Zubčević: I konje potkivaju, zar ne?

Ovogodišnja pretpraznična atmosfera uoči Dana nezavisnosti protiče u vjerovatno najvećoj političkoj perverziji u posljednjih nekoliko godina.

Dok Milorad Dodik puca iz svih raspoloživih verbalno-političkih sredstava na sve što se politički miče i diše, a ne miče i ne diše sinhronizirano sa Dodikom, samoprozvana patriotska trojka, u narodu poznata kao crna da crnja ne može biti, počinje novi ciklus patriotskih igara, poigravajući se sa najvećim svetinjama i tekovinama kao jeftinim staklenim perlama.

Vođa trojke B Izetbegović krenuo je, sa svojom koalicionom desnicom i ljevicom, na prigodnu turneju četiri preskakaonice i kod svojih omiljenih novinara otišao na razgovor, preskačući najgledanije emisije i najbolje televizijske novinare, a njih ima toliko da se mogu izbrojati na prste jedne ruke i još ostane najmanje jedan prst da se pokaže Izetegoviću.

Znakovito je da B Izetbegović bježi naprimjer od Senada H. kao đavo od krsta, neće da ga Senad pričesti, šta li? U isto vrijeme ide kod Mate Đ, na RTRS. A kod Mate idu oni koji plate da se klate. Naravno da B Izetbegović, poznat po kukavičluku svake vrste, nije raspoložen za roštilj na koji ga Senad domaćinski poziva. U dva mandata, dvije kampanje za člana Predsjedništva, pojavio se B u samo jednoj debati i tom prilikom ga je njegov sadašnji mali od palube, Željkec, prozvao da je rat proveo u trezoru. To je bio prvi put, koliko je nama poznato, da je neko javno rekao koji je VES, zborno mjesto i ratni raspored, imao sin tada prvog u Bošnjaka. Tako su mnogi saznali ono što smo mi u Sarajevu znali oduvijek, da je sin prvog u Bošnjaka raspoređen na formacijsko-borbeno mjesto – trezor, zanimanje – rizničar.

Strankonasljednik Izetbegović preskačući priču o svakodnevnim SDA izdajama i prevarama, priča o napadima Dodika na pravni poredak “ove zemlje” a prvi do njega, kako sam za sebe kaže Asim Sarajlić, potpredsjednik SDA, dugogodišnji “kadrovik” potkiva Muju po mjesecu. Sarajlić je, inače, u vicevima odavno istaknuti karakter sa ozbiljnim šansama da i Muji i Sulji, i Hasi i Husi, (a i Fati) preuzme primat. Sjećamo ga se još iz afere Sarajlić-Zukić kada je sa još jednim kadrovikom Amirom Zukićem “pao” jer je prodavao radna mjesta u javnim preduzećima i ustanovama, sistematski, ali su oslobođeni jer je SDA uspjela ukinuti zakon koji su prekršili.

Evo i jedan vic iz toga vremena.
B: Amire, obećao sam ljudima 100.000 radnih mjesta. Daj, zaposli bar nekoga, nemoj da se brukam.
Z: Ma, bi ja, šefe, ali nema raja para.

Naravno, po zakonu su i zakon ukinuli i svog omiljenog kriminalca oslobodili i iz zatvora izvadili kao kauboji kad oslobode saborca razbojnika. SDA nije dovela konja pod prozor, niti je svezala konja za uže a uže za rešetke zatvorske ćelije, pa “hija!”, baš ko u filmovima Amir Zukić se prašnjav provlači kroz rupu u zidu i utekne zajedno sa svojim oslobodiocima, kandžijajući i mamuzajući konje. SDA je pragmatična, oni jednostavno ukinu zakon. Ha ja! Zahmet je to sa konjima. A i previše je konja pa možda nešto krene kako ne treba. Pa je, tako, Zukić umjesto prašnjav i odrpan izašao iz zatvora kao gospodin-lopov i odmah se sakrio pod neki povelik kamen. Tu i tamo izmili, ali ga nema.

I tako se B Izetbegović odlučno bori za spas Bosne (one u kojoj oslobađa svoje kriminalce kao Zukića, u kojoj iz mrtvih diže po zakonu Brankovića). Naravno, u toj verbalnoj, i samo verbalnoj i uvijek verbalnoj borbi, ide red (lažnog) patriotizma, pa red mrtvog oca, pa red Dodika, pa red slobodno improvizirane šuplje na razne teme, pa sve tako do kraja razgovora.

U isto vrijeme prvi do njega, Asim Sarajlić, spominjući imenom svog šefa B, dogovara novu prevaru, zloupotrebu, ko zna koju po redu u svojoj dugogodišnjoj praksi potkivanja, potkivajući konje ko magarce.

