Prođe ramazan, dođe i prođe još jedan bajram a ništa nabolje da krene, da se promijeni. SDA gamad (trolovi, botovi i ostali skotovi) ibadetila je šireći strah i mržnju među Bošnjacima, stvarajući nove i produbljujući stare podjele u izvaranom narodu, a kilava opozicija/vlast kaska sama za sobom u pokušaju da galopira putem promjena. Glasnogovornik SDA, reis Kavazović iskoristio je bajramsku hutbu i sva tri dana svetkovine za sitnoćarsko politikanstvo u pokušaju da pomogne SDA – stranci dvaju lica sa gomilom ulizica – kojoj se ne može pomoći, jer sve ono zbog čega ih narod ne trpi SDA pojačava i dodatno potencira, a to ide u korist SDA štete. Ne samo da uporno rade isto očekujući drugačiji rezultat, već intenziviraju svoju avanturu kojom vode Bošnjake prema Njemačkoj ili dalje, što dalje od Bosne. U međuvremenu, cijena hatme je sada tri stotine maraka (Begova džamija, Sarajevo), a bila je sto i pedeset. Dakle, 100% skuplje uz inflaciju koja nije veća od 20%. Mašala!
Nije novina politikantsko ponašanje Kavazovića, već standard. Predugo Bošnjake u svojim političkim istupima rutinski svodi na vjersku skupinu. Prostor Prvog u Bošnjaka je otvoren pa Kavazović pokušava biti političar u ovom prelaznom periodu, naravno na političku i svaku drugu štetu Bošnjaka. SDA jahači apokalipse nastavljaju kasom grabiti prema vlastitoj propasti, pokušavajući sve nas povući za sobom u provaliju istorije u kojoj ćemo zajedno s njima nestati.
Sa druge strane je nesposobna Trojka plus, naprimjer u Kantonu Sarajevo (Četvorka). Kanton kao primjer, presedan na osnovu kojeg Trojka plus (proklamovano) kani sagraditi i federalnu kuću. Skupštinske pametnice su (mizerno) populistički usred ramazana donijele odluku da se zbog posta skrate školski časovi. Da je to SDA napravila ne bi prošlo bez medijske halabuke. S obzirom da je to uradila Trojka (plus ili Četvorka) na “svom” terenu zaista je zabrinjavajuće, pored toga što je retrogradno a nije baš ni islamski, ali jeste talibanski. A Bosna i Hercegovina je (kao) sekularna država. Nejse. Trojka plus u KS jaše dalje u neke samo njima dokučive i poznate daljine.
Za zasluge i tome slično
Nagrade i priznanja u ovoj zemlji su obesmišljene skoro kao i obrazovni sistem. Ne zna se šta manje vrijedi – lažne diplome, ili one “regularne” i validne sa privatnih fakulteta, a ni univerziteti se ne mogu pohvaliti (certificiranim) znanjem iza diploma.
Činilo se da je sve dostiglo svoj vrhunac sa Skakom (SDA) kao gradonačelnikom Sarajeva i njegovim nagradama, ali sve je počelo prije stolovanja borca protiv antifašizma i njegovih budalaština i svih skakavaca koji su nam pojeli tolike godine. Počeo Skaka nastavila Benjamina Karić (SDP). Bez obzira na Grad, Skupšina KS ide dalje! Tako je u sprdačini od skupštinske sjednice predsjedavajući Okerić (ex-SDA, NIP) tragično nemušto i komično nesposobno pokušao progurati paket plaketa koje KS štanca kao da je upravo završena do sada najbolje organizira olimpijada, kao da privreda kantona cvjeta, kao da nije iza nas još jedna godina jada i propadanja.
Lista plaketaša je priča za sebe. Komisiju su činili pomenuti Okerić kao predsjednik, njegov zamjenik Davor Čičić (SDP), Vibor Handžić (NS), Ilijaz Pilav (DF) i Smiljana Viteškić (SDA). Sastavili listu i jednoglasno izabrali kandidate, a zastupnicima je ostalo samo da glasaju, i naravno da prije toga raspravljaju što su sdaovci iskoristili za još jedan cirkus, kao i uvijek. Na kraju, srećom, paket plaketa nisu izglasali. Ipak, ime smutljivca Muje Cerića nekadašnjeg reisa – “Vezira” i saradnika službe, kako tvrdi pukovnik KOS-a i general SDA Muslimović – prst je u oko svakom mislećem insanu.
Za šta konkretno Kanton Sarajevo, zamalo ne dodijeli plaketu Ceriću? Za šta? Za smutnje i izluđivanje Bošnjaka? Za lobiranje da se Bošnjaci ugledaju na Čečene koji su se po njegovim riječima lijepo uklopili u rusko društvo, i mogu nama (Bošnjacima, op. aut.), kako Vezir misli i govori, biti primjer. Volio bi Mujo Cerić da Bošnjaci ratuju u Rusiji protiv Ukrajinaca, kao njegov ahbab Kadirov i u njega mu sljedbenici, čečenski kvislinzi. Srećom, nisu svi Čečeni kadirovci. Ima čečenskih dobrovoljačkih jedinica koje se od prvog dana bore na strani Ukrajinaca. Bilo bi ih i više da Kadirov, poput svog gazde, ne ubija po bijelom svijetu Čečene koji nisu “njegovi”.
Na listi su još, između ostalih, SDA logističar i originalni član mladomuslimanske ublehe Hasan Čengić, zatim Zukorlić, Atlantic Argeta i drugi. Kao valjali su i oni KS, čudo jedno! Bjelodana je nesposobnost koju Trojka plus, predvođena u KS NIP-om, raskošno demonstrira skoro svakom prigodom, kao peta strana izgubljenog svijeta sarajevske “učetvero” koalicije. Poseban balast promjena (nabolje) je još jedan derivat SDA – Rumeni, kako su zvali Semira Efendića (ex-SDA, SzBiH) sve dok nije rumeniji od njega izabran u Predsjedništvo – Bećirović (SDP), a taj je za nekoliko mjeseci mandata u Predsjedništvu dokazao da je više SDA od svakog sdaovca. Uz to je lošom i neuvjerljivom crvenom prekrio svoju autentičnu zelenu političku agendu. Tako je to kad se bira manje zlo. Uvijek se izabere – zlo. Višedecenijski pisac otvorenih pisama koje niko ne čita, Bećirović savršeno suprotno predizbornim obećanjima udara u bubanj (opasnog) populizma pa i on prihvata Dodikov poziv da se uhvate u kolo demagogije i kvazipatriotizma. Nejse.
Razvukla se SDA tragedija zbog gubitka vlasti, dižu se tenzije na sve načine, upozorava da je “u pitanju država”, kao da država nije nasmrt ranjena i svezana u Daytonu. SDA ne preza ni od čega pa ni od toga da dodatno zakomplicira ionako složenu situaciju u našoj zemlji. U isto vrijeme, nekadašnja opozicija (buduća vlast na svim nivoima), čini sve da pokaže da nisu vrijedni naših nada, naših očekivanja i realnih potreba (promjena) našeg društva. U nedostatku politike, populizam može kratkoročno poslužiti svrsi, na dugoročnu štetu društva. Trojka plus SzBiH pokazuje da su ideološki uravnoteženi pa se trude biti SDA nakon SDA.
Da ne bude nesporazuma, i da narod slučajno ne povjeruje kako su retrogradni i dekadentni kao i SDA. Nisu. Još uvijek se, naprimjer, ne služe (kao SDA) angrifli i šturmerli metodama u borbi protiv političkih konkurenata i kritičara. Ali to ne znači da neće. Zapravo sve ukazuje da hoće. Samo da se riješe SDA.
Ipak, trebaju znati – kao što su građani i njihovi glasovi sredstvo da dođu do vlasti i moći, tako su i građanima Trojkaši sredstvo da se riješe SDA koja nam svima obećava i garantira konačnu propast, samo im još jedan mandat treba. Aktuelna skupštinska većina Kantona Sarajevo, sudeći po svemu do sada viđenom, politički je desno orijentirana koalicija sa tendencijom daljnjeg desničarenja.
Zajedno u noć, odlazimo
Naša je sudbina, do nekih boljih vremena koja vjerovatno neće doći, da biramo manje zlo. Samim tim ništa dobro ne treba očekivati. Ali neka se ne zanose trojkaši i njihovi koalicioni ex-SDA partneri i crnolistaši. Ideja demokratije i jeste u promjeni i zamjenjivosti političkih predstavnika. Naravno ukoliko postoji vladavina zakona i sloboda medija, odnosno slobodni mediji bez političke kontrole. A ne kao kod nas, sistem nekažnjivosti koji garantira da se svaki (stranački) kriminal na kraju itekako isplati. Uostalom, šta fali Asimu? Slobodan je i bogat čovjek.
Kao i Dildorad. Slobodan i privatno (pre)bogat čovjek. Svi su nacionalisti koji su dovoljno dugo na vlasti prebogati ljudi koji kao predstavljaju svoje siromašne narode, u siromašnoj Bosni i Hercegovini. Dildorad je pun kao brod, ali Mile predsjednik je kokuz, dužan i Bogu i narodu. Odnosno toliko je zadužio RS da to neće stići vratiti možda čak ni oni koji se tek trebaju roditi. Zato mu treba državna imovina, za nove kredite kojima će, vrli ekonomista, otplaćivati stare kredite i tako do konačne propasti RS-a. Samo budala može povjerovati i pomisliti da je Didlorad zainterseiran za boljitak građana RS-a. Kao što ni Sina Svoga Oca ne zanima prosperitet i bolja budućnost Bošnjaka, kao što ni Skretničara Rijeka ne zanima bolje prekosutra Hrvata. Sve njih interesuje samo njihov vlastiti interes, i stranka kao platforma za njihove uglavnom kriminalne ambicije.
Treba spomenuti i štetočinske deefovce. Osim što razdragano ordiniraju kao SDA pudlice na kratkom lancu, u koliciji su naprimjer u Prijedoru sa “četnicima” i to im ne smeta. DF je postala ono što je nekad bila SzBiH (kao lažna alternativa SDA) prije nego je (prvi put) propala – stranka intereždžija i poltrona u kojoj nema insana da ga svijećom tražiš. Nije teško zamisliti bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda kako i za deset godina poput “žive smrti” Harisa Silajžića (ex-SDA, SzBiH) priča svoje “patriotske” priče, probosanske basne. Silajdžiću je i danas isključivi krivac za skoro sve što nam se desilo međunarodna zajednica, a bez ikakave krivice ili bar odgovornosti političara Bošnjaka uslijed tragične sudbine države i naroda – nedavne prošlosti, nepodnošljive sadašnjosti i mračne budućnosti. Naravno, ne vidi Silajdžić ni svoju odgovornost za bilo šta, a posebno ne za propast Bošnjaka i Republike Bosne i Hercegovine, niti za pljačkašku privatizaciju, a pad aprilskog paketa objašnjava nemušto i neuvjerljivo. Nakon tog pada počelo je i naše nezaustavljivo propadanje. Uslijedio je drastičan pad interesovanja Amerike za Bosnu i Hercegovinu. I više nikad nismo došli na red. Sad im je Vučić interesantniji sagovornik i poželjniji partner. Daleko smo dogurali na putu vlastite propasti. Nejse.
Nema pošten građanin u šta pogledati, niti se može (utemeljeno) dobru nadati. Ne treba od NiP-a, SDP-a i NS-a ništa (poželjno) očekivati jer su diletantni i to svakodnevno dokazuju. Za razliku od njih, u slučaju SDA na vlasti treba se nadati samo zlu. Daljnjem zlu koje će nas sve podaviti i zauvijek ugušiti. Toliko se bore za vlast, da je ne izgube nakon preko tri decenije, a sve te duge i teške, bolne i tragične godine nisu ponudili ništa ni Bosni i Hercegovini, ni građanima, a što je najgore ni Bošnjacima u koje se kunu. Ništa osim kriminala, laži i prevara.
Jedina stvarna alternativa svemu ovome je odlazak negdje drugdje, što dalje od Bosne. Ili život pod staklenim zvonom, u kojem će svako za sebe napraviti vlastiti izolatorij kao habitat. Ničemu dobrom se ne treba nadati društvo koje svoje građane doslovno protjeruje iz domovine. Nacionalne stranke i nacionalne ideologije – sve silne mitove, laže i paralaže koje nam nacionalističke stranke nude – siguran su put u nestanak Bosne i Hercegovine. Decenije propadanja svjedoče o tome. Posebna je vrsta poraza vidjeti da su takozvani ljevičari (SDP) slični nacionalistima i slično retrogradni kao i SDA; ili takozvani liberali (NS) koji niti jedan jedini stav, vlastiti politički stav, nisu zadržali niti odbranili. Pa je u epizodi “paket plaketa” Vibor Handžić svijetla obraza glasao za Cerića, Čengića, Zukorlića i Argetu. A onda se NS uvijek, ali uvijek, pokuša nakon glasanja posuti pepelom, i oprati, kao nisu oni i slično. Nejse.
Poslije glasanja nema kajanja. Barem to (valjda) znaju svi glasači u našoj zemlji. Kao što vjerovatno ne znaju da je svaki Dildoradov pokušaj “samostalnosti RS u okviru Bosne i Hercegovine” ili nešto slično tome, nova šansa za kraj RS-a i nova prilika za novi, sretniji početak Bosne i Hercegovine. Nejse.