Ne volim “čistiti” ispred tuđih vrata, ne samo zato što mojoj avliji treba veliko čišćenje, takvo da se trenutno ne može probiti do ulaznih vrata od smeća i nereda. Ali treba napraviti izuzetak jer je trenutak poseban. Uz to, živimo – vrata do vrata. Avlija do avlije.
Najveći građanski protest u istoriji Srbije – 15. za 15 – bio je kulminacija četveromjesečnih studentskih demonstracija. Stotine hiljada građana Srbije došle su u glavni grad da podrže studente u njihovim zahtjevima, koji još nisu ispunjeni a kako stvari stoje neće ni biti. Iz prostog razloga jer bi to značilo da Vučić i njegovi sljedbenici i saučesnici razotkriju sami sebe i svoju pljačku što je u konkretnom slučaju imalo i smrtne posljedice. Pad renovirane nadstrašnice novosadske željezničke stanice i ubistvo petnaest građana samo je vrh ledenog brijega decenijske korupcije. A naprednjačka devastacija Srbije je proporcionalna njihovom verbaliziranom nacionalizmu i šovinizmu. To što su u međuvremenu (pro)dali “svetinju” Kosovo za međunarodnu podršku nije ništa šta će tek da urade i šta su uradili u paktu sa “Zapadnim đavlom” pa će i prirodna bogatstva Srbije biti raskrčmljena između Kine i EU. Srećom, Rusima ništa od resursa ne treba, pa im je dovoljan negativan uticaj na ovaj dio svijeta, a koji će im omogućiti da proizvode krize u Evropi kad njima zatreba, a uvijek im treba nevolja u tuđoj kući.
Ono što je počelo kao protest studenata završilo se kao buđenje Srbije. Noć ranije građani su dočekali studente u Beogradu, u petak četrnaestog marta. Moglo se vidjeti da društvo prolazi kroz svojevrsnu katarzu. Nezaboravna i veličanstvena uvertira je na kraju bila ljepša od glavnog čina. Dolazak studenata u Beograd je bio svečan kao i širom Srbije kroz koju su marširali proteklih mjeseci i svugdje bili dočekani kao oslobodioci.
Studenti su zaista oslobodioci jer su Srbiju oslobodili okova straha od naprednjačke huliganske represije i terora. U svakoj iole uređenoj i demokratskoj zemlji stotine hiljada ljudi na protestima bi odmah rezultiralo ostavkama i padom vlade koja je u Srbiji davno pala ali je na vlasti ostala, jer ne vlada Vlada već Vučić. Studenti su oslobodili Srbiju od straha, ali je nisu oslobodili od Vučića i njegove mašinerije zla. Za to je potrebno puno više od mirne šetnje. Studenti su ponudili kulturno-zabavni program, otpjevali nekoliko pjesama iz patriotskog repertoara, a zaboravili su da zahtijevaju smjenu vlasti i da to glasno kažu. Nije dovoljna Milanova himna slobode – Ovo je zemlja za nas… – zalud su pjevali. Da je mogla zaustavila bi zlo devedesetih dok smo još svi bili “nevini”. Uostalom, članovi EKV-a zavšili su tragično mladi svoje živote, razočarani. Toliko o pjesmicama i sonetima u borbi protiv zla. Ali ništa nije gotovo dok sve nije gotovo, nije gotovo ukoliko je ovo samo početak a ne kraj.
Vučić je ostao dosljedan vlastitom huliganstvu, pa je mučki napao mirni protest u vrijeme petnaestominutne šutnje i to zvučnim topom (direct energy weapon)! Iskoristio tišinu da ostvari puni efekat! Samo da se zna ko je gazda i da se vidi mali dio onoga na šta je spreman u slučaju da neko pomisli da ga ruši i sruši. A spreman je na sve. Patološki lažov, sociopata koji izgovara najočiglednije neistine a da na trepne, psihopata spreman na zlo kakvo mirni studenti nisu u stanju ni zamisliti, a tek nisu spremni da u razmjere tog zla zaista povjeruju. Nije im zamjeriti. I nama je bilo teško zamisliti i povjerovati sve dok nismo to zlo doživjeli i iskusili na vlastitoj koži.
Srpski psiho je nebrojeno puta poručio – samo preko mene mrtvog! To da ga “moraju ubiti” da bi ga smijenili znači samo jedno – da je spreman učiniti sve, doslovno sve da se to ne desi, a to znači da će pasti mnoge glave građana Srbije i da će se otkotrljati u zaborav prije nego Vučić izgubi jednu jedinu vlas.
Marširali su juče i veterani iz ratova u kojima “Srbija nije učestvovala”. Crvene beretke su “štitile studente”! Kao što su ratni zločinci “štitili Srbe” na ratištima nekadašnje Jugoslavije. Zloglasna 63. padobranska! A crvene beretke zločinačke JSO su prve podržale ćacije i lažne Vučićeve studente u njihovom brlogu pored Skupštine. I oni su, kao i njihov nekadašnji kolega Vučić, u skladu s vlastitom sramnom tradicijom, prvi otvoreno fizički napali građane.
I onda, patetično postrojavanje i naredba “za mnom” bile su dovoljne da se Srbi “rastope” i raznježe. Sporadične kokarde i majice s likovima ratnih zločinaca iz ratova četrdesetih i devedesetih su sklopile mozaik koji se pretvorio u nacionalni kaleidoskop.
Medijski zabavljači i oni sa društvenih mreža poručuju – gotov je! I pjevaju to kao refren pjesmice sastavljene od pustih želja.
Cijeli svijet je vidio koliko je građana protiv Vučića, ali slaba je korist od toga jer “svijetu” Vučić treba ovakav kakav jeste – korumpiran do srži. Uostalom, on je jedini poznati igrač i Zapada i Istoka, i Kine i Rusije, i Evrope i Amerike. Njima će dati sve da ostane na vlasti do smrti, a građanima Srbije neće dati ništa, jer će im uzeti sve da bi to dao strancima, kao i do sada. Savršena formula za opstanak savršenog zla. Pored toga, u Srbiji ga nema ko politički pobijediti, jer opoziciju drži u džepu a oni koje ne kontroliše nisu dovoljni za bilo šta konkretno. Ako slučajno budu na putu da postanu snaga uništiće ih kao i sve prije njih. Tako im i treba, jer nemaju ni hrabrosti ni principa i ne djeluju kao alternativa već kao konkurencija.
Srbija za početak mora shvatiti i prihvatiti da je Vučić utjelovljene zla devedesetih, a veliko je to zlo. I to veliko zlo se učahurilo u vlastitoj kući. Porobilo Srbe, a sve ostale će zloupotrebljavati i maltretirati u skladu s velikim mogućnostima i golemim potrebama. Vučić kao epitom zla koje je rasturilo Jugoslaviju i počelo bratoubilački rat neće otići dobrovoljno s vlasti. Nastaviće da perpetuira svoju vladavinu, i da kontroliše medije, tužilaštvo, sudove, policiju, vojsku, SPC… i sve druge institucije.
Vučić je maligni autokrat i niko ga i ništa neće privoliti na ustupak građanima Srbije. A nakon 15. marta biće još gori, još grublji, još veće zlo i neće trebati dugo da se nova metastaza uoči. Nisu li slike nedićevaca i drugih crnokačketaša što defiliraju pored policije dovoljne? Ili slike policije što štiti te iste i ne hapsi nakon što su poslije protesta lomili noseve mirnih građana? Samo je Vučić (i njegovi teroristi) najavljivao i organizirao nasilje. Kao i paravojne formacija radi činjenja krivičnih djela protiv građana Srbije.
Dovoljne su mu poslušnost i poniznost prema strancima koje će maskirati ispraznom nacionalnom halabukom, pa će tako kao i do sada, s vremena na vrijeme, svakome sve skresati u brk. Vučić ovakav kakav jeste odgovara i potreban je i Zapadu i Istoku, jer boljeg ne mogu ni zamisliti, ni dobiti. A to što je zlo za Srbe i sve druge koji sa Srbima žive i dijele sudbinu nije neko čudo. Nije li to karakteristika svih bučnih nacionalista kleptomana, da prvo zarobe vlastiti narod na zadovoljstvo tog naroda?
Mi smo u Bosni i Hercegovini (još) živi svjedoci nacionalističkog zla. Sada – trostrukog!
Nacionalizam je pseudoideologija za budale. Oni koji se nacijom busaju u prsa su dobrovoljni zatočenici, taoci volonteri tog istog nacionalizma. Njegove prve i posljednje žrtve, na zadovoljstvo svojih “vođa”. I tako evo četvrtu deceniju.
Naprednjaci su došli prevarama na vlast i prevarama se na vlasti održavaju, i neće demokratski otići ni sjahati s grbače naroda.
Vučić je garant nestabilnosti u ovom dijelu svijeta, a sudbina svih nas – vezivanje za mrca.
Juče smo dobili i prvi odgovor na pitanje – da li će sloboda umeti da peva kao što su studenti pevali o njoj? Neće, jer se sloboda prvo treba roditi da bi zapjevala. Ako se rodi, mora zaplakati da bi propjevala. Nažalost, Vučić kontroliše porodilište, a kupio je i babice i doktore. Njegove su i jaslice i obdaništa. Zadaviće slobodu i ako se rodi, i ako proplače. Neće joj dati da zapjeva.
Ipak, sve dok se bore studenti i građani nisu poraženi. Samo su predaja i odustajanje od borbe poraz, i samo tako Vučić konačno pobjeđuje.
#pumpaj_do_slobode