William Blake

Zubčević: Vlada u slobodnom padu

Dotjeraše cara do duvara. Ili možda ne?

Kako god, sjednica sarajevske kantonalne skupštine je u toku i na njoj će se glasati o povjerenju još uvijek aktuelnoj Vladi. Brojno stanje od osamnaest poslanika poslušnika spremnih da sruše Vladu je još juče bilo ugroženo. Poslanica DF-a završila je u bolnici, na infektivnom. Stigao je virus, uhvatio za politički rep i ne da joj mrdnuti, ili je virus “Božija kazna” kako vazi onaj hodžica velike ahmedije a male pameti, ali za munafikluk i dodatno izluđivanje dobrih Bošnjaka uvijek horan, ili je nešto treće, neki nazor fol u stilu lidera joj u nje. Zdravstveno stanje ostalih rušitelja nije poznato, ali su danas, što je iznimno rijetko, ipak došli svi, čak i oni koji inače ne dolaze na skupštinske sjednice. Postoje indicije da su oba papka dobro i zdravo i da im političko uvjerenje stoji pravo, uspravno i tvrdo, nepopustljivo i odlučno.

Skoro pedeset dana nakon petka trinaestog i svečane, samouvjerene najave o formiranju i Vijeća ministara i Federalne vlade.

Federalna vlada još uvijek nije formirana a kad će – ne zna se, Vijeće ministara još uvijek nije kompletno, a ne zna se da li će biti kompletirano do narednih izbora, a, evo, danas se planira rušenje Kantonalne vlade.

Dolazi nova Vlada bez bilo kakve najave programa i plana rada; šta će to nova Vlada sumnjivih i potrošenih kadrova uraditi bolje, više i drugačije od ove još uvijek aktuelne Vlade nije više ni retoričko pitanje.

Nastavit će nas lagati i obmanjivati B Izetbegović još, čini se, dugo, predugo, zajedno sa svojim aktuelnim političkim privjescima, liderima DF-a i SBB-a. Ako danas padne vlada, ta nova zor-vlada će se do izbora baviti zaustavljanjem pozitivnih procesa koje je ova Vlada pokrenula, zatim smjenama kadrova, jer pozicije i uhljebljenja stranačkih pripadnika vječni je i uglavnom jedini prioritet. Ponovo će raditi isto kao i sve ove godine i mnogi naivni će se nadati drugačijem rezultatu o kojem će političari besramno, a ponosno, pričati kao o visokoj gradnji u Sarajevu, kao da to nije rezultat SDA-ovskih podvala i marifetluka. Samo budala čini uvijek isto očekujući svaki put drugačiji rezultat. Tako Bošnjaci glasaju za SDA.

Ako još uvijek aktuelna Vlada preživi, niko osim njih samih neće skakati do neba od sreće. Koja god Vlada da vlada, dogodine u ova doba mi ćemo se svi podjednako gušiti, i naša djeca zajedno sa nama, udisati punim plućima kancerogene čestice i otrovne plinove, a posljedice će doći kasnije, kao što se u Tuzli pojavljuju karcinomi vrstom i brojem koji je više nego zabrinjavajući, a rezultat je zadnje dvije decenije intenzivnog trovanja.

Naravno, nikad se neće sve dovoljno istražiti da postane posve razvidno šta nam se sve dešava, a pogotovo nećemo saznati ko nam sve i kako režira, našu stvarnost, naše danas i sutra, sve ovo što nam se dešava, a pogotovo ne ko je odgovoran za šta. 

Aktuelna Vlada se svim silama upinjala da pokaže kako je odgovornija po pitanju zagađenja, ali uzalud. Nisu nikoga uvjerili, osim eventualno samo sebe. Iako je ova kantonalna vlada u svom kratkom mandatu bila bolja od svih do sada i svakako građanima najdraža do sada, po pitanju zagađenja nisu bili bitno bolji od ovih starih koji će možda već danas još jednom postati novi.

Domaća politika kao vještina nemogućeg

U Bosni je politika vještina nemogućeg. Političari se vole baviti nerješivim problemima, to su im omiljene teme. Ulaskom i neulaskom u NATO, naprimjer. Kao da se to njih pita, bilo jedno ili drugo.

Nikakve autentične politike nije ovdje nikada ni bilo, osim politikantstva, lopovluka i laži, podvala i obmana javnosti, prevara i izdaja. Elem, sva se politika svela na dnevnopolitičke teme i prakse, danas jedne, sutra već druge, a naredni dan i treće i tako evo dvadeset i pet najtežih godina.

Ništa se pod kapom nebeskom neće promijeniti. Bog nam nikad neće dati dobru Vladu dok je sami ne izaberemo. Nažalost, na našoj političkoj sceni ne postoji ljevica. Tako da su stranke centra kao lijeve, a desnica je postala centar. Tu tragediju epskih razmjera živimo predugo. Ekstremno je postalo normalno. Ekstremno zagađenje, ekstremna korupcija, ekstremno beščašće.

Kantonalna skupština nije pozornica nikakve tragedije, nema tu ni vodvilja ni farse, ni burleske ni komedije, nema čak ni drame.

Današnju skupštinu gledamo kao utakmicu reprezantacije. Utakmicu čiji ishod ne može ništa promijeniti. Sve je davno završeno i mi se nećemo kvalificirati za nastavak takmičenja. Ispali smo. Ostaje samo da sačekamo da sudija svira kraj i da vidimo rezultat i još jednom konstatujemo zlu sudbinu.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Istina za Dženana
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto