foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Građanska opcija

Imal jada ko kad Mostar pada

Eto, izabralo je gradonačelnika Mostara. Sa sedamnaest glasova HDZ-a, HRS-a i Liste Ostajte ovdje, nasuprot 16 glasova SDA, DF-a, SBB-a, SDP-a i PMP-a. BH blok se pocijepao i na glasanju pokazao svu ispražnjenost od smisla. Samo su Irma Baralija i Boška Ćavar bile suzdržane u skladu sa osnovnom idejom BH bloka. Nikšić pravda glasanje za SDA kandidata na osnovu prihvaćenog “sporazuma”.

Program i sporazum su postali univerzalni izgovori za odustajanje od elementarnih principa. Pa je standard i formiranje koalicija po načelu svi sa svima samo da pozicija ima, i sve štima. SDP se opet pokazao kao nepouzdan koalicioni partner, osim kada je riječ o saradnji sa SDA. SDA i SDP su stare simpatije koje su imale čitav niz bizarnih afera. Tako je i u ovoj SDA-HDZ ujdurmi u kojoj SDA treba ne samo izgovor već i nastavak spina i političkih napada, pravih periodičnih hajki, na Irmu Baralija. Ni približno toliko SDA se nije bavila naprimjer HDZ-om. Kako god, SDP je partner na kojeg SDA uvijek može računati u svojim zakulisnim igrama i insceniranim farsama. Tako je i ova lakrdija uspješna onoliko koliko je SDA bilo potrebno da održi svoj narativ i još jednom pokuša prikriti svoju stvarnu političku praksu koja je uvijek povezana sa stranačkim i srodnim privatnim interesima, a skoro nikad interesima naroda.

Rezultat izbora gradonačelnika Mostara baziran je na volji glasača koji su svoje povjerenje dali većinom nacionalnim strankama. Nakon 12 godina svega osim onoga što im treba, Mostarci su pokazali šta im je bitno, da im nije bitna korupcija, deponije ni sva čuda od Mostara grada. SDA-HDZ koalicija je politička simbioza u kojoj slabljenje jedne strane znači slabljenje i druge. Nakon presude Strasbourga, tek tada, Čović i Izetbegović su “dogovorili” izbore, inače da se njih pitalo – status quo još 12 godina. SDP je de facto pokazao da su bez karaktera i da su dosljedno nedosljedni. Pa je SDP glasao za one koji nisu htjeli glasati za kandidata BH bloka. Uzalud saglasnost o principima i programu. SDP je bacio svoje glasove u Neretvu.

Razumljiva je odluka Naše stranke da ne glasa za nacionalnog kandidata jer osnovna ideja BH bloka je bila promjena a ne ostanak na starom. Isto bi se desilo i da je izabran SDA kandidat. U tom procesu bi jedini gubitnik, s obzirom na sve okolnosti, bila Naša stranka koja je ipak jedina u BH bloku ostala dosljedna ne samo ideji koalicije već i volji birača koji su glasali za BH blok. Uostalom, zašto bi Irma Baralija glasala za kandidata SDA kada SDA koalicija nije glasala za nju. Naprotiv. Po kojem kriteriju? Samo zato što je kandidat Bošnjak? Ili da ne bi Hrvat bio izabran za gradonačenika? Ovakav sumanut igrokaz može nastati samo u SDA-HDZ režiji. Te su stranke u tandemu vozale sve Mostarce ukrug 12 godina i dok su se građani vrtili korupcija se gostila živim tijelom Mostara. Bosna i Hercegovina je zemlja apsurda i paradoksa. Ovdje ništa nije onako kako se predstavlja, ovdje hulje među političarima podržavaju kao da su najbolji.

Uostalom kao da je neka razlika da li je gradonačelnik Mostara iz SDA ili HDZ-a. Razlika bi bila da je gradonačelnica Irma Baralija. Ipak, Naša stranka je (opet) relativno lošim rezultatima na ovim izborima pokazala još jednom da je nedorasla vlastitim ambicijama. Pohvala za dosljednost Baraliji i Ćavar, odnosno Kojoviću i Ćudić, ali njihova principijelnost je jalova i potpuno beskorisna. Osim toga, lošim procjenama, od ljudskih resursa do koalicionih partnera, sami sebi čine najveću štetu. I to redovno ponavljaju. Ne zaboravimo pasjaluk u Tuzli, u kojoj je sarajevska centrala mimo volje tuzlanske NS zamijenila kandidata za gradonačenika u zadnji čas. Uz to sa SDP-om učestvuje u nečasnim i nerazumljivim marifetlucima u Tuzli na kantonalnom nivou.

Ruke pružam sada prema nekom

SDP odavno, još iz vremena slučajnog prolaznika, Zlatka Lagumdžije, nimalo slučajno rado i redovno pruža ruku posrnuloj SDA. Evo i sada, SDP glasa za SDA kandidata, puštajući niz Neretvu svog koalicionog partnera. Safinim ubleharima iz PMP-a je kofol smetala izjava Irme Baralija a nije im smetala koalicija SDA-HDZ i vakuum od 12 godina i potpuno zapušten grad. Naravno da je to samo izgovor za Safine pulene da se priklone SDA, odnosno sabotiraju kandidaturu Irme Baralija u interesu SDA i istovremeno pruže izgovor SDP-u. Savršeno. SDP je još jednom pokazao da su stranka politikanata bez vizije, bez uvjerenja, i da ih pod vođstvom Nikšića, na putu u nigdje čeka u budućnosti jedno veliko ništa. Odnosno, novi izborni pad i dalja posrtanja na političkim marginama.

Ipak začuđujuća je kombinacija samouvjernosti i naivnosti Naše stranke. Ostavljaju dojam nekoga koga se uvijek, po potrebi, može žednog preko vode prevesti. Kao što su sada dozvolili sebi da budu uvučeni u političku stupicu koju su im postavili ne samo SDA-HDZ koalicija i ne samo SDA-DF-SBB koalicija već i njihovi koalicioni partneri iz BH bloka. Oni su svoju heroinu doveli u bezizlaznu poziciju, bacili je lavovima, i dozvolili da se u očima dijela javnosti pretvori u izdajnicu iako Irma Baralija nije nikoga i ništa izdala. Ako se priča o izdaji i Mostaru, onda se može reći da je Mostar izdao Irmu Baralija, iako je dobila značajan broj glasova koje bi možda dobila i da je bila nezavisni kandidat. Ona je još jedna propuštena šansa Naše stranke. Ono na što treba računati, po do sada viđenom, je dosljednost Irme Baralija i da ono što govori, to i misli i čini. Bez obzira na cijenu. Koliko ta dosljednost ima smisla i efekta naspram ogromne većine ne zna se tačno, ali bolji je principijelni idealizam nego neprincipijelni konformizam.

Uprkos lošim izbornim i drugim rezultatima, svim izgubljenim političkim borbama, Kojović, poput Nikšića, ne razmišlja da drugome dozvoli priliku da povede stranku ka boljim i uspješnijim danima. Znamo da im se sa ovakvim poslaničkim i drugim nezarađenim platama ne žuri, kao ni njihovim drugim kolegama političarima, ali u njihovom srljanju koje možda doživljavaju kao političku borbu, prolaze nam životi. Principijelnost u Mostaru nakon marifetluka u Tuzli u biti je besmislena. Od politički konvertibilne valute napravili su veresiju. Na štetu Irme Baralija. Na kraju ostaje veliko pitanje budućnosti Četvorke. Nije teško zamisliti nove koalicione probleme.

NiP koji je preskočio epizodu u Mostaru, ako još malo ojača ne treba koaliciju sa NS-om i SDP-om, na nivou KS sasvim sigurno više ne treba, ali je ta koalicija do sada koristila NiP-u, jer se uz ove stranke NiP profilirao kao umjeren u odnosu na SDA, što svakako nužno nije. Ako NiP nastavi svoju verbalnu revoluciju i ono što njihov naoružani lider glasno ponavlja zaista provede u konkretnu praksu sa konkretnim rezultatima, i donese neke stvarne promjene, dodatno će ojačati u odnosu na SDA i trabante, a posebno u odnosu na svoje trenutne koalicione partnere. Čini se da budućnost NiP-a za sada zavisi samo od njih samih i da u tom smislu imaju bolju poziciju u odnosu na svoje političke konkurente.

Naša stranka ima manje od dvije godine da se dozove i da bar na primjeru Sarajeva, koje je njihova posljednja šansa, a čini se i jedina autentična ambicija i jedini politički prostor gdje rukovodstvo NS-a razumije lokalne prilike, dokaže da ima političku supstancu i kredibilitet, u suprotnom ne trebaju se previše veseliti izborima 2022.

Opcije

Još ništa nije gotovo na domaćoj sceni. To je njena bit – uvijek se nešto kao dešava, stalno neke nove situacije i vijesti, ali sve skupa, i svi skupa, neumitno propadamo. Kod nas je dovoljno provesti 10 godina u politici pa da se namiriš za tri života, a ogromna većina neće zaraditi osnovno ni za tri života, ali ta sirotinja koja je sve veća glasa za one koji je čine sirotinjom, decenijama osiromašuju i bezočno pljačkaju dok im pričaju o vjeri i naciji, ratovima, borbama i izdajama. Nijedna partija se ne bavi konkretno, a pogotovo ne učinkovito, zdravstvom, obrazovanjem, ekonomijom, pravosuđem, ljudskim pravima, radničkim pitanjima i problemima. Radnici umjesto plata dobijaju naknade u vidu nacionalne i religiozne zatupljenosti.

Građanima od svih opcija najviše odgovara građanska opcija, ali ta će opcija doći na red tek kada se iscrpe sve druge opcije. Građani ne trebaju čekati da im političari osiguraju bolju budućnost jer to se neće desiti. Da su juče mogli stvoriti bolje danas, da su bar željeli, političari naše prošlosti i sadašnjosti, ne bismo ovako sistematično propadali svakoga dana u svakom pogledu. Od svih građanskih opcija građani će na kraju, ne samo u našoj zemlji, morati iskoristiti posljednju građansku opciju, i vratiti demokratiju na početne postavke i na ulici insistirati na svim nezavršenim poslovima i obavezama političara, na svemu onome što je davno trebalo biti završeno i zaboravljeno. Insistirati i ostvariti svoja prava i ukinuti bezbrojne privilegije političara i političkih stranaka, na ulici natjerati političare na vladavinu prava, zakona i Ustava. Sa ovakvim strankama i političarima, demokratija na ulici će se morati desiti prije ili kasnije. Možda se nama samo čini da će se to desiti prije kasnije nego prije.

Možda je to promjena za kojom žudimo.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Aca vakser