3F - čudo bošnjačkog lopovluka
3F
Mučne su bile protekle sedmice. Maltretirala nas je SDA banda kao što nije odavno. U sadističkom duetu Fahrudin Solak i Fadil Novalić. A onda je sve kulminiralo sa Fikretom Hodžićem. Još nam je samo on trebao! Voditelj koji je u svom poslovnom troskoku od majica preko malina stigao do nabavke respiratora. Njemu je dalo duplo F, Fadil i Fahrudin, deset i po miliona da nabavi i ono je nabavilo respiratore, male respiratore za velike pare.
U vrijeme pandemije kada je solidarnost nasušna potreba, SDA pljačkaši grobova nisu prestali sa onim što jedino iskreno rade od svog postanka. Pljačkaju i kradu, lažu i varaju, svoj narod. Ostali su kolateralna šteta.
Na trenutak je situacija izgledala ozbiljno. U maniru prave kukavice, ratne i poslijeratne, kolovođa B Izetbegović je nestao, sakrio se miš u svoju sigurnu rupu. Pojavio se tek sa pojavom donacija. Pa je onda otišao i usput dobio nekakvu nagradu za nešta od nekakve boračke organizacije, još jedne filijale SDA. A mojim se saborcima ni za imena ni za grobove ne zna. Valjda narod zna. Dobio je podrumaš B Izetbegović nagradu kao njegova pudlica, petokolonaš Željko Komšić, bošnjački član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, plaketu, dok sakriven u svom brlogu puše pod rep pijan od ljubavi prema domovini, na prijedlog DeFranko Čelika, onog nepismenog što se za osamnaesti rođendan dobrovoljno prijavio u SDA, a ne u Armiju BiH. Bilo nas je valjda već dovoljno u Armiji, a nedovoljno u SDA, ali njemu nije bio prioritet da bude u Armiji i brani Bosnu, već da bude u SDA, a u Armiju ga je mobilisalo kasnije.
Čudo bošnjačkog lopovluka
Mislim, zato pišem – SDA je kriminalna organizacija. Nikada ne propuste priliku da to pokažu. Računaju na svoje tužioce, sinekurama namirene intelektualce, po javnim ustanovama i upravnim odborima zbrinute partijske saučesnike, sudije, policajce, zatucane i indoktrinirane glasače, nepismenu sirotinju, sluđene Bošnjake. Računaju na iftarske kružoke i partijske džume. Računaju na za koaliciju uvijek spremnu opoziciju. Ove ubice budućnosti rođene i nerođene bošnjačke djece, pljačkaši srebreničkih mezara, preprodavači pronađenih kostiju rasutih po primarnim, sekundarnim i tercijarnim grobnicima, po bosanskim pejzažima smrti, doveli su nas na rub samopoštovanja.
Za SDA ništa nije sveto, vidjeli smo toliko puta do sada, a evo gledamo i dan danas. Ali me je za trenutak zaprepastila, povrijedila i ponizila ova pljačka sa respiratorima. Ko zna šta su još napljačkali i smislili dok smo mi bili na propisanoj distanci, zatvoreni?! Kakve li su nam igranke spremili ovi ratni i poslijeratni profiteri, da zaigramo kao medvjedi na lancu?
Počeo sam bjesniti u sebi. Poželio sam da udarim, da razbijem, da zapalim. A onda sam se sjetio da su to isti oni koji su prodavali humanitarnu pomoć u ratu, krali donacije, u ratu i poslije rata, od Sarajeva do Srebrenice, od Bihaća do Tuzle, od Brčkog do Mostara. Pa su pljačkali kroz privatizaciju kupujući certifikate od prevarenih boraca za nekoliko procenata od nominalne vrijednosti, pa za šaku certificiranih maraka kupovali obezvrijeđene fabrike, zgrade, poslovne prostore i stanove, po zakonu.
Pa su nastavili pljačkati. Šta su im vječno gladne oči vidjele, to su vazda prljave ruke ukrale. I kad su bile poplave. I prije, i poslije. I nikada nisu prestali. Niti jednog časa. Kao što nisu prestali ići u džamiju i na sedždu padati i u boga i vjeru se kleti. I narod nisu prestali spominjati. Svoj narod koji su pljačkali, varali, izdali. I nikada nisu prestali. I evo sad, uz ramazan, oni ibadete pljačkajući. Njihov bog je bog prevare, laži i pljačke. Tom se bogu klanjaju. Njihov bog nije moj Bog!
I onda sam bijesan što su milione pokrali kupujući respiratore?! Pa, šta sam mislio, da će ovaj put biti drugačije? Nama je bilo drugačije. Pritvorili su našu djecu i roditelje, zatvarali su nas i prijetili nam za naše “dobro”. A oni su se zabavljali, šišali i dogovarali nove pljačke. Trebam biti bijesan na sebe jer me naljutila ova nova bezdušna i nezajažljiva otimačina. Oni su dosljednji u svojim lažima, prevarama i lopovluku. To njihovo beščasno trojstvo se u ovoj novoj epizodi reflektiralo u diktatoru Fahrudinu, Fadilu rebalanseronji budžeta i malinaru Fikretu. 3F u novoj epizodi izdaje i beščašća, bezočnosti i kriminala.
SDA nam je iskopala mezare, imaju raku za svakoga. Naše je samo da zalegnemo. I nije to stvar izbora, već pitanje vremena. Vode nas kao bekane, vode nas kao što smo već vođeni na stratištima od Prijedora do Srebrenice, a mi pognutih glava hodimo prema sudbini koju su nam odredili. Našu će djecu poštediti i sačuvati da budu njihovo roblje i da vraćaju kredite koje su, da svoju vlast sačuvaju, u naše ime uzeli B Izetbegović, Fadil Novalić i svi njihovi partijski saučesnici, ljudi B kategorije, svi drugi Izetbegovići, i svi treći Novalići.
Zaista nam SDA ne ostavlja nikakav izbor osim da izađemo na izbore i izaberemo. Da izaberemo drugačije nego do sada.
Izborne dileme
Razmišljam za koga da glasam na budućim izborima. Koga izabrati. Ne znam. Dvoumim se. Nesiguran sam. Ne znam, nisam pametan. Birati se mora. Molotov ili Kalašnjikov. Ne znam. Nesiguran sam. Kad bi bar najavili principijelnu koaliciju Molotov-Kalašnjikov pa da onda moj izbor bude unaprijed osiguran, bez mogućnosti greške.
Razmišljam, ne znam.
Pitam se, koliko će nas izaći na predstojeće izbore što se sve brže približavaju. Razloga za izbore je sve više, a vremena do izbora je sve manje. Koliko bi nas glasalo za tu koaliciju? Da li ćemo preći izborni prag? Da li ćemo ući u parlament, državni ili federalni, ili bar u kantonalnu skupštinu? Ko zna, možda uz malo sreće dobacimo i do Predsjedništva.
Sigurni su da im niko ne može ništa, zato su ovako bešćutno bahati i arogantni. Nije ih strah. Znali su da ćemo saznati i za ovu pandemijsku pljačku. Kao što znaju da će je zataškati, kao što su i aferu Asim, kao i sve druge bezbrojne, znane i neznane ujdurme, pljačke i prevare u ovih trideset najtežih godina.
Vjeruju u sebe, svoju snagu i lopovsko jedinstvo. A narod zna da u jedinstvu je snaga. Imaju tužilaštva, sudije, policiju… sve. Imaju i sve te brojne takozvane boračke organizacije, koje mene nikada nisu predstavljale, nijedna, nikada, ni sada, niti će ikada. I njih će pustiti kao pse na ulice ako zatreba, kao što su i do sada. Imaju žbirove, pristave, obavještajne agencije, medije. Sve imaju. Ali mene nemaju. A znam da nisam sam. Znam da ima još poštenih i čestitih. I boljih od mene. Znam da ima poniženih i prevarenih. A biće i gladnih. Biće i bijesnih. Oni koji nisu do sada ogladnili i pobjesnili možda hoće već sutra. Možda već prilikom narednih izbora.
Imaju sve ali nemaju sve nas. Imali su devedesetih i dušmani sve a mi nismo imali ništa. Nismo pobijedili, ali nismo ni izgubili. Pobijedila je SDA, oni su unovčili sve naše žrtve koje za nas jesu, ali za SDA nisu, bile uzaludne. Borili smo se jer smo morali. Jer nam nije ostavljen nijedan drugi izbor. Zato smo izabrali ono što smo morali. A što se mora nije preteško, jer što se mora – mora se.