U tom kratkom ali poučnom razgovoru učetvero, saznali smo kako je Abdulah Skaka postao gradonačelnik, pa smo saznali da je “glumac”, Emir H., član predsjedništva SDA i najavljeni novi stari ministar kulture, rekao da je “prazna kultura sva”, što će reći ima radnih mjesta i prostora da “glumac” zaposli koga god treba Sarajlić da zaposli. Saznali smo i to da je Sarajliću “glumac” “dužan” i da “mora”. Da li mu je dužan što je već jednom bio ministar kulture, i u svom mandatu nije prisustvovao na 70% sjednica vlade, tezgarilo se, ili mu je dužan što će opet biti ministar, ili mu je dužan jer mu je sina zaposlio u Predsjedništvu što je “glumac” kako sam kaže proslavio dernekom u centru Sarajeva pijući viski iz flaše go do pasa, ili mora jer mu je završio nešto četvrto, nije ni najmanje važno, važno je da mu je “dužan” i da “mora”.

Saznali smo u tom kratkom ali, kažem, poučnom, naročito poučnom za neuke, razgovoru, i to da se i Bakir uključio, i da će se još uključiti. Saznali smo da “religijska varijanta može u kulturu”. Ukratko, saznali smo svašta, između ostalog i plan rada Ministarstva kulture i sporta u KS, čim to mjesto preuzme “glumac” Emir H. Još jedan samoprozvani patriota (inače, dezerter, izdajnik i kukavica) i glasno samodeklarirani vjernik koji pije viski iz flaše go do pasa između dvije džume, i koji je “dužan” i “mora” vratiti dug SDA kadroviku Sarajliću. Šta je sve ko kome dužan u SDA grupnjaku, to vjerovatno niko više ne zna.

Na turneji četiri preskakaonice B se osvrnuo, klateći se i mlateći kod Mate, i na visoku i divlju gradnju u Sarajevu, spinujući da je i SDA odgovorna, kao da ima još neko osim njih. Svi mi u Sarajevu znamo da je od početka rata do današnjeg dana B Izetbegović bio glavni za sve građevinske poslove u Sarajevu i šire, a naročito u Sarajevu jer se bez njega od devedesetdruge do danas nije mogla napraviti ni trafika a kamoli zgrada od 30 spratova i sa skoro 500 stanova nasred koridora za provjetravanje sarajevske kotline. Ali B sa u njega mu hanumom svoje dane provodi na Poljinama, mirišući ruže vjetrova iznad 300 metara debelog otrovnog poklopca Sarajeva. I Akšamije u njega mu isto dišu najbolji sarajevski zrak, dijeleći između sebe placeve na Poljinama, na isti način kao što su, familijarno, dijelili kvadrate u trezoru, kad je bilo najteže.

Da u svijetu tajni B Izetbegović i Sarajlić ne budu sami tu su i generali. Fikret Prevljak, poznat kao Fikro, je sdaovac kojeg su Sarajlić i Izetbegović izabrali za glavnog SDA kadrovika u sarajevskom kantonu. Fikro inače spada u ono što smo u ratu zvali “ovalni generali”. Dok smo mi iz Sarajeva izgledali iznimno vitko, zgodni kakvi jesmo, kao da su nas prije tri dana pustili iz Manjače ili iz Dretelja, Fikro, uostalom kao i Rasim Delić, i mnogi drugi imali su po tonu žive vage i da je rat potrajao još godinu oni bi se počeli kolutati, umjesto da hodaju. Fikro je direktno kao borac učestvovao u odbrani naročito prvu godinu rata i o njemu, kao borcu, sam čuo samo najbolje. Inače, Fikro je u ratu postao multi-beg, beg s više begluka, Begler-Beg kako mu se zvala ratna firma za uvoz i preprodaju. Naravno, kao sdaovca nije ga promašilo ni odlikovanje Zlatni ljiljan.
Zadnjih osam mjeseci rata proveo sam, odnosno moja jedinica, pod direktnom komandom Fikre kao komandanta 12. Divizije, odn. njegovog pomoćnika, obavještajca, kako propisuje formacija.

