicija – ja ne znam šta u Bosni ta riječ znači.
Opozicija je plaćena kao i pozicija, samo imaju manje plaćenika. Opozicija vrijedna pažnje je ona i samo ona koja se će svaki dan svojim djelima dokazivati i pokazivati građanima zašto je bolja od pozicije. To je opozicija! Sve ostalo su samo potencijalni koalicioni partneri i sateliti pozicije.
Za građane bi najbolje bilo, a i najizglednije je kao opcija, da se pozicija sama uništi. Međusobnim sukobima koji obično počinju zbog pohlepe i oholosti. Lopovluk i korupcija kao i sam kapitalizam, po prirodi stvari teže samouništenju. Bahatost također pomaže i otvara nove mogućnosti poželjnih stranačkih međusukoba na poziciji. A ništa bolje ne izazaziva otpore i konfllkte kao bezočna sila i bezobzirna samovolja.
Ostaje i uobičajena demokratska praksa kao mogućnost, u razvijenim demokratskim društvima to je obično prva opcija, a to su građanski protesti i građanski neposluh. Kod nas te elementarne prakse treba razvijati od nule.
Ipak, jedno je izvjesno, nezavisnost Bosne i Hercegovine zavisi i direktno je povezna sa nezavisnošću njenih građana. Nijedna zemlja ne može biti nezavisna i slobodna, ako njeni građani nisu nezavisni i slobodni.
A na kraju ostaje i jedna dilema, jedno pitanje sa samo jednim tačnim odgovorom.
“Da li je časnije u duši trpjeti
Praćke i strele sudbe obijesne.
Ili oružjem protiv mora bijeda,
Dići se i borbom učiniti im kraj?”
Sretan nam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, zemlje ravnopravnih građana i naroda, jer svi mi imamo dvije domovine – jednu u kojoj živimo i drugu koju sanjamo. Neka nam je sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, domovine koju sanjamo, i volimo sanjajući.