Jučer je bio dan žalosti u Federaciji, zvanično.
Na jučerašnji dan je prije sto i četiri godine u Mrkonjić-Gradu rođen Zaim Imamović. Nedaleko od njegovog rodnog mjesta, u Sanskom Mostu počinjeno je trostruko ubistvo. U Unsko-sanskom kantonu trodnevna žalost je završena prije nego je u Federaciji “počela”.
Kada su u Srbiji u dva odvojena slučaja počinjeni slični zločini, Vijeće ministara naše nesretne zemlje je proglasilo dan žalosti u cijeloj Bosni i Hercegovini i spustilo zastave na pola koplja. Čin solidarnosti i saosjećanja vrijedan pohvale. Ministar vanjskih poslova Konaković (SDA, NiP) tom prilikom je na mjestu tragedije položio cvijeće i upisao se u knjigu žalosti. U Sanski Most Konaković nije otišao.
Ako je Nikšićeva žaba-vlada zbog SFF-a odgodila dan žalosti, što je razumljivo, to ih ne opravdava da ne iskažu na drugi način bilo kakav oblik saosjećanja, a ne da Krajina bude skrajnuta i da gnjev javnosti bude usmjeren na festival a ne na Vladu. Mogli su bar otići na lice mjesta. Mogao je Nikšić (SDP), udobno i brzo u svom novom touaregu zajedno sa svojim Vojinom (SNSD, NDP, SDP) koji je sebi kupio isti takav od naših para, i obojica sa po vozačem, otići bar na desetak minuta u Sanu. Mogao je bar neko od lidera Trojke pokazati bar malo dostojanstva. Ali nije. Nije im stalo. Interesna grupa željna vlasti i moći a ne pravde i reda. Znali smo i pisali da će Nikšić biti loš premijer, već viđeno, ali je gori od očekivanog zajedno sa svojim skandaloznim karikaturama od ministara i ministarki.
Dok se migranti dave u Drini, u Vijeću ministara se kolektivno prave mrtvi a populisti koji su prošle godine proglasili Dan žalosti zbog tragedije u susjednoj državi, nisu bili u stanju izraziti sućut svojim sugrađanima, a empatiju prema nesretnicima koji su prešli golem put da bi živote ostavili u virovima i bukovima Drine od ovakvih ne treba ni očekivati.
Nekultura življenja
Opet vidimo kakav je političar Nermin Nikšić i kakvi su njegovi koalicioni haveri Konaković i Forto. Nesposobna i neodgovorna družina kojoj je osnovni kvalitet da nisu SDA. Sa skretničarem rijeka Čovićem tikve sade (kao SDA) i znamo šta će biti s tikvama i njihovim glavama. Požurili su da obznane kako se Dildorad, jer je njihov partner, promijenio. I jeste, ali nagore. Trebao je šef CIA-e napraviti regionalnu turneju da se Dildorad (nakratko) dozove i kaže kako secesija nije nikad bila politika RS-a. Mašala! Biće od njega i ljiljan ako zatreba.
Neka se nikšićevci vozikaju helikopterima i luksuznim vozilima kupljenim novcem sirotinje. Požare gase kiše ako padnu, reis predlaže da dovimo, a Nikšićeva vlada, usput, kao gumicom briše preostalu kulturnu scenu u dijelu Federacije koji nije pod kontrolom skretničara, predratnog ćiriličara i komuniste Čovića.
Ipak, treba spomenuti napor Nikšićeve vlade u sportu. Naime, odvojeno je milion maraka za obnovu stadiona u Nikšićevom rodnom Konjicu. Možda mu to donese još sto glasova, pa će u rodnoj čaršiji imati ukupno šesto, uključujući i glasove članova stranke a kad se oni odbiju, računica kaže da praktično niko u Konjicu ne glasa za Nikšića.
Nikšićeva travestija od vlade je nastavila provincijalizaciju našeg društva i kasabizaciju (pre)malog broja gradskih centara. Zadužuje se milion maraka dnevno svaki dan od kada je na vlasti i nema namjeru stati. Golim okom je vidljiva šteta koju nastavlja praviti HDZ kao stranka kontinuiteta etničkih podjela u obrazovanju, kulturi i športu u Federaciji, i izopačenog vrednovanja kulture i umjetnosti, čak i internacionalne, kao etničke. Možda oni to po sebi pošto valjda vole muziku, književnost i slikarstvo zbog etničke pripadnosti umjetnika a ne zbog umjetnosti.
Znaju šta rade – međunarodna kultura je ambasador Bosne i Hercegovine. Zato se Čović kao autentični neprijatelj Bosne i Hercegovine neće smiriti i zato insistira na tom “nerentabilnom” ministarstvu. A kad je već toliko zainteresiran za kulturu mogao bi se posvetiti kulturi življenja u Mostaru gdje naoružane bande, sve češće, vrše nekažnjeno nasilje i drumsko razbojništvo nad Bošnjacima i Srbima. Može neko pomisliti da tu vrstu zastrašivanja provode u političke svrhe grupe i pojedinci s hrvatskim predznakom.
Od protesta do statusa
Nikšićeva gradonačelnica iz šešira Benjamina Karić (SDP) je prošle godine organizirala proteste protiv same sebe, odnosno vlasti, a zbog slučaja femicida. Ovog puta, teta-vegeta jer u sve se miješa, objavila je nešto kratko, rutinerski, sa zakašnjenjem a u to je strpala sve mrtve, i svirepo umorenu ženu, i ubijene nastavnike i (zamalo, ali ipak ne) stradale migrante. Toliko izgubljenih života stalo je u samo jedan od bezbrojnih statusa kandidatkinje na lokalnim izborima koja je protuzakonito prije vremena počela predizbornu kampanju, kao i SDfA kandidat Dennis ex Muhamed Gracić Gratz (NS, DF). Inače, oboje pravnici. Ne poštuju zakone a žele na funkcije da zakone provode a to je pouzdan znak da ne poštuju građane koje pozivaju da glasaju za njih. Iz toga se lako mogu čitati iskrenost namjere i ambicije kandidata, i predvidjeti kakav će biti njihov eventualni, nedajbože, mandat.
Biće zanimljivo vidjeti statistiku femicida u vrijeme Nikšićeve vlade. Čini se da se Benjaminini protesti protiv svoje stranke na vlasti nisu primili. Žene i dalje ubijaju, samo što to nije u fokusu gradonačelnice, jer su na redu predizborno poželjne teme.
Biblioteka prognanica
Na jučerašnji dan je izgorjela Sarajevska Vijećnica, zapaljena noć ranije davnog ljeta 1992. s okolnih brda i položaja takozvane JNA odnosno Karadžićevih pobunjenika i terorista, čiju je pobunu protiv Republike i terorizam protiv građana priznao i nagradio prvi predsjednik SDA međunarodnim, dejtonskim priznanjem i odredio tako crnu sudbinu za nas i našu djecu, i trajno nas svezao za mrca.
Tri mjeseca ranije, na isti način, mučki, po noći, sa sigurne distance, zapaljen je i Orijentalni institut. Tako su se “branili” oni koji su se “osjećali ugroženim”. Ubijali su i knjige i ljude. Izgorjeli listovi zapaljenih svezaka letjeli su kao crne ptice iznad Sarajeva najavljujući crne konje i crne im potkovice.
Vijećnica je obnovljena prije deset godina, ali više nije Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. Biblioteka vatrom protjerana iz Vijećnice ostala je prognanik sve do danas. Juče je prestala sa radom da bi danas najavili da će sutra nastaviti s radom, nakon sastanka i obećanja Federalne vlade. Bez obzira na epilog priče o Biblioteci beskućnici kojoj ne dozvoljavaju da se vrati na svoje ognjište, čin uništenja Sarajevske Vijećnice kao biblioteke i simbola grada Sarajeva, njegove slavne i tragične prošlosti, je završen. Nama je ostala restaurirana zgrada za vjenčanja i političke skupove i kao rezidencija gradskih skakavaca.
Ima se, može se
Iako ne stiže uraditi mnoge važne stvari, ipak je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine stigao da komentriše zadržavanje hrvatske pjevačice na srbijanskoj granici. Severina je održala malu pokaznu vježbu nasuprot ispraznicama političara i osigurala sebi veliki publicitet. Estradni političar Konaković reaguje na estradni povod, a aktuelna vlast predstavljena u gradonačelnici je i prije „graničnog slučaja” odvojila skoro 800.000 KM za doček Nove godine sa Severinom i DJ-em. Rekordan budžet u vrijeme kada na KCUS-u nedostaje citostatika. A sve čega nema i što nam fali, puno je za nabrojati. Severinin novogodišnji koncert prije dvije godine u Splitu koštao je tamošnje gradske vlasti nešto više od 150.000 KM uključujući predgrupu i produkciju. Kao i prošle godine, organizacija sarajevskog dočeka nove godine i rekordan budžet opet su povjereni tek osnovanoj agenciji.
Ne, promjena ne umije da pjeva kao što su glasači pjevali o njoj. U Bosni je svaki dan raspjevana tuga. U Bosni i Hercegovini svaki dan je žalostan.