Objekat DB (Dobrinja-Butmir), poznat i kao tunel, bio je sa butmirske strane pod njegovom kontrolom, a sa dobrinjske strane pod kontrolom Mutevelije, generala Ismeta Hadžića, koji se takođe spominje u razgovoru učetvero. Kao glas koji ide Fikri. Inače, hadžija Ismet za razliku od Fikre, nije učestvovao direktno u borbama, koliko je nama poznato. Teško je ranjen u toku jedne akcije na Dobrinji, u kojoj sam lično učestvovao. Ranjen je teško ali ne u borbi. Imao je fiksatore i koristio štake do kraja rata pa je sda-miševima iz grada vjerovatno izgledao kao prekaljeni borac. Kao pripadnik SDA postao je i general i dobitnik odlikovanja Zlatni ljiljan. Inače, bio mi je komandant, dvije godine, odnosno moj vod je bio pod njegovom direktnom komandom. Treba biti pošten i reći da je Mutevelija možda zaslužio Ljiljan ne zbog borbe i svojih vojničkih vještina, borbenih ili komandnih, već za organizaciju civilne zaštite koja je na Dobrinji funkcionisala bolje nego bilo gdje u Sarajevu i dala velik doprinos odbrani Dobrinje koja je bila enklava u opsadi Sarajeva, opsada u opsadi. Dobrinja nije pala, ne zbog Mutevelije, ali je ipak on bio komandant ne samo brigade nego i odbrane Dobrinje i to je činjenica.

Naravno, mnogi znani i neznani heroji, branioci Dobrinje, nisu bili bliski SDA pa nisu imali šanse da budu odlikovani, kao Fikro i Mutevelija. Nekima se ni za grob ne zna, a imena su im davno zaboravljena baš kao i njihovo herojstvo. Uglavnom, Fikro i Mutevelija su kontrolisali tunel s obje strane a na taj način i švercovanu robu koja se prodavala u Sarajevu po višestruko većim cijenama. Naravno, istražni organi nikada neće istražiti pljačku Sarajeva i Sarajlija pod opsadom, šverc i lopovluk što je u ratu isto što i izdaja.

Kroz tunel sam prvi put prošao u noći između prvog i drugog augusta devedesettreće. Bili smo među prvim jedinicama koje su prošle kroz tek otvoreni tunel, ako ne i prva. Sjećam se, Mutevelija nas je ispratio pokušavajući govoriti veličajno da nas ko ohrabri ispraćajući nas u skoro sigurnu smrt (zvali smo takve situacije “igra zaloga” u kojoj smo samo mi založeni), jer je Trnovo već palo, i Bjelašnica, ali nam to nisu rekli već smo to saznali kad smo stigli na Mrazište i vidjeli zastavu na repetitoru na vrhu Bjelašnice. Nekoliko dana nakon toga repetitor je srušen i nikada obnovljen.

Prozborio je Mutevelija: Braćo, ako treba da poginete, poginite kao muslimani. Na to je Selva, drzak kakav jeste, a malo i pripit, dobacio: Haj i ti s nama pa pogini ko musliman.
Šuti, ba, Selva, ispod glasa dobacismo Damir i ja. Znajući Selvu, belaj je moguć u svakom trenutku i na svakom mjestu.
Neću, Selvedine mi, da šutim.
Mutevelija: Vi znate da bih ja najradije sa vama ali ne mogu, te podiže štaku u zrak da nas napomene, kao da mi ne znamo kad je i kako ranjen. Selva je nastavio dobacivati, mi se malo smijali i šprdali, a Mutevelija brzo priveo priču kraju, vidno razočaran jer mu se nije primio vaz. Nakon toga, on je otišao svojoj kući, a mi kroz tunel na Igman.

Beskrajne su priče o SDA “patriotama”, o lopovluku i pljački sirotinje pod opsadom u Sarajevu. U Sarajevu koje nije stigao opljačkati Karadžić, ali su to za njega uradili sdaovci, samozvani organizatori otpora koji su se samoorganizirali u pljački Bošnjaka, prvenstveno Bošnjaka. Jer oni ne mogu nikoga pljačkati osim svoj narod. Kao što ih zanima samo ono što je Armija RBiH odbranila. Pa to posmatraju kao svoj ratni plijen. Tako da mogu varati samo svoje i one koji im vjeruju, kao i nas koji im ne vjerujemo.

SDA je i u ratu i u miru tolerirala i privlačila kriminalce, ali je bolje da na ovom mjestu preskočimo tu temu, kao B pljačku i izdaju svog naroda u svojim javnim nastupima. S tim da ćemo se, kako stvari stoje, a naročito kako se kreću, morati u vremenu koje dolazi dotaći mnogih tema i ispričati mnoge neispričane priče.

I tako se B Izetbegović digao da poleti na sve četiri preskakaonice. Govoreći, neuvjerljivo imitirajući oca, da “nijedan pedalj Bosne…”, da će se za Bosnu boriti do kraja, svim sredstvima pa i oružjem ako treba. Eto, ono će se oružjem boriti! Pitam ja njega ovdje i sada do čijega kraja će se boriti, do kraja čega? Kojim oružjem i zašto? Da se borimo da Sarajlić i Zukić po nalogu B Izetbegovića potkivaju i konje i magarce? Da lešinare sjene naših palih saboraca, da suzama naših majki i sestara peru svoje prljave ruke? Da trže našu borbu kao što trže genocid i sve, ali sve, što se tržiti može, jer im nikada ništa nije bilo sveto.

Priča tako Bakir o šeher Banjaluci, i da je ona oduvijek bila bosanska i u pjesmama kao takva opjevana. Vješt u konstatovanju očitog zaboravlja da kaže zašto je zaboravljao da vodi bosansku politiku kad je bio u dva mandata član Predsjedništva. U Predsjedništvu B Izetbegović nije bio predstavnik svih građana, nije predstavljao ni sve Bošnjake, jer je u svojim iznimno rijetkim odlascima u posjetu Bošnjacima u Republici Srpskoj obilazio samo opštine u kojima je SDA jaka ili pobijedila, i to u predizborne svrhe. Niko drugi osim njegovih jataka ga ne zanima. Poput hajduka vjeruje samo jatacima.

B Izetbegović na sve četiri preskakaonice Dodiku zamjera rušenje Bosne iste one Bosne koju on, Sarajlić, Zukić i svi ostali sarajlići i zukići miniraju svaki dan na svakom mjestu, gdje god i kad god mogu.

Za razliku od B Izetbegovića i ostalih sdaovaca koji istupaju u javnosti, Dodik diktira tempo i bira repertoar, svi ostali plešu i pjevaju kako Dodik svira. Za razliku od B Izetbegovića i njegove koalicione ljevice i desnice, Dodik vodi razarujuću ali konzistento razarajuću politiku još od pada aprilskog paketa. I Bosna je nefunkcionalna kako kaže upravo zato što joj na prvom mjestu Dodik ne da da bude funkcionalna, blokadama i stvaranjem sezonskih kriza. I to tako traje godinama. I sada se koaliciona trojka “diže” da ga kao zaustavi.

Kad smo već kod politike, zna li neko neku politiku SDA od osnivanja do danas. Slomih se razmišljajući ali nikako da se sjetim. Možda zato što ih politika ne zanima osim kao sredstvo za pljačku, i sporo i dugotrajno ubijanje vlastitog i samo vlastitog naroda. A možda i zato što im politiku određuju drugi i to tako što B i njegovi SDA poslušnici samo nespremno i jalovo odgovaraju na poteze drugih. Jer u biti njih samo “žito”, kako to Sarajlić u svojoj raji kolokvijalno voli inače reći, zanima. Samo žito, dok Bošnjake goni kroz rešeto i kroz sito.

Ne treba zaboraviti i da je ovo četvrta godina predsjednikovanja Trumpa koji je otvorio sva vrata, sve kapije i sve prozore za sve u političkom i javnom životu. Probali su ga kopirati domaći seljačići, za politiku netalentirani, šokantnim izjavama ali su javnost šokirali samo svojom neinteligencijom i besramnom bahatošću. Za razliku od njih, Dodik prekucavajući na svoj način Trumpa, dominira. I za sada mu, na našu žalost, a Izetbegovićevu sreću, dobro ide.

Koaliciona crna trojka koja je šatro ustala da brani Bosnu nema nikakvu snagu izvan zone teritorije koju je odbranila ARBiH. Ergo, njihov se “patriotizam” odnosi na maksimalno trećinu teritorije Bosne i Hercegovine. B i njegovi koalicioni trabanti nemaju nikakvu realnu snagu protiv Dodika. Oni mu ne mogu ništa. I kad Dodik odluči, ovi će mu, sva trojica zajedno ili pojedinačno, kako i kad Mile kaže, doći i ruku poljubiti. Nije li mu upravo SDA predvođena B Izetbegovićem dala mogućnost i potrebnu većinu da domirnira na državnom nivou i uspješno provode svaku blokadu koju poželi i zatreba?

Ironično je i simbolično da su izabrali Dodikovog čovjeka a ne Slavišu Šućura, legendarnog tenkistu, jednog od slavnih boraca bosanske armije. I upravo na taj način i formalno omogućili još jednu antiustavnu i antidejtonsku krizu. Krizu bez kojeg koaliciona crna trojka nema čime da objasni smisao svog postojanja. Samo sa ovakvim Dodikom B Izetbegović može da prešuti brojna pitanja, između ostalog i ko je ubio Dženana Memića i zašto to još uvijek ne znamo. Pravni poredak u Sarajevu ne ruši Dodik, već SDA predvođena Izetbegovićem, koji je dosljedan kad pomaže Dodiku da blokira institucije, a to se vidi i u javnim istupima njegovog savjetnika Elvisa K. koji takođe preferira ne samo Dodikovce već i samog Dodika, ovaj put u odnosu na jednog drugog borca Armije Igora Stojanovića. SDA je kao u maločemu drugom dosljedna SNSD-u i Miloradu Dodiku i svakoj njegovoj politici, a to što pokušavaju sluđene Bošnjake ubijediti u drugo to je sada već problem lakovjernih glasača SDA koji očito ni ne slute da im je najveći problem u životu SDA i B Izetbegović, a ne SNSD i Dodik.

Uostalom za razliku od B Izetbegovića, Dodik je aktivno pružao otpor i bio opozicija Radovanu Karadžiću u ratu i netom poslije rata, i na taj način dao svoj doprinos odbrani Bosne, sasvim sigurno značajniji nego B Izetbegović iz trezora ili Zavoda za izgradnju Grada Sarajeva.

Koaliciona crna trojka, nema snagu i dovoljan uticaj, kao što smo već rekli, pa onda bespomoćno pozivaju ko mala djeca – “Dodik nas opet tuče” – strance i neprestano izražavaju nadu da će jednog dana međunarodna zajednica dohakati Dodiku. Nadaju se jer oni ne znaju kako da plešu sa Dodikom njegov politički tango, dok mi kao društvo umiremo.

Takozvana međunarodna zajednica, jadnica, naročito Evropa, nikada nije imala jedinstvenu politiku u Bosni i Hercegovini, pa ni u regionu. Ni prije rata, ni u ratu, a ni poslije rata. Građani su jedini koji sve vrijeme plaćaju sve cijene. Međunarodna zajednica je dejtonskim mirom stvorila platformu za državu Bosnu koju su od te platforme političari napravili po svojoj mjeri. A to je država kao sredstvo vječne vlasti i beskrajnog bogaćenja, maksimalna moć bez bilo kakve odgovornosti. Tako da ne treba računati na međunarodnu zajednicu, kvintu ili koga god, mada se uvijek imamo pravo nadati. Činjenica je da koaliciona crna trojka Dodiku ne može ama baš ništa. A i da može sumnjamo da bi išta i uradili. Jer bez Dodika je B Izetbegović politički mrtav. Samo zahvaljujući Dodiku i sličnima B Izetbegović s vremena na vrijeme dobije priliku da glasnije priča o Bosni, da manipulira, da laže o svom ličnom doprinosu u odbrani Bosne i nekakvom njegovom patriotizmu, patriotskim snagama i svemu ostalom što mu padne na ono infinitezimalno malo političke pameti.

Da ne bude nesporazuma, i nikakve dileme, rata vjerovatno biti neće, jer nema ko ni za šta ratovati, ali da se zna, što se mene tiče – neću više biti ni u jednoj vojsci u kojoj je ijedan član SDA, a kamoli da me vode trezoraši, kadrovici, strvinari genocida, izdajnici, munafici i ostala gamad, niti mi pada na pamet da se još jednom borim da B Izetbegović ili Emir H, i ostale kukavice budu predsjednici, ministri i sve što požele. I da im je to sve malo već da nas još lažu godinama bez da trepnu, u maniri pravih sociopata. U narednom ratu koji se srećom neće desiti, ja mogu biti samo na onoj strani koja će jurišati na Poljine, ali ne kao u ljeto devedesetdruge kada je bez razloga, smisla i bilo kakvog rezultata izginulo na Poljinama u jednom jurišu preko devedeset boraca. Na njihovim kostima danas Izetbegovići, Akšamije, Brankovići imaju vikendice, i dišu čist sarajevski zrak, po zakonu.

Narodi su zatočenici svojih vođa, i dalje ih slijepo slijede, i izgleda neće stati sve do samog ponora u koji ćemo svi skupa prije ili kasnije ponovo upasti, na ovaj ili onaj način u ovaj ili onaj ponor.

Ostaje da se vidi kome sve decembarski Petak trinaesti neće biti sretan. Ali već je izvjesno da to neće biti oni na koje je mislio B Izetbegović. Osim ako u želji za novim potkivanjem SDA ne potkuje nekoga sa uvijek spremne ala DF i slične “ljevice” ili raspoloženog “centra” koji tumara lijevo-desno.

Jer i konje potkivaju, zar ne?

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Istina za Dženana
